KLASA: UP/II-008-07/18-01/59
URBROJ: 401-01/06-19-7
Zagreb, 17. prosinca 2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Svete Nedjelje, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, KLASA: UP/l-008-02/17-02/39, URBROJ: 524-02-03-02/1-17-2 od 15. prosinca 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, KLASA: UP/l-008-02/17-02/39, URBROJ: 524-02-03-02/1-17-2 od 15. prosinca 2017. godine, kao neosnovana.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) o kažnjavanju trgovačkog društva LANUGO d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, ......... i odgovorne osobe navedenog trgovačkog društva ......... zbog osnovane sumnje u povrede propisa iz područja radnih odnosa utvrđenih u inspekcijskom nadzoru inspektorata rada, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivanjem na odredbu članka 26. Zakona o Inspektoratu rada kojom je propisano čuvanje inspekcijske tajne.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da nema nikakvog razloga da inspektorat ograniči ili uskrati pravo na pristup informacijama žaliteljici koja je oštećenik u tom postupku i osobi koja je inicirala inspekcijski nadzor. Nadalje, navodi da je trgovačko društvo Lanugo d.o.o., kao i odgovorna osoba ........., čija je žaliteljica supruga, recidivist u kršenju propisa iz radnih odnosa te kako se inzistiranjem na zaštiti i čuvanju inspekcijske tajne u ovom slučaju, otvara mogućnost prikrivanja propusta u radu samog inspektorata kao i mogućnost raznih malverzacija. Ističe kako sumnja da trgovačko društvo Lanugo d.o.o. kao ni odgovorna osoba za konkretan slučaj povrede prava iz radnog odnosa uopće nisu snosili nikakve posljedice, što je nedopustivo obzirom na težinu prekršaja navedenih u dopisu od 21. prosinca 2016. godine KLASA: 116-01/16-01/272, URBROJ: 524-10-02-01/21-16-8. Smatra da jedino ona i ima pravo na traženu informaciju u navedenom slučaju, jer bi svako drugačije postupanje izgubilo svrhovitost samog inspekcijskog nadzora, kao i eventualnog kažnjavanja. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 15. prosinca 2017. godine Ministarstvu rada i mirovinskoga sustava, kao tijelu javne vlasti, podnijela zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: „Da li je i kako kažnjen poslodavac Lanugo d.o.o., odnosno odgovorna osoba ......... radi nepravilnosti otkrivenih inspekcijskim nadzorom. Pojašnjava da joj je tražena informacija uskraćena na prekršajnom sudu, kao i od strane inspektorata, iako je ročište održano i osobno je svjedočila na istom. Dodaje kako smatra da kao podnositelj prijave i oštećenik ima pravo na uvid u ishod prekršajnog postupka odnosno presudu, tim više jer je dobila informaciju da okrivljeni uopće nije kažnjen. Zahtjevu prilaže izvještaj inspektorice koji je dobila, a iz kojeg je sve razvidno, kao i podaci te broj spisa.”
Također je utvrđeno da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, postupivši po navedenom zahtjevu žaliteljice donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/l-008-02/17-02/39, URBROJ: 524-02-03-02/1-17-2 od 15. prosinca 2017. godine, kojim je odbijen zahtjev žaliteljice temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivanjem na odredbu članka 26. Zakona o Inspektoratu rada iz razloga što je tražena informacija zaštićena inspekcijskom tajnom.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je zahtjev žaliteljice za pristup informacijama odbijen s obzirom da je člankom 26. Zakona o Inspektoratu rada propisano da je Inspektorat rada dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom. Nadalje je navedeno da je prije donošenja osporenog rješenja proveden test razmjernosti i javnog interesa, kojim je utvrđeno da se pristup informaciji treba ograničiti radi zaštite i čuvanja inspekcijske tajne propisane Zakonom o Inspektoratu rada. Također je istaknuto da je žaliteljica, kao podnositeljica predstavke na temelju koje je obavljen inspekcijski nadzor, obaviještena o utvrđenom stanju i poduzetim mjerama dopisom KLASA: 116-01/16-01/722, URBROJ: 524-10-02-01/21-16-8. od 21. prosinca 2016. godine.
U žalbenom postupku Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je aktom KLASA: UP/I-008-02/17-02/39, URBROJ: 524-02-02-02/1-18-4 od 25. siječnja 2018. godine dostavilo je Povjereniku za informiranje spis predmeta na nadležno postupanje, te na njegovo traženje iz akta KLASA: UP/II-008-07/18-01/59, URBROJ: 401-01/03-18-2 od 31. siječnja 2018. godine kao nadopunu spisa predmeta dopisom KLASA: 008-02/17-02/39, URBROJ: 524-02-02-02/1-18-6 od 2. veljače 2018. godine i informaciju koja je predmet ovog postupka Presudu Broj: 81. Pp G-1576/17 od 19. svibnja 2017. godine.
Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog tijela utvrđeno je da se u istom nalazi i bilješka sa sastanka o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa povodom rješavanja predmetnog zahtjeva od 14. prosinca 2017. godine, u kojoj su navedeni sadržaj zahtjeva žaliteljice i zakonska odredba prema kojoj će se ograničiti pristup informacijama, bez navođenja razloga za omogućavanje odnosno ograničavanje pristupa informaciji.
Iz priloga predmetne žalbe je utvrđeno da je povodom predstavke žaliteljici dostavljena obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, više inspektorice rada KLASA: 116-01/16-01/722, URBROJ: 524-10-02-01/21-16-8 od 21. prosinca 2016. godine u kojoj se navodi da je temeljem njezinog podneska proveden postupak inspekcijskog nadzora te da će se protiv prijavljene pravne osobe i protiv odgovorne osobe pravne osobe podnijeti Optužni prijedlog zbog utvrđenih povreda propisa iz radnih odnosa. U citiranoj je obavijesti žaliteljica upućena da zaštitu svojih prava može zahtijevati podnošenjem privatne tužbe nadležnom općinskom građanskom sudu te je upozorena da u skladu sa člankom 139. Zakona o radu, novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.
Prema članku 150. stavku 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 110/15. i 70/17.) osim stranaka i sudionika u postupku koji nakon pokretanja postupka imaju pravo razgledavati, prepisivati i preslikavati dijelove spisa, može to sud dopustiti i svakom drugom u čijem je to opravdanom interesu. Stavkom 2. istog članka je propisano da dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka u potpunosti ili dijelom može sud uskratiti: 1. ako je potrebno time zaštiti osobu okrivljenika ili drugog sudionika u postupku, 2. ako su radnje iz stavka 1. ovoga članka protivne interesima obrane okrivljenika ili oštećenika. Stavkom 3. istog članka propisano je da će o uskrati iz stavka 2. ovoga članka sud sačinit službenu bilješku i priložiti je u spis. U stavku 4. navedenog članka je propisano da kada je postupak u tijeku, dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka daje sudac koji vodi postupak, a u njegovoj odsutnosti predsjednik suda. Kada je postupak završen, dopuštenje daje predsjednik suda.
Iz predmetne žalbe proizlazi da žaliteljica traži podatak o ishodu prekršajnog postupka koji se vodio protiv trgovačkog društva Lanugo d.o.o. i odgovorne osobe ........., tvrdeći da je oštećenica u tom postupku i osoba koja je inicirala inspekcijski nadzor, iz čega se može zaključiti da žaliteljica očito ima određeni pravni interes za dobivanjem informacije, no iz spisa predmeta nije vidljivo je li žaliteljica sukladno citiranom članku 150 Prekršajnog zakona tražila na uvid odluku Prekršajnog suda pred kojim se vodio postupak, iako iz žalbenih navoda proizlazi da joj ta informacija nije bila dostupna temeljem odredbi drugih posebnih propisa.
S obzirom na sve navedeno te uzimajući u obzir utvrđene nedostatke prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku je postupku Povjerenik za informiranje izvršio uvid u sadržaj informacije koja je predmet ovog postupka te je razmotrio može li se istoj odobriti pristup temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi, odnosno o razlozima zbog kojih je odlučilo o uskrati informacije.
Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. toga Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
U članku 8. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žaliteljice treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana.
Uzimajući u obzir citirane odredbe u konkretnom slučaju ističe se da bi se žaliteljica mogla pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženim informacijama mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi.
U konkretnom slučaju razlog za omogućavanje pristupa informacijama bio bi u činjenici da bi mogao postojati eventualni interes javnosti da zna u kojoj mjeri poslodavci poštuju odredbe zakonskih propisa pri zapošljavanju radnika odnosno tko su osobe koje su zbog nepoštivanja propisa iz radnih odnosa prekršajno kažnjavane. Međutim, pretragom javno dostupnih informacija nije utvrđeno postojanje javnog interesa za dostupnošću informacija zatraženih u zahtjevu žaliteljice. Osim navedenog ističe se da je u konkretnom slučaju riječ o informacijama koje se tiču trgovačkog društva koje je u privatnom vlasništvu i ne predstavlja tijelo javne vlasti i obveznika postupanja po Zakonu o pravu na pristup informacijama, a o kojem informacije koje zanimaju žaliteljicu posjeduje tijelo javne vlasti sukladno svojoj nadležnosti po posebnom propisu.
Člankom 26. stavkom 5. Zakona o Inspektoratu rada koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva odnosno do 31. ožujka 2019. godine („Narodne novine”, broj 19/14.) bilo je propisano da je Inspektorat rada dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, zaključak, optužni prijedlog, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom. U stavku 6. istoga članka bilo je propisano da dokumentaciju i podatke iz stavka 5. ovoga članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, Inspektorat rada može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.
U članku 57. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine”, broj 115/18.) koji je na snazi u trenutku izrade ovog rješenja je regulirana tajnost podataka, a u stavku 6. navedenog članka je propisano da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom. U stavku 7. istoga članka je propisano da dokumentaciju i podatke iz stavka 6. ovoga članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.
Također se posebno ističe da je u članku 153. stavku 1. Prekršajnog zakona propisano da Prekršajnu evidenciju ustrojava i vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa prema pravilniku kojeg donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. U stavku 2. istog članka je propisano da propise o evidenciji izrečenih odgojnih mjera donosi ministar nadležan za poslove socijalne skrbi. Stavak 3. navedenog članka propisuje da evidencije iz stavka 1. i 2. ovoga članka vode se u elektroničkom obliku. U stavku 4. istog članka je propisano da su podaci iz prekršajne evidencije neklasificirani podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a u odnosu na te podatke ne može se ostvariti pravo na pristup informaciji prema zakonu kojim se određuje to pravo.
Imajući u vidu činjenicu da žaliteljica traži podatak o ishodu prekršajnog postupka nad privatnim trgovačkim društvom i odgovornom osobom toga trgovačkog društva, koje ne predstavlja tijelo javne vlasti prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, treba istaknuti da u konkretnom slučaju preteže potreba za zaštitom inspekcijske tajne, posebno stoga što nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za dobivanjem podataka o ishodu prekršajnog postupka protiv privatnog trgovačkog društva, a posebnim propisom je u trenutku podnošenja zahtjeva žaliteljice bilo propisano da su informacije o podnošenju optužnog prijedloga te svi drugi podaci i dokazi koji su utvrđeni ili nastali u vezi s inspekcijskim postupkom koje je u zahtjevu tražila zaštićene kao inspekcijska tajna.
Naime, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žaliteljici, te iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi ih zatražila, pri čemu treba imati na umu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žaliteljica navodi u predmetnoj žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes, nego samo pojedinačni interes žaliteljice.
Dakle, kako treća osoba, koja nema pravni interes, ne bi mogla ostvariti uvid u informacije koje žaliteljica traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žaliteljica ne može s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog gore opisanog načela jednakosti, jer bi javno iznošenje tih informacija bilo u suprotnosti s institutom inspekcijske tajne. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano uz zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je zaključio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, no navedeno nije moglo dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, jer su relevantni razlozi za i protiv odobravanja pristupa traženim informacijama uzeti u obzir u okviru ovog žalbenog postupka. S obzirom da je u trenutku podnošenja zahtjeva posebnim zakonom bilo izričito propisano da da dokumentaciju i podatke prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru Inspektorat rada može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti, na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u odnosu na zatražene informacije u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo odbivši zahtjev žaliteljice.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Posebno se ističe da bi u slučaju pokretanja parničnog postupka od strane žaliteljice protiv trgovačkog društva kojeg se tiču zatražene informacije, postojala mogućnost da se žaliteljici pristup informaciji o ishodu prekršajnog postupka omogući sukladno odredbi članka 232. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.), kojom je propisano da će, ako stranka sama ne može pribaviti ispravu, sud na prijedlog stranke pribaviti ispravu, ako se ista nalazi kod državnog tijela ili pravne ili fizičke osobe s javnim ovlaštenjima.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan