KLASA: UP/II-008-07/18-01/243
Zagreb, 27. studenoga 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-2/2018 od 12. ožujka 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-2/2018 od 12. ožujka 2018. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup imenu i prezimenu suca izvjestitelja u predmetu u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-lII-1078/2016 od 13. rujna 2017. godine.
3. Nalaže se Ustavnom sudu Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e nj e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama o dostavi imena i prezimena suca izvjestitelja u ustavnosudskom predmetu U-lII-1078/2016, temeljem odredbe članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da se odredbom iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje mogućnost ograničenja pristupa informacijama „u ostalim slučajevima zakonom”, a da Poslovnik Ustavnog suda Republike Hrvatske koji u članku 96. stavku 1. propisuje da nitko nema pravo tražiti podatke o suci izvjestitelju, nije zakon nego podzakonski propis, pa je stoga navedeno obrazloženje osporenog rješenja pravno neutemeljeno. Navodi da se odredba Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske iz članka 96. stavka 1. odnosi na ustavnopravne predmete koji su u tijeku, a ne i na one koji su završeni, i da se tom odredbom zabranjuje davanje podataka o sucu izvjestitelju kojemu je predmet raspoređen, a to se ne odnosi na predmete koji su okončani. Ističe da je smisao odredbe u zaštiti suca izvjestitelja od nezakonitih utjecaja u vrijeme rješavanja predmeta, a da čuvanje u tajnosti podatka o identitetu suca izvjestitelja i nakon što je predmet okončan nema smisla, niti je u skladu s načelima vladavine prava i javnosti sudskog postupka. Obrazloženje iz rješenja u kojem se navodi „da u navedenom slučaju nema javnog interesa za davanjem tražene informacije s obzirom da se radi o pojedinačnom traženju” drži apsurdnim sa stajališta Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da javni interes za dobivanjem tražene informacije proizlazi iz načela vladavine prava i javnosti sudskog postupka koji su povrijeđeni ukoliko se kriju podaci o sucu izvjestitelju budući da isti temeljem svojih procesnih ovlaštenja ima veliki utjecaj na sadržaj sudske odluke. Ističe da javni interes za dobivanjem ove informacije proizlazi iz osnovane pretpostavke da je sudac izvjestitelj vrlo vjerojatno imao nadležnosti u istom predmetu pred drugom sudskom instancom odnosno u sudskom postupku koji je prethodio postupku na Ustavnom sudu Republike Hrvatske te je po toj osnovi taj sudac izvjestitelj trebao biti izuzet. U pogledu navodne štete po zaštićene interese na koje se poziva Ustavni sud Republike Hrvatske u svom rješenju, navodi da ti interesi niti šteta nisu navedeni niti obrazloženi, jer ne postoje, s obzirom da nikakva šteta za legitimne i zakonom štićene interese ne može nastupiti ukoliko se tražena informacija ustupi. Ističe da potencijalna i apstraktna šteta od ustupanja takve informacije može nastupiti jedino u vrijeme trajanja postupka, ako bi je netko nezakonito koristio radi utjecaja ili ometanja rada suca izvjestitelja, a koja nikako ne može nastupiti nakon završetka postupka. Navodi da je Odredba Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske iz članka 96. stavka 1. u tom smislu potpuno jasna, pa je pozivanje prvostupanjskog tijela na istu odredbu prilikom odbijanja zahtjeva za pristup informaciji pravno neutemeljeno. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 26. veljače 2018. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao tijela javne vlasti informaciju o identitetu suca-izvjestitelja za slučaj u kojem je Ustavni sud donio odluku U-lII-1078/2016 od 13. rujna 2017. godine.
Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je Ustavni sud Republike Hrvatske u prvostupanjskom postupku proveo test razmjernosti i javnog interesa te donio osporeno rješenje Broj: I-2/2018 od 12. ožujka 2018. godine.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev žalitelja od 26. veljače 2018. godine temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 83/14. - pročišćeni tekst i 2/15.).
U obrazloženju rješenja je navedeno da iz Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskome savjetniku kojima je predmet raspoređen niti podatke o odlučivanju u predmetu. Također je navedeno da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa zaključeno da u konkretnom slučaju nema javnog interesa za davanjem tražene informacije s obzirom da se radi o pojedinačnom traženju te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje i eventualni nastanak štete po zaštićene interese u slučaju davanja informacije, pa je zahtjev odbijen temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Iz akta o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-2/2018 od 12. ožujka 2018. godine, koji prileži spisu predmeta, je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo zahtjev žalitelja razmatralo u odnosu na odredbe Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske te je navedeno kako je uvidom u ustavnosudsku praksu utvrđeno da je povodom sličnih traženja Ustavni sud Republike Hrvatske uvijek postupao na način da nikada nije davao podatke o sucu-izvjestitelju. U navedenom je aktu navedeno da je prvostupanjsko tijelo pri donošenju odluke uzelo u obzir sljedeća pitanja: da li bi omogućavanjem pristupa informaciji zaštićeni interes, u ovom slučaju zaštita podataka o sucu-izvjestitelju, bila ozbiljno povrijeđena; da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes; i da li prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese. Zaključno je navedeno kako su odgovori na sva pitanja bili u korist ograničenja pristupa informacijama sukladno odredbama Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, pa je osporenim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja.
U drugostupanjskom postupku Povjerenik za informiranje ispitao je zakonitost osporenog rješenja te pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te je utvrdio da je Ustavni sud Republike Hrvatske u ponovljenom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.
U žalbenom postupku, od strane ovlaštene službene osobe Ureda povjerenika za informiranje izvršen je uvid u informacije koje su predmet ovog postupka u prostorijama Ustavnog suda Republike Hrvatske dana 7. studenoga 2018. godine, o čemu je sačinjena službena bilješka koja je priložena uz prvostupanjski spis.
Uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka Povjerenik za informiranje nije našao razloge zbog kojeg bi za tražene informacije postojala ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama iz sljedećih razloga:
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 12. stavku 1. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna informirati javnost o dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela i vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao u okviru djelokrugu ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. toga Zakona.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. toga Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Ustavom Republike Hrvatske utvrđena je nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) detaljnije su razrađene Ustavom Republike Hrvatske određene nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Prema članku 2. stavku 1. Ustavnog zakona Ustavni sud jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona.
U članku 3. Ustavnog zakona propisano je da je djelovanje Ustavnog suda javno.
Ustavni sud Republike Hrvatske, između ostaloga, odlučuje o ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata te o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda povodom podnesenih ustavnih tužbi.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je da se odluke i važnija rješenja Ustavnog suda, doneseni u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te odluke i rješenja doneseni u ustavnosudskim postupcima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, objavljuju u „Narodnim novinama“.
U žalbenom postupku utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama traži ime i prezime suca izvjestitelja u ustavnosudskom predmetu (U-lII-1078/2016) u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku i objavio je na svojim službenim mrežnim stranicama https://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/fOdluka.xsp?action=openDocument&documentId=C12570D30061CE54C125819A0036A2EF.
U žalbenom postupku utvrđeno je da se predmet U-lII-1078/2016 odnosi na postupak pokrenut ustavnom tužbom žalitelja, protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Za odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima se odlučuje o ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata te o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda postoji interes javnosti i medija. Osim navedenog ističe se da je u konkretnom slučaju javno objavljena odluka prvostupanjskog tijela u odnosu na žalitelja koja nije anonimizirana te nije razvidno iz kojeg razloga bi se onda trebalo štititi podatak o sucu izvjestitelju, nakon što je postupak dovršen.
Prema članku 41. Ustavnog zakona svaki se zahtjev, odnosno prijedlog upućuje na obradu sucu izvjestitelju.
Prema odredbi članaka 47. stavka 1. Ustavnog zakona kada predsjednik Ustavnog suda primi nacrt odluke ili rješenja, upućuje ih na sjednicu Ustavnog suda radi donošenja odluke o predmetu. U stavku 3. istoga članka propisano je da predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima u Ustavnom sudu. Nadalje, sukladno članku 48. stavku 1. Ustavnog zakona na sjednici sudac izvjestitelj usmeno obrazlaže nacrt odluke ili rješenja i prema potrebi daje dopunska obrazloženja.
Nadalje, kada javna rasprava prethodi odlučivanju o biti stvari, na koju se pozivaju sudionici u postupku i predstavnici državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i udruga te druge osobe čije je sudjelovanje potrebno na javnoj raspravi, prema odredbi članka 51. stavka 1. Ustavnog zakona sudac izvjestitelj izvješćuje o činjeničnom i pravnom stanju u predmetu.
Sukladno članku 69. stavku 1. Ustavnog zakona sudac izvjestitelj poziva podnositelja ustavne tužbe da je u određenom roku dopuni ili ispravi ako je nerazumljiva, odnosno ako se na temelju podataka i priloga iz ustavne tužbe ne može utvrditi koji se akt osporava ili ako ustavna tužba nije potpisana, dostavlja, prema potrebi, primjerak ustavne tužbe zainteresiranim osobama i poziva ih da se o njoj izjasne te prema potrebi, zahtijeva dostavu spisa koji se odnosi na predmet ustavne tužbe, odnosno izvješće o povredama ustavnih prava učinjenih osporenim aktom.
U žalbenom je postupku zaključeno da iz navedenih odredbi Ustavnog zakona proizlazi kako podatak o sucu izvjestitelju nije apsolutno ograničen, nego da je podatak o sucu izvjestitelju u pojedinim slučajevima dostupan javnosti, s obzirom da sudac izvjestitelj na sjednici na kojoj mogu biti nazočni predstavnici medija, sukladno članku 47. stavku 3. navedenog Zakona, usmeno obrazlaže nacrt odluke ili rješenja te po potrebi daje i dopunska obrazloženja.
Povjerenik za informiranje je nakon provedenog žalbenog postupka utvrdio kako je potrebno omogućiti pristup traženim informacijama jer se radi o predmetu u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske donio i objavio odluku, pa se uzimajući u obzir činjenicu da se radi o okončanom postupku omogućavanjem traženih informacija žalitelju u konkretnom slučaju ne može utjecati na tijek postupka niti na samog suca izvjestitelja. Također, Povjerenik za informiranje smatra da se omogućavanjem pristupa predmetnim informacijama ostvaruje javnost djelovanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, utječe na kvalitetu odlučivanja i potiče stručnost. Povjerenik za informiranje je također mišljenja da bi u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama u kojem bi se tražilo ime i prezime suca izvjestitelja u predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojem nije donesena odluka prevladala potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan