KLASA: UP/II-008-07/19-01/439
URBROJ: 401-01/06-19-7
Zagreb, 25. studenoga 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe trgovačkog društva Znamen d.o.o. iz Zagreba, Kustošijanska 342a, zastupanog po direktoru ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/19-01/00016, URBROJ: 533-01-19-0001 od 24. svibnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/19- 01/00016, URBROJ: 533-01-19-0001 od 24. svibnja 2019. godine.
2. Odobrava se trgovačkom društvu Znamen d.o.o. pravo na pristup sljedećim informacijama:
- tabelarnom prikazu - Raspored Dužnosnika, službenika i namještenika Ministarstva znanosti i obrazovanja po ustrojstvenim jedinicama (1. Kabinet ministra, 2. Glavno tajništvo, 3. Uprava za znanost i tehnologiju, 4. Uprava za visoko obrazovanje, 5. Uprava za odgoj i obrazovanje, 6. Uprava za potporu i unapređenje sustava odgoja i obrazovanja, 7. Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, 8. Samostalni sektor za pravne poslove, 9. Samostalni sektor za nacionalne manjine, 10. Samostalna služba za koordinaciju politika, europskih poslova i međunarodnu suradnju, i 11. Samostalna služba za unutarnju reviziju), koji sadrži imena i prezimena zaposlenika te pripadajući naziv radnog mjesta;
- tabelarnom prikazu koji u 4 stupca sadrži redne brojeve i imena i prezimena zaposlenika s pripadajućim brojevima telefona;
- izlistu jedne stranice iz računalnog programa za slanje i primanje elektroničke pošte koji u 6 stupaca sadrži podatke o imenima i prezimenima zaposlenika Ministarstva znanosti i obrazovanja s pripadajućim službenim adresama elektroničke pošte, nazivom ustrojstvene jedinice u kojoj su zaposleni i internim brojem telefona.
3. Nalaže se Ministarstvu znanosti i obrazovanja, da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
4. Predmet se u pogledu traženja žalitelja iz točke 2. b), d) i f) njegovog zahtjeva za pristup informacijama od 7. svibnja 2019. godine vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Znamen d.o.o. (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 7. svibnja 2019. godine kojim je od Ministarstva znanosti i obrazovanja tražio informacije o organizacijskoj strukturi, zaposlenicima i njihovim kontaktima, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićeni osobni podaci.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako navedeno rješenje sadrži gotovo istovjetno obrazloženje kao i rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja iz 2018. godine protiv kojeg je uložio žalbu Povjereniku za inofrmiranje koji nije uvažio argumente prvostupanjskog tijela te je donio rješenje UP/II-008-07/18-01/426 URBROJ: 401-01/10-19-9 od 21. veljače 2019. godine, s kojim se u potpunosti slaže. Navodi kako je novost u osporenom rješenju argument u kojem se prvostupanjsko tijelo poziva na zaštitu osobnih podataka nerukovodećih zaposlenika, pri čemu navedeni stav ničim nije potkrijepljen te smatra kako se radi o proizvoljnoj tvdnji navedenog tijela, osobito iz razloga jer je izistao jasan kriterij podjele na zaštićeno nerukovodeće osoblje i nezaštićene rukovodioce čiji su podaci javno objavljeni. Napominje kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja usprkos jasnom obrazloženju gore citiranog rješenja Povjerenika za informiranje posve zanemario argumente koji su u njemu navedeni i osporenim rješenjem ponovio već oborene točke svog ranijeg rješenja. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 7. svibnja 2019. godine Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio sljedeće informacije: moli da mu pošalju popis ljudi unutar organizacijske strukture ministarstva prema sljedećim sastavnicama - 1. Cjelovita organizacijska struktura s nazivima svih organizacijskih jedinica i njihova međusobna (najčešće hijerarhijskog) odnosa. Adrese za svaku jedinicu izvan sjedišta, telefoni, telefaksi i e-adrese svih jedinica koje se razlikuju od nadređene jedinice; 2. Zaposlenici svih položajnih zvanja i razina stručnosti koji se na bilo koji način bave pitanjima iz domene obrazovanja (školstva, prosvjete) s nedvosmisleno navedenim mjestom u organizacijskoj strukturi: a) naziv radnog mjesta ili opis (npr.: pročelnik, stručni savjetnik za osnovno školstvo, viši referent, administrativna tajnica...), b) akademska ili titula ispred imena (npr.: dr. sc., mr. sc. don, fra, i sl.); c) ime, prezime; d) stručni naziv iza prezimena (npr.: prof., dipl. iur., oec.); e) broj službenog telefona i telefaksa (ako ga ima); f) službena e-adresa. Moli da mu pošalju tražene podatke u obliku dokumenata što ih već posjeduju, po mogućnosti u elektronskom obliku. Ako se podaci nalaze na više dokumenata (npr. popis zaposlenika na jednom, a njihov broj telefona ili e-adrese na ostalima), moli da mu dostave sve dokumente u njihovom posjedu što zajedno daju tražene podatke.
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-004-01/19-01/00016, URBROJ: 533-01-19-0001 od 24. svibnja 2019. godine, kojim je odbilo zahtjev, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je da informacije koje se traže u konkretnom slučaju sadrže osobne podatke osoba koje imaju pravo na njihovu zaštitu te da nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa nije utvrđeno da bi prevladavao javni interes u odnosu na zaštićene interese pa je stoga zahtjev odbijen zbog zaštite osobnih podataka.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, a kao informacije koje su predmet ovog postupka dostavljene su sljedeće informacije: tabelarni prikaz Rasporeda Dužnosnika, službenika i namještenika Ministarstva znanosti i obrazovanja po ustrojstvenim jedinicama (1. Kabinet ministra, 2. Glavno tajništvo, 3. Uprava za znanost i tehnologiju, 4. Uprava za visoko obrazovanje, 5. Uprava za odgoj i obrazovanje, 6. Uprava za potporu i unapređenje sustava odgoja i obrazovanja, 7. Samostalni sektor za inspekcijski nadzor, 8. Samostalni sektor za pravne poslove, 9. Samostalni sektor za nacionalne manjine, 10. Samostalna služba za koordinaciju politika, europskih poslova i međunarodnu suradnju, i 11. Samostalna služba za unutarnju reviziju), koji sadrži imena i prezimena zaposlenih te pripadajući naziv radnog mjesta; tabelarni prikaz koji sadrži redne brojeve, oznake i brojeve soba te imena i prezimena zaposlenika s pripadajućim brojevima telefona; izlist iz računalnog programa outlook koji sadrži podatke o imenima i prezimenima zaposlenika Ministarstva znanosti i obrazovanja s pripadajućim službenim adresama elektroničke pošte i nazivom ustrojstvene jedinice u kojoj su zaposleni i internim brojem telefona; i izlist iz računalnog programa za slanje i primanje elektroničke pošte u kojem je po stupcima navedeno više podataka, između ostalog o drugim pravnim osobama te imenima i prezimenima fizičkih osoba koje nisu zaposlenici Ministarstva znanosti i obrazovanja uz njihove adrese elektroničke pošte.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se u istom nalazi zapis o testu razmjernosti i javnog interesa iz kojeg je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo prije donošenja odluke provelo navedeni test u kojem je zaključilo da u predmetnome slučaju prevladava potreba za ograničenjem pristupa informacijama.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, prvostupanjsko tijelo je u provedenom testu razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku uzelo u obzir jedino razloge za ograničenje pristupa informacijama te je svoju odluku u osporenom rješenju temeljilo na zaštiti osobnih podataka, navodeći da bi za omogučavanje pristupa zatraženim infomracijama trebalo tražiti privolu svojih zaposlenika. Iz navedenog je vidljivo da prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja odluke o zahtjevu uopće nije uzelo u obzir relevantne zakonske razloge za omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji, nego je navođenjem kako ne preteže javni interes zaključeno kako je potrebno odbiti zahtjev zbog zaštite osobnih podataka.
Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva, a također i razmotrio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Uvidom u dostavljene informacije Ministarstva znanosti i obrazovanja, utvrđeno je da iste sadrže imena i prezimena, nazive pripadajućih radnih mjesta te brojeve službenih telefona i službene adrese elektroničke pošte zaposlenika navedenog tijela javne vlasti.
S obzirom da je iz sadržaja informacija koje su predmet postupka razvidno je da se iste odnose na raspolaganje javnim sredstvima odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom je postupku razmotreno postoji li drugo zakonsko ograničenje pristupa informacijama. Naime, i kad se utvrdi da neka informacija sadrži osobne podatke to ne znači da su ti podaci u svakom pojedinom slučaju i zaštićeni osobni podaci.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Uvidom u informacije koje su predmet postupka a koje je kao takve dostavilo prvostupanjsko tijelo u žalbenom postupku, a iz kojih je vidljivo na što odnosno na koga se iste odnose nisu utvrđeni razlozi za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, imena i prezimena državnih službenika i namještenika nisu zaštićeni osobni podaci sukladno odredbi članka 16. stavka 3. navedenog Zakona, a također zaštićeni podaci nemogu biti službeni brojevi telefona niti adrese elektroničke pošte. Dakle u konkretnom slučaju Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja legitimnu osnovu za obradu osobnih podataka pa nije potrebna privola ispitanika za omogućavanjem pristupa imenu i prezimenu dužnosnika, službenika i namještenika tijela javne vlasti koje je središnje tijelo državne uprave. U tom kontekstu broj službenog telefona ili mobitela je broj uređaja čiji je vlasnik tijelo javne vlasti na koje se ne može niti odnositi zaštita osobnih podataka. U odnosu na podatke koji se odnose na druge oznake i brojeve koji su navedeni uz imena i prezimena zaposlenih na tabelarnom prikazu koji u 4 stupca sadrži redne brojeve i imena i prezimena zaposlenika s pripadajućim brojevima telefona, ističe se da isti nisu bili predmet zahtjeva žalitelja pa njihova dostupnost nije niti razmatrana u žalbenom postupku.
Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 1. 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U pogledu dostavljenog izlista iz računalnog programa za slanje i primanje elektroničke pošte u kojem je u više stupaca navedeno više podataka, između ostalog o drugim pravnim osobama te imenima i prezimenima fizičkih osoba koje nisu zaposlenici Ministarstva znanosti i obrazovanja uz njihove adrese elektroničke pošte, u žalbenom je postupku utvrđeno da se ne može sa sigurnošću točno utvrditi niti nazive stupaca, niti što zapravo predstavlja navedeni izlist, obzirom da se na istom nalaze pojedine adrese elektroničke pošte fizičkih osoba zaposlenih u drugim pravnim osobama, a u pogledu kojih nije razvidno koje se odnose na službene adrese zaposlenika u drugim tijelima javne vlasti, a koje na pravne osobe koje nisu u krugu obveznika Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, iz navedenog dokumenta nije jasno da li se neka imena i prezimena te adrese elektroničke pošte odnose na fizičke osobe i njihove privatne adrese elektroničke pošte.
Stoga je u pogledu dijela zahtjeva žalitelja koji se odnosi točku 2. f) u kojoj je zatražena službena adresa elektroničke pošte zaposlenika Ministarstva znanosti i obrazovanja, a koja je dijelom sadržana u navedenom izlistu koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku zaključeno da je u tom dijelu predmet potrebno vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Pri navedenom se ističe da prvostupanjsko tijelo treba voditi računa o tome na što se odnosi zahtjev žalitelja te treba imati u vidu činjenicu da se njegov zahtjev u konkretnom slučaju nije odnosio na podatke o zaposlenicima i kontaktima drugih tijela javne vlasti, nego onih koji se tiču Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Nadalje, u pogledu traženja žalitelja pod točkom 2. b) zahtjeva koji se odnosi (npr.: dr. sc., mr. sc. don, fra, i sl.); d) stručni naziv iza prezimena (npr.: prof., dipl. iur., oec.) u žalbenom je postupku prvostupanjsko tijelo u dopisu KLASA: UP/I-004-01/19-01/00016, URBROJ: 533-01-19-0006 od 25. srpnja 2019. godine izvijestilo Povjerenika za informiranje kako bi se da bi se došlo do tih informacija trebalo izvršiti uvid u sve personalne dosjee svakog zaposlenika kako bi se uvidom u diplomu došlo do traženih podataka.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u ovom slučaju, vezano za žaliteljevo traženje akademske titule ispred imena zvanja i stručni naziv iza prezimena, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu u dovoljnoj mjeri argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Naime, u žalbenom je postupku zaključeno da je logična pretpostavka kako bi Ministarstvo znanosti i obrazovanja odnosno njegove ustrojstvene jedinice moralo imati dokument ili drugi zapis podataka u kojem su navedena stručna zvanja njegovih zaposlenika, a da se pri navedenom ne mora izvršavati uvid u personalne dosjee.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 4. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari u tom dijelu dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Pri rješavanju navedenog dijela predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi u kojim se već izrađenim dokumentima koje posjeduje nalaze informacije o zvanjima i struci zaposlenika i njihovim kontakt adresama elektroničke pošte odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan