KLASA: UP/II-008-07/19-01/831

URBROJ: 401-01/03-19-2

Zagreb, 12. prosinca 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-008-01/18-01/09, URBROJ: 338-01-06-18-03od dana 11. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće:

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: UP/I-008-01/18-01/09, URBROJ: 338-01-06-18-03 od dana 11. listopada 2019. godine.

2. Omogućava se ......... pravo na pristup informacijama:

- preslici Zahtjeva za izmjenom ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite KLASA: 510-06/19-03/18, URBROJ: 238/33-112-03/01-19-30 od dana 04. lipnja 2019. godine;

- preslici Zahtjeva za aneksom ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite KLASA: 510-06/19-03/18, URBROJ: 238/33-112-03/01-19-34 od dana 13. lipnja 2019. godine.

3. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odbijen je zahtjev za pravo na pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio dostavu preslike Zahtjeva za izmjenom ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite i Zahtjeva za aneksom ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite, a na temelju članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog toga što su tražene informacije poslovna tajna.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi da podnosi žalbu zbog neosnovanog uskraćivanja prava na pristup informacijama. Ujedno ističe da ne postoji zadovoljenje uvjeta iz članka 16. stavak 2. Zakona o pravu na pravu na pristup informacijama zbog kojih bi bila dozvoljena uskrata traženih informacija, te da prevladava javni interes i da je informaciju potrebno učiniti dostupnom.

Predlaže da se žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj podnio zahtjev za pristup informacijama dana 18. rujna 2019. godine, kojim je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje tražio presliku Zahtjeva Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra za izmjenom Ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite- dopis: KLASA: 510-06/19-03/18, URBROJ: 238/33-112-03/01-19-30 od dana 04. lipnja 2019. godine i KLASA: 510-06/19-03/18, URBROJ: 238/33-112-03/01-19-34 od dana 13. lipnja 2019. godine.

Uvidom u prvostupanjski spis utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo pobijanim rješenjem odbilo zahtjev žalitelja pozivajući se na odredbe članka 15. stavak 2. točke 2., u svezi s člankom 23. stavak 5. točka2.Zakona o pravu na pristup informacijama, te pozivajući se na Pravilnik o tajnosti podataka i pravu na pristup informacijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: 025-04/12-01/118, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana24. svibnja 2012. godine; KLASA: 025-04/15-01/122, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 29. travnja 2015. godine. Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja ističe da se tražena informacija smatra poslovnom tajnom Zavoda jer sadrži podatke o poslovanju ugovornog partnera.

Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjsko tijelo citira odredbu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, te navodi da podaci navedeni u traženoj informaciji ne mogu predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, ali da se odnose na druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Prvostupanjsko tijelo se poziva na svoj Pravilnik o tajnosti podataka i pravo na pristup informacijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, navodeći da je isti u skladu sa člankom 19. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, te da je istim propisano koji podaci predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje navodi, da je odredbom članka 5. stavka 1. točka 10. predmetnog Pravilnika propisano kako se poslovnom tajnom smatraju podaci o poslovanju ugovornih partnera Zavoda, a da je člankom 15. stavkom 1. istoga propisano da se podaci koji se smatraju tajnom ne smiju priopćavati niti činiti dostupnim neovlaštenim osobama ako zakonom ili pravilnikom nije drugačije određeno, te da je člankom 25. Pravilnika propisano da će Zavod uskratiti na pristup informaciji ako je ona zakonom, propisima donesenim osnovom zakona, općim aktima Zavoda ili ovim Pravilnikom određena kao profesionalna ili poslovna tajna. Zaključno ističe da se tražena informacija od strane žalitelja, sukladno navedenim aktima, smatra poslovnom tajnom, te da je navedenim općim aktom koji je na snazi propisana apsolutna zabrana davanja informacije koja je poslovna tajna. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je ocijenilo kako prevladava interes Zavoda kao tijela javne vlasti da postupa u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima kojima je propisano postupanje u vezi s poslovnom tajnom, odnosno da prevladava zaštita prava na ograničenje.

Žalitelj osporava pobijano rješenje navodeći činjenice temeljem kojih smatra da ima pravni interes tražiti predmetnu informaciju, da su podaci sadržani u predmetnoj informaciji utjecali na javni interes-dostupnost subspecijalističke neuropedijatrijske zdravstvene zaštite, da u konkretnom slučaju ne postoji zadovoljenje uvjeta iz članka 16. stavak 2. Zakona o pravu na pravu na pristup informacijama, zbog kojih bi bila dozvoljena uskrata traženih informacija, te da prevladava javni interes i da je informaciju potrebno učiniti dostupnom.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je prvostupanjsko tijelo prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenilo zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od prava na pristup informacijama propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje prava na pristup informacijama predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, a u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama potrebno je pravilno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Naime, odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pravo na pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Provedbom testa razmjernosti i javnog interesa mora se utvrditi da li u svakom pojedinom slučaju bi omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te da unatoč šteti po zaštićene interese, ako javni interes prevladava, informacije treba učiniti dostupnim. Ukoliko se radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima, uz primjenu članka 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iste su dostupne bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa osim kada je riječ o klasificiranom podatku.

U obrazloženju pobijanog rješenja, prvostupanjsko tijelo ne navodi da je provelo test razmjernosti i javnog interesa, već se poziva samo općenito na odredbu članka 15. stavak 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u svezi s člankom 23. stavak 5. točka 2 Zakona o pravu na pristup informacijama te na Pravilnik o tajnosti podataka i pravu na pristup informacijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: 025-04/12-01/118, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 24. svibnja 2012. godine; KLASA: 025-04/15-01/122, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 29. travnja 2015. godine. Uvidom u dostavljeni spis predmeta u žalbenom postupku utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo dana 11. listopada 2019. godine provelo test razmjernosti i javnog interesa KLASA: UP/I-008-01/19-01/09, a koji sadržajno odgovara pobijanom rješenju.

Uvidom u provedeni test razmjernosti i javnog interesa, drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da prvostupanjsko tijelo nije pravilno provelo navedeni test. Naime, prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, prvostupanjsko je tijelo bilo dužno argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa, jer nije dovoljno citirati zakonska ograničenja, niti samo navesti da je zatražena informacija označena zakonom, propisom ili općim aktom kao poslovna tajna, već je postojanje poslovne tajne potrebno detaljno obrazložiti kako bi se utvrdila vjerojatnost ozbiljne povrede gospodarskog interesa pravne osobe. Prvostupanjsko tijelo bilo je dužno pravilno utvrditi predstavljaju li zatražene informacije poslovnu tajnu u materijalnom, sadržajnom i formalnom smislu. Prvostupanjsko tijelo nije se vodilo odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, niti smjernicama za njegovu provedbu koje su javno objavljene na web stranicama Povjerenika za informiranje.

Nadalje, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da podaci koji su navedeni u traženoj informaciji ne predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada u smislu članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, ali da se tražena informacija odnosi na druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese Specijalne bolnice. Odbijanje zahtjeva za pravo na pristup informacijama žalitelja obrazlaže kroz primjenu Pravilnik o tajnosti podataka i pravu na pristup informacijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Uvidom u Pravilnik o tajnosti podataka i pravu na pristup informacijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: 025-04/12-01/118, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 24. svibnja 2012. godine; KLASA: 025-04/15-01/122, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 29. travnja 2015. godine,utvrđeno je da je u članku 1. između ostalog, navedena usklađenost predmetnog Pravilnika sa Zakonom o tajnosti podataka, Zakonom o zaštiti osobnih podataka i Zakonom o pravu na pristup informacijama. Člankom 3. predmetnog Pravilnika propisno je da podaci prema vrsti tajnosti mogu biti poslovna tajna, profesionalna tajna, te da podaci kojima raspolaže Zavod u svom poslovanju mogu biti označeni stupnjevima tajnosti prema klasifikaciji tajnosti podataka određenih od nadležnih tijela: vrlo tajni, tajni, povjerljivi, ograničeni. Člankom 4. propisano je da se poslovnom tajnom Zavoda smatraju podaci koje Zavod koristi u svom poslovanju, a koji imaju značaj tajnosti u skladu sa Zakonom o tajnosti podataka i propisima donesenim osnovom tog Zakona, podaci koji su dostavljeni Zavodu i označeni određenim stupnjem tajnosti prema klasifikaciji tajnosti podataka određenih od nadležnih tijela kao i podaci označeni kao poslovna tajna prema posebnim zakonima, drugim propisima, Statutom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i drugim općim aktima Zavoda, te ovim Pravilnikom. U članku 5. taksativno je navedeno što se smatra poslovnom tajnom, tako je, između ostaloga, pod stavkom 1. točka 10. istog članka navedeno da se poslovnom tajnom smatraju podaci o poslovanju ugovornih partnera Zavoda. Nadalje, člankom 11. stavak 1. propisano je da se podaci koji se smatraju poslovnom, odnosno profesionalnom tajnom u smislu ovog Pravilnika označavaju oznakom vrste tajnosti kada se podaci dostavljaju državnim tijelima, te pravnim ili fizičkim osobama. U slučajevima iz stavka 1. u gornjem desnom uglu dokumenta koji se smatra tajnim upisuje se oznaka „POSLOVNA /PROFESIONALNA TAJNA“, te se upisuje u poseban registar. Na dokumentu s vrstom tajnosti upisanom sukladno stavku 2. ovog članka koji se izrađuje u više primjeraka na prvoj strani naznačuje se broj izrađenih primjeraka. Omotnica kojom se otprema takav dokument označuje se istom oznakom vrste tajnosti. Nadalje člankom 26. predmetnog Pravilnika propisani su izuzeci od prava na pristup informacijama te je propisano da će Zavod uskratiti pravo na pristup informaciji ako je ona zakonom, propisima donesena osnovom zakona, općim aktima Zavoda ili ovim Pravilnikom određena kao poslovna ili profesionalna tajna.

Prvostupanjsko je tijelo u žalbenom postupku zajedno sa spisom predmeta dostavilo i tražene informacije presliku Zahtjeva za izmjenom ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite KLASA: 510-06/19-03/18, URBROJ: 238/33-112-03/01-19-30 od dana 04. lipnja 2019. godine i presliku Zahtjeva za aneksom ugovora o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite KLASA: 510-06/19-03/18, URBROJ: 238/33-112-03/01-19-34 od dana 13. lipnja 2019. godine.

Uvidom u iste, drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da se radi o zahtjevima za izmjenom ugovora kojim javna ustanova Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra zbog odlijeva stručnog kadra predlaže izmjenu postojećeg ugovora. Utvrđeno je da sadržajno su oba zahtjeva skoro u potpunosti identična, razlika je u tome što u prvom zahtjevu nije bio naveden prijedlog novog broja ordinacija, već je u istom naveden samo broj trenutno ugovorenih ordinacija, dok drugi zahtjev sadrži oba podatka.

Drugostupanjsko tijelo je nakon izvršenog uvida u Pravilnik o tajnosti podataka i pravu na pristup informacijama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA: 025-04/12-01/118, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 24. svibnja 2012. godine; KLASA: 025-04/15-01/122, URBROJ; 338-01-01-15-1 od dana 29. travnja 2015. godine, kao i u dostavljenu informaciju – presliku traženih zahtjeva, utvrdilo da predmetne informacije nisu proglašene poslovnom tajnom, sukladno navedenom Pravilniku jer iste, između ostalog,ne sadrže u gornjem desnom kutu vidljivu oznaku vrste tajne: poslovna ili profesionalna tajna niti je označen stupanj tajnosti: tajno, vrlo tajno, povjerljivo, ograničeno, niti je prvostupanjsko tijelo priložilo dokaz iz posebnog registra koji vodi, a u kojem bi tražene informacije trebale biti upisane kao poslovne tajne.

Posebno se ističe da je sukladno Zakonu o pravu na pristup informacija jedini apsolutni razlog za ograničenje propisan člankom 15. stavkom 1. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama (informacije koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku), što znači da se prvostupanjsko tijelo pogrešno u obrazloženju rješenja poziva na Pravilnik, navodeći da je isti na snazi te da je u njemu propisana apsolutna zabrana davanja informacije koja je poslovna tajna.

Naime, člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama, kako apsolutna (članak 15. stavak1.) tako i relativna članak 15. stavak 2,3 i 4.. Iz navedenog proizlazi da poslovnu tajnu, ukoliko ista uistinu postoji, treba smatrati relativnim razlogom za ograničavanje pristupa informaciji, u smislu članka 15. stavka 2. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavak 5. istog Zakona, kojim je propisano da ako informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka. preostali dijelovi informacije učiniti će se dostupnim.

Bitno je za istaknuti i da je prvostupanjsko tijelo donijelo Opće uvjete ugovora o provođenju specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodnim Novinama“ broj: 160/2013, 17/2015, 129/2017) u kojima se također ne spominje da bi bilo koji dio odnosa ugovornih strana ima svojstvo poslovne tajne.

Nadalje, odredbom članka 6. Zakona o ustanovama, a u svezi s člankom 1. stavak 2. Zakona o ustanovama propisano je da se javna ustanova osniva za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti iz članka 1. stavak 2. Zakona o ustanovama (ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i dr. djelatnosti ako se ne obavljaju radi stjecanje dobiti). Člankom 60. propisno je da je rad ustanove javan. Iz dostavljenog spisa u žalbenom postupku utvrđeno je da se tražena informacija odnosi na rad dvije ustanove, odnosno tijela javne vlasti.

Statutom Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (pročišćeni tekst) KLASA: 025-94/13-02/3, URBROJ: 338-01-11-13-1 od dana 26. veljače 2013. godine, odredbom članka 59. propisano je da se sredstva potrebna za proračunsku godinu i njihov raspored utvrđuje državnim proračunom Republike Hrvatske i financijskim planom Zavoda. Drugostupanjsko tijelo u žalbenom postupku nije izvršilo uvid u Statut javne ustanove, Specijalne bolnice za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra, jer isti nije objavljen na službenim stranicama predmetne ustanove niti je na bilo kojoj drugoj stranici javno dostupan. Uvidom u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna, koji se vodi pri Ministarstvu financija i javno je dostupan, utvrđeno je da se Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra nalazi u predmetnom registru na popisu proračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

U žalbenom postupku, uvidom u zatražene informacije, utvrđeno je kako iste ne sadrže podatke niti pravne interese koje bi se trebali posebno štititi, odnosno ograničiti od pristupa korisnicima prava na pristup informacijama. Obzirom da ne postoje ograničenja, ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa.

Naime, tražena se informacija odnosi na dvije javne ustanove, koje se financiraju iz proračunskih sredstava i imaju zakonom definirane javne ovlasti, slijedom čega postoji javni interes za njihovo transparentno djelovanje i trošenje proračunskih sredstava. Građani trebaju imati pravo na pristup informacijama vezanim za njihov rad, jer isto dovodi do jačanja povjerenja građana u rada tijela javne vlasti, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama može izazvati kod javnosti sumnju u nepravilan i nezakonit rad tijela, osobito rad za privatne interese, loše upravljanje, pogodovanje, nekompetentnost.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.

Stoga je na temelju članka 117. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan