KLASA: UP/II-008-07/19-01/436
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 6. prosinca 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe udruge Zelena Istra, zastupane po predsjednici udruge ........., Pula, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 15/2019 od 8. svibnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 15/2019 od 8. svibnja 2019. godine.
2. Odobrava se udruzi Zelena Istra pravo na pristup preslici dokumenata iz kojih proizlaze informacije o nazivima projekata, izvoznicima (pravnim osobama), zemljama izvoza i u kojem ih je iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija.
3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
4. Predmet se u dijelu zahtjeva koji se odnosi na „preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave Hrvatska banka za obnovu i razvitak u periodu navedenim pod točkom B) koje se odnose na projekte koje Hrvatska banka za obnovu i razvitak financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija Republike Hrvatske“, dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je dio zahtjeva za pristup informacijama udruge Zelena Istra, zastupane po predsjednici udruge ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) naveden pod točkama B) i D) zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija bankovna tajna, odnosno jer žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima, stoga informacije moraju biti dostupne temeljem odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žaliteljica također citira dijelove presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji podupiru njezino stajalište o dostupnosti zatraženih informacija. Ujedno iskazuje zabrinutost da bi HBOR mogao financirati projekte koji imaju potencijalno negativne društvene i okolišne posljedice te naglašava kako se tražene informacije ne smiju sagledavati kao posebno osjetljive poslovne informacije, već ih je posebno sagledavati kao informacije dostupne javnosti zbog javnog interesa. Predlaže da se žalba uvaži.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 10. travnja 2019. godine zatražila preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o:
A) tome je li HBOR kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija podržala tvrtku Ekonerg d.o.o. ili "joint venture" tvrtku Poyry Switzerland Ltd i Ekonerg d.o.o. koja je u postupku javne nabave odabrana od tvrtke ContourGlobal Kosovo L.L.C. za realizaciju projekta termoelektrane na ugljen Kosova e Re (Novo Kosovo) ili tvrtku Orion3E Consortium d.o.o. koja je potkonzultant u navedenom poslu;
B) tome koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala, odnosno podržala u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija;
C) preslike ugovora koje je HBOR sklopio u vezi s točkom A);
D) preslike zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu navedenim pod točkom B) koje se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH;
E) preslike dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome na koji je način HBOR proveo analizu okolišnih, društvenih i ekonomskih učinaka projekta Kosova e Re, ukoliko je ista provedena,
Iz spisa premeta je nadalje utvrđeno kako je HBOR, u odnosu na točke A), C) i E) zahtjeva, obavijestio žaliteljicu popratnim dopisom od dana 8. svibnja 2019. godine kako vezano uz točku A) predmetnog Zahtjeva, HBOR u dijelu poslova osiguranja izvoza koje provodi u ime i za račun RH, od društva Ekonerg d.o.o., „joint venture'' Poyry Switzerland Ltd i Ekonerg d.o.o. niti od društva Orion3E Consortium d.o.o. nije zaprimio zahtjeve za izdavanje police osiguranja te sukladno navedenom, društvima kroz programe osiguranja izvoza HBOR nije pružio podršku, niti ima evidentiranih odobrenja kredita i garancija za navedene tvrtke. S obzirom na navedeno, ne postoje niti ugovori traženi pod točkom C) Zahtjeva. Također, vezano uz točku E) Zahtjeva, HBOR u dijelu poslova osiguranja izvoza koje provodi u ime i za račun RH za projekt Kosovo e Re nije zaprimio zahtjev za izdavanje police osiguranja niti po jednom od programa osiguranja izvoza te nastavno na navedeno nije proveo analizu navedenog projekta, niti analizu okolišnih, društvenih i ekonomskih učinaka tog projekta.
Što se tiče dijela zahtjeva navedenog pod točkom B), HBOR je žaliteljici dostavio podatke o tome koliko je projekata i u kojim sektorima i djelatnostima, financirao odnosno podržao u periodu 1. siječnja 2015. - 31. prosinca 2018. kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija RH kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija.
HBOR je u preostalom dijelu zahtjeva odbio žaliteljičin zahtjev rješenjem, broj: 15/2019 od 8. svibnja 2019. godine, u čijem obrazloženju citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o financijskom osiguranju te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR također uzima u obzir uzima odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka koji se odnose na poslovnu tajnu. Navodi kako je testom razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da se pristup informacijama traženih u zahtjevu može ograničiti sukladno članku 15. st. 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrđeno da bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu sukladno članku 156. Zakona o kreditnim institucijama i da u odnosu na javni interes prevladava potreba zaštite bankovne tajne korisnika, odnosno izvoznika. Također, HBOR navodi da osim navedene potrebe zaštite bankovne tajne, utvrđeno je da se točkom D) predmetnog Zahtjeva traži velika količina podataka čija bi obrada i sistematizacija opteretila normalan rad i redovno funkcioniranje tijela javne vlasti. Naime, prikupljanje predmetnih zaključaka i dokumenata usvojenih na sjednicama Uprave HBOR-a u periodu od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2018. godine koje se odnose na projekte koje HBOR financira kao izvozna banka i izvozno-kreditna agencija RH (315 odobrenih plasmana po programima kreditiranja za izvoz, 99 garancija po programu Izvozne bankarske garancije te 953 projekata kroz programe osiguranja izvoza) uvelike bi dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Obzirom na veliku količinu plasmana, odnosno projekata, trebalo bi zadužiti nadležne referente da nastavno na svaki, pronađu, odnosno izdvoje predmetne odluke Uprave HBOR-a, kojima su navedeni odobreni. S obzirom da podaci o odobrenju predmetnih plasmanima (projekata) odnosno preslike odluka Uprave HBOR-a, nisu posebno izdvojene u jednu evidenciju, njihovo prikupljanje zahtijevalo bi angažiranost tijela javne vlasti kroz dulji vremenski period što bi značilo značajan rad i utrošak nerazmjerne količine vremena, čime bi se zbog voluminoznosti predmetnog dijela Zahtjeva, paralizirao sustav u svom redovnom radu i redovnom obavljanju primarnih djelatnosti HBOR-a. Slijedom svega navedenog, HBOR je navedeni dio žaliteljičinog zahtjeva odbio temeljem odredbe članka 23. stavak 5. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno zbog zaštite bankovne tajne i temeljem članka 23. stavak 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zloupotrebe prava na pristup informacijama jer bi izdvajanje traženih zaključaka i dokumenata, odnosno odluka Uprave HBOR-a, preopteretilo rad i onemogućilo redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.
U tom smislu treba ukazati kako je HBOR razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.
Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Ističe se kako je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, poslovni broj: UsII-128/17-6 od 3. kolovoza 2017. godine, potvrdio rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/679, URBROJ: 401-01/05-17-02 od 4. svibnja 2017. godine kojim je naloženo HBOR-u da omogući udruzi Zelena Istra pristup preslikama „dokumenata iz kojih proizlaze informacije o tome koliko je projekata, kojeg naziva, kojih izvoznika (pravnih osoba), u kojim sektorima i djelatnostima, u kojim zemljama izvoza i u kojem iznosu Hrvatska banka za obnovu i razvitak financirala u period od 1. siječnja 2011. – 31. prosinca 2014. godine kao izvozna banka i izvozno kreditna agencija Republike Hrvatske kroz sustav potpore izvoznicima, odnosno kroz sve programe namijenjene izvoznicima, uključujući programe kreditiranja, osiguranja izvoza i izdavanja garancija.” Sud u presudi u bitnom zaključuje kako se u toj upravnoj stvari radilo o raspolaganju javnim sredstvima i primjeni članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.
Ukazuje se i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 6/2016-7 od 17. listopada 2018. godine, kojom je navedeni Sud odbio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda RH, poslovni broj: UsII-101/15-5 od 2. rujna 2015. godine, te je prihvatio stajalište da tužitelj raspolaže javnim sredstvima. U navedenoj upravnoj stvari, Visoki upravni sud je odbio tužbeni zahtjev HBOR-a za poništenjem rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/14-01/220, URBROJ: 401-01/04-15-02 od 25. svibnja 2015. godine, kojim je podnositelju zahtjeva odobren pristup popisu svih tvrtki koje je HBOR kreditirao u razdoblju od 2010. do 2013. godine.
Slijedom navedenog, iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga su zatražene informacije dostupne javnosti.
Uvažavajući stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a vezano uz točku B) zahtjeva, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a koje moraju biti dostupne svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao što ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja bankovne tajne, odnosno ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. istog Zakona.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva naveden pod točkom D), napominje se kako HBOR nije dostavio Povjereniku zatražene informacije, kao što nije procijenio o kojoj se količini dokumenata radi te postoji li mogućnost naplate stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije umjesto uskraćivanja pristupa zatraženoj informaciji.
Stoga je valjalo na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u točki 4. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja u tom dijelu na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan