KLASA: UP/II-008-07/19-01/850
URBROJ: 401-01/06-19-2
Zagreb, 6. prosinca 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Zagrebačkog kazališta lutaka, Ur.broj: 498/2019 od 3. studenoga 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Zagrebačkog kazališta lutaka, Ur.broj: 498/2019 od 3. studenoga 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijena je zahtjev za dopunu informacije ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 11. studenoga 2019. godine, kojim je od Zagrebačkog kazališta lutaka zatražila preslike svih podnesaka koje je navedeno kazalište zaprimilo od anonimne ili nepoznate osobe tijekom 2019. godine a koji se odnose na nju, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je prvostupanjsko tijelo smatralo da nema osnove za dopunu ranije dostavljenih informacija.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako rješenje pobija u cijelosti. Navodi kako joj je navedenim rješenjem uskraćeno ostvarivanje zakonskog prava na pristup informacijama, da joj tijelo javne vlasti nije dostavilo preslike svih podnesaka koje je tražila, odnosno podnesak koji j postoji i podnesen je kao dokaz drugoj instituciji te se navodi da je predan i Zagrebačkom kazalištu lutaka. Navodi da je službenik za informiranje u tijelu javne vlasti počinio prekršaj kažnjiv prema članku 61. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je traženu informaciju sakrio odnosno istu učinio nedostupnom, kao i da je nesporno da Zagrebačko kazalište lutaka, kao njezin poslodavac ima pravni interes da uništi ili sakrije traženi podnesak odnosno da ga učini nedostupnim. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od od 31. listopada 2019. godine od Zagrebačkog kazališta lutaka zatražila sljedeću informaciju: podnesak koji je kazalište u 2019. godini primilo od anonimne ili nepoznate osobe, a vezano za ......... Nadlaje, utvrđeno je da je Zagrebačko kazalište lutaka aktom Ur.broj: 492/2019 od 11. studenoga 2019. godine dostavilo žaliteljici dva podneska zaprimljena u tijelu javne vlasti a koja se odnose na nju.
Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je žaliteljica, nakon što je zaprimila navedeni akt sa preslikama informacija, dana 11. studenoga 2019. godine Zagrebačkom kazalištu lutaka podnijela zahtjev za dopunu informacije kojim je zatražila sljedeće: preslike svih podnesaka koje je kazalište tijekom 2019. godine primilo od anonimne ili nepoznate osobe, a koji se odnose na nju.
Također je utvrđeno da je Zagrebačko kazalište lutaka povodom predmetnog zahtjeva od 11. studenoga 2019. godine donijelo osporeno rješenje kojim je odbilo zahtjev jer nema osnove za dopunu informacija koje su već dostavljene žaliteljici.
U žalbenom postupku Zagrebačko kazalište lutaka je aktom Ur.broj: 528/2019 od 3. veljače 2019. godine, koji je zaprimljen 5. prosinca 2019. godine, dostavilo spis predmeta te je izvijestilo Povjerenika za informiranje da su po njezinom ranijem zahtjevu žaliteljici već dostavili informacije koje je tražila, osim jednog dokumenta, koji nisu smatrali relevantnim obzirom da je isti dostavljen anonimno, a koji je dostavljen u prilogu citiranog akta.
S obzirom na navode prvostupanjskog tijela iz citiranog akta te dostavljenu informaciju koja je predmet ovog postupka, u žalbenom je postupku zaključeno da u pogledu traženja žaliteljice tijelo javne vlasti nije ispravno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, uzimajući u obzir da je posjedovalo informaciju koju je tražila i o čijoj dostupnosti je trebalo odlučiti, a to je propustilo učiniti.
Povjerenik za informiranje je stoga u žalbenom postupku razmatrao navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je uvidom u informaciju koja je predmet ovog postupka također utvrdio da li je žaliteljici moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se odbija zahtjev za dopunu informacije žaliteljice iz razloga što nema osnove za dopunu informacija, obzirom da su joj po ranijem zahtjevu već dostavljene sve informacije koje se odnose na njezino traženje. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da joj temeljem njezinog traženja ipak nisu dostavljene sve informacije koje tijelo javne vlasti ima u svom posjedu, ali je razvidna i činjenica da je prvostupanjsko tijelo postupajući po oba zahtjeva žaliteljice pogrešno primijenilo odredbe materijalnog prava, obzirom da nije uzelo u obzir ključnu činjenicu u konkretnom slučaju, a ta je da je žaliteljica svojim zahtjevima tražila dokumentaciju koja se odnosi na nju osobno.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Naime, iako je prvostupanjsko tijelo i povodom zahtjeva od 30. listopada 2019. godine te povodom predmetnog zahtjeva pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno u prvom slučaju odredbu članka 23. stavka 1. točke 1., a u konkretnom slučaju odredbu članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je osporeno rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.
Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku informacija morala biti dostupna pod jednakim uvjetima, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.
Dakle, kako treća osoba ne bi mogla ostvariti pravo na pristup informacijama koje u konkretnom slučaju žaliteljica traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žaliteljica ne može s uspjehom pozivati na odredbe istog Zakona, zbog gore opisanog načela jednakosti.
To bi u konkretnom slučaju značilo da bi se žaliteljica mogla pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženoj informaciji mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi. Imajući u vidu činjenicu da žaliteljica traži uvid u svoje osobne podatke, odnosno traži sve podneske koje je tijelo javne vlasti zaprimilo od anonimne ili nepoznate osobe tijekom 2019. godine a koji se odnose na nju, treba istaknuti da za dobivanje takve informacije ne bi prevladavao javni interes, već bi prevladavao interes zaštite osobnih podataka žaliteljice, kad bi navedenu informaciju tražila treća osoba. S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, u žalbenom je postupku zaključeno da bi omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Upravo iz razloga što u pojedinim slučajevima treba zaštiti određene vrijednosti i prava drugih, kao što su to u konkretnom slučaju osobni podaci, postoje posebni pravni temelji za ostvarivanja prava na pristup informacijama prema drugim posebnim propisima, koji daju samo određenoj stranci ili zainteresiranoj osobi pravni legitimitet da dođe do zatraženih informacija. Uzimajući u obzir navedeno, te kako žaliteljica traži uvid u svoje osobne podatke, u žalbenom je postupku zaključeno da su u zahtjevu navedene informacije dostupne žaliteljici sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka, kao posebnom propisom u smislu odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacija.
Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Naime, u članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i sljedećim informacijama: svrsi obrade; kategorijama osobnih podataka o kojima je riječ; primateljima ili kategorijama primatelja kojima su osobni podaci otkriveni ili će im biti otkriveni, osobito primateljima u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama; ako je to moguće, predviđenom razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja; postojanju prava da se od voditelja obrade zatraži ispravak ili brisanje osobnih podataka ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se odnose na ispitanika ili prava na prigovor na takvu obradu; pravu na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu; ako se osobni podaci ne prikupljaju od ispitanika, svakoj dostupnoj informaciji o njihovu izvoru; postojanju automatiziranog donošenja odluka, što uključuje izradu profila iz članka 22. stavaka 1. i 4. te, barem u tim slučajevima, smislenim informacijama o tome o kojoj je logici riječ, kao i važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade za ispitanika. Ako se osobni podaci prenose u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, ispitanik ima pravo biti informiran o odgovarajućim zaštitnim mjerama u skladu s člankom 46. koje se odnose na prijenos. Voditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Za sve dodatne kopije koje zatraži ispitanik voditelj obrade može naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova. Ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem te osim ako ispitanik zatraži drukčije, informacije se pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku. Pravo na dobivanje kopije iz stavka 3. ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih.
U žalbenom je postupku zaključeno da je upravo zbog činjenice da traži uvid u svoje osobne podatke žaliteljici osigurana dostupnost zatraženih informacija sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka te Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine”, broj 42/18.), obzirom da ispitanici sukladno navedenoj Uredbi imaju pravo traženja uvida u svoje osobne podatke, a što znači da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama žaliteljica ne bi imala pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je sukladno članku 116. stavku 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan