KLASA: UP/II-008-07/20-01/77
URBROJ: 401-01/04-20-2
Zagreb, 30. siječnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Strumice, ........., Republika Sjeverna Makedonija, izjavljene protiv rješenja Državnog sudbenog vijeća, Broj: PPI-2/20-2 od 21. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog sudbenog vijeća, Broj: PPI-2/20-2 od 21. siječnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Državnog sudbenog vijeća odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 16. siječnja 2019. godine, kojim je žalitelj zatražio odgovor na pitanje „koju su kardinalnu grešku počinili sudije Upravnog suda u Beogradu u presudama od 2016. i 2019. godine“. Predmetni zahtjev odbačen je temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju, niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnome izražava nezadovoljstvo istim te smatra da se tražene informacije nalaze u Zakonu o pravu na pristup informacijama. Također, smatra da ukoliko službenik za informiranje nema saznanja da Državno sudbeno vijeće koristi citirani Zakon o pravu na pristup informacijama, da se informacija može tražiti od Hrvatskog sabora koji je donositelj citiranog Zakona. Predlaže da žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj putem elektroničke pošte od 16. siječnja 2019. godine, tijelu javne vlasti, Državnom sudbenom vijeću, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio zatražio odgovor na pitanje „koju su kardinalnu grešku počinili sudije Upravnog suda u Beogradu u presudama od 2016. i 2019. godine“.
Nadalje, uvidom u pobijano rješenje Državnog sudbenog vijeća Broj: PPI-2/20-2 od 21. siječnja 2020. godine, utvrđeno je da je zahtjev žalitelja za pristup informacijama odbačen temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. citiranog Zakona. Naime, u obrazloženju osporavanog rješenja ukazuje se da se tražena informacija odnosi na postupanje druge države te se navodi da zahtjev žalitelj predstavlja upit o podacima koje navedeno tijelo javne vlasti ne posjeduje u obliku dokumenta, zapisa ili u nekom drugom obliku, niti ima saznanja gdje se informacija nalazi.
Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Nadalje, podredno se ukazuje na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku (npr. određenog dokumenta, ugovora, izvješća, zapisa na CD-u ili drugom mediju za pohranu podataka) u trenutku postavljanja zahtjeva za pristup informacijama.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka. Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došao do traženih podataka.
Uvidom u žaliteljev zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako žalitelj ne traži informaciju u materijaliziranom obliku, nego zapravo postavlja upit tijelu javne vlasti tražeći njegovo mišljenje vezano uz postupanje sudaca Upravnog suda u Beogradu u presudama od 2016. i 2019. godine.
S obzirom da je tijelo javne vlasti povodom zaprimljenog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje traženu informaciju u materijaliziranom obliku te nema saznanja gdje se informacija nalazi, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a prvostupanjsko tijelo je stoga o zahtjevu stranke odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc Zoran Pičuljan