KLASA: UP/II-008-07/18-01/527
URBROJ: 401-01/04-19-4
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe .........iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja o prigovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00033, URBROJ: 533-01-18-0001 od 9. svibnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja o prigovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00033, URBROJ: 533-01-18-0001 od 9. svibnja 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00033, URBROJ: 533-01-18-0001 od 9. svibnja 2018. godine odbijen je kao neosnovan prigovor ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) izjavljen na obavijest Ministarstva znanosti i obrazovanja od 9. travnja 2018. godine povodom žaliteljičinog zahtjeva kojim je tražila: „A. Molim Vas informaciju jesu li dokumenti prema popisu na snazi: 1. Uputa o preusmjeravanju sredstava programa usavršavanja znanstvenih novaka sveučilištima u formi razvojnog koeficijenta, od 16. srpnja 2015. (klasa 602-04/15-04/00544, urbroj 533-19-15-0001), te na njoj temeljene dodatne 2. naputak od 27. srpnja 2015. (klasa 602-04/15-04/00544, urbroj 533-19-15-0002), 3. obrasci od 12. listopada 2015. (klasa 602-04/15-04/00544, urbroj 533-01-15-0003), 4.uputa od 7. prosinca 2015. (klasa 402-01/15-08/00065, urbroj 533-19-15-0005)?, B. Ukoliko više nisu na snazi, molim Vas na uvid dokument/e na temelju kojeg/ih su naznačeni dokumenti prestali važiti.“
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu, koju je zbog pogrešno dane upute o pravnom lijeku u pobijanom rješenju nazvala tužba, a ne žalba, u kojoj u bitnome navodi kako smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešnog pravnog shvaćanja da zahtjev koji je podnijela ne predstavlja pravo na pristup informaciji u smislu članka 18. stavka 5. u svezi sa člankom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da iz pogrešnog pravnog shvaćanja materijalnog prava prvostupanjsko tijelo na nepotpuni ili pogrešni način utvrđuje činjenice, što dovodi i do povrede pravila postupka. Ističe kako se njezin zahtjev ukratko odnosio na traženje informacije je li određeni naputci koje je donosilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja i nadalje vrijede ili ne glede okolnosti da nisu bili objavljeni u Narodnim novinama pa na javno dostupan način nije moguće utvrditi stvaraju li još uvijek pravne, a time i financijske učinke po državni proračun ili ne, a u samim tim aktima nije naznačeno vrijeme njihova trajanja. Nadalje ističe kako adresati na koje su se akti odnosili više ne postupaju sukladno njima, ali novi akti kojima je Ministarstvo znanosti i obrazovanja navodno formalno opozvalo navedene predmetne akte, nisu javno dostupni. Također ističe kako je prvostupanjsko tijelo samo riješilo žalbu i nije ju dostavilo drugostupanjskom tijelu na rješavanje upravo kako bi spriječilo Povjerenika za informiranje da bude upoznat s predmetom, s obzirom da je Povjerenik za informacije javnopravno tijelo koje je nositelj provedbe Zakona o pravu na pristup informacijama i upravo ono kao drugostupanjsko tijelo ustaljuje i usklađuje pravnu praksu po svojim shvaćanjima, a zaduženo je i za nadzor nad primjenom Zakona, dok je Visokom upravnom sudu pridržana sudska kontrola. Žaliteljica navodi kako dosadašnje ponašanje prvostupanjskog tijela upućuje na zaključak da ono nije sklono surađivati sa građanima u ostvarivanju zakonske ustanove prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno da je žaliteljica zahtjevom od 22. ožujka 2018. godine, kojeg je Ministarstvo znanosti i obrazovanja urudžbiralo dana 23. ožujka 2018. godine zatražila od Ministarstva znanosti i obrazovanja: „A. Molim Vas informaciju jesu li dokumenti prema popisu na snazi: 1. Uputa o preusmjeravanju sredstava programa usavršavanja znanstvenih novaka sveučilištima u formi razvojnog koeficijenta, od 16. srpnja 2015. (klasa 602-04/15-04/00544, urbroj 533-19-15-0001), te na njoj temeljene dodatne 2. naputak od 27. srpnja 2015. (klasa 602-04/15-04/00544, urbroj 533-19-15-0002), 3. obrasci od 12. listopada 2015. (klasa 602-04/15-04/00544, urbroj 533-01-15-0003), 4. uputa od 7. prosinca 2015. (klasa 402-01/15-08/00065, urbroj 533-19-15-0005)?, B. Ukoliko više nisu na snazi, molim Vas na uvid dokument/e na temelju kojeg/ih su naznačeni dokumenti prestali važiti.“ Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja vezano za žaliteljičin zahtjev dana 9. travnja 2018. godine, putem elektroničke pošte, žaliteljicu obavijestilo da njezin zahtjev izlazi iz okvira Zakona o pravu na pristup informacijama, da isti ne obvezuje, kao i da je isti riješen sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također je žaliteljici dana obavijest da je njezin zahtjev proslijeđen Samostalnom sektoru za pravne poslove na daljnje nadležno postupanje. Žaliteljica je protiv navedene obavijesti Ministarstva znanosti i obrazovanja izjavila prigovor. Rješavajući o prigovoru žaliteljice Ministarstvo znanosti i obrazovanja je donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-01/18-01/00033, URBROJ: 533-01-18-0001 od 9. svibnja 2018. godine, kojim je odbilo prigovor žaliteljice kao neosnovan.
Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Slijedom navedenog,a budući da je žaliteljica podnijela prigovor protiv obavijesti Ministarstva znanosti i obrazovanja od 9. travnja 2018. godine, o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem Ministarstva KLASA: UP/I-008-01/18-01/00033, URBROJ: 533-01-18-0001 od 9. svibnja 2018. godine, kojim je odbijen predmetni prigovor kao neosnovan, Povjerenik za informiranje je analognom primjenom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nadležno drugostupanjsko tijelo, a ne Visoki upravni sud Republike Hrvatske kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja pogrešno u uputi o pravnom lijeku navelo, pa je žaliteljica podnesak umjesto žalba nazvala tužba i isti umjesto na Povjerenika za informiranje naslovila na Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da kad je u rješenju dana pogrešna uputa o pravnom lijeku, stranka može postupiti po važećim propisima ili po uputi. Stranka koja postupi po pogrešnoj uputi ne može zbog toga imati štetnih posljedica. Sukladno navedenom, podnesak žaliteljice ima se smatrati žalbom izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja o prigovoru, a ne tužbom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na načina ostvarivanja njegova traženja.
Iz navedene odredbe razvidno je da tijelo javne vlasti odlučujući o zahtjevu korisnika ne donosi uvijek rješenje, već da u slučajevima iz članka 23. stavka 1. točaka 2.-6. Zakona donosi obavijest protiv koje korisnici imaju pravo pravne zaštite podnošenja prigovora čelniku tijela.
U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo znanosti i obrazovanja u bitnome navodi kako je člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se zahtjevom za pristup informacijama ne smatra traženje uvid u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije, te da je člankom 5. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Nadalje Ministarstvo znanosti i obrazovanja navodi kako zahtjev žaliteljice izlazi iz okvira Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom na to da se u zahtjevu traži informacija jesu li određeni pravni akti još na snazi, a što se sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.
Činjenica je da je žaliteljica zahtjev postavila kao upit: „Molim Vas informaciju jesu li dokumenti prema popisu na snazi…“, te da za točno pobrojane dokumente traži određeno postupanje tijela javne vlasti koje se sastoji od utvrđivanja da li su u zahtjevu pobrojani dokumenti na snazi. U drugom dijelu svog zahtjeva žaliteljica navodi slijedeće: „Ukoliko više nisu na snazi, molim Vas na uvid dokument/e na temelju kojeg/ih su naznačeni dokumenti prestali važiti.“
Dakle, žaliteljica prvotno traži postupanje tijela javne vlasti, a potom i uvid u dokumente. Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i izrađenoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku. Temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti nisu u obvezi izrađivati analize, izvješća, tablice, sastavljati odgovore na pitanja, tumačiti propise odnosno ulagati dodatan trud kako bi stvorili traženu informaciju. Dakle, zahtjevom za pristup informacijama traži se pristup gotovoj izrađenoj informaciji, a ne utvrđivanje da li su određeni dokumenti na snazi. Zahtjev kako ga je postavila žaliteljica Ministarstvo znanosti i obrazovanja rješava u okviru svoje redovne djelatnosti.
Tijekom žalbenog postupka, Ministarstvo znanosti i obrazovanja dostavilo je dana 29. kolovoza 2018. godine Povjereniku za informiranje odgovor od 6. srpnja 2018. godine, koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Uprava za visoko obrazovanje uputilo žaliteljici povodom njezinog zahtjeva od 22. ožujka 2018. godine vezano za predmetne Upute. Iz dostavljenog odgovora razvidno je da se žaliteljici omogućuju informacije koje je tražila.
Sukladno svemu navedenom, razvidno je da u vrijeme donošenja pobijanog rješenja od 9. svibnja 2018. godine, žaliteljici nisu bile omogućene tražene informacije odnosno da joj nije bilo odgovoreno vezano za postavljeni zahtjev, iako je ju je Ministarstvo znanosti i obrazovanja u obavijesti od 9. travnja 2018. godine, obavijestilo da je njezin zahtjev proslijeđen Samostalnom sektoru za pravne poslove na daljnje nadležno postupanje. Također je razvidno da je žaliteljici odgovor Ministarstva znanosti i obrazovanja vezano za predmetni zahtjev upućen 6. srpnja 2018. godine, dakle nakon što je već žaliteljica izjavila žalbu Povjereniku za informiranje. S obzirom na protek vremena između podnošenja zahtjeva i dobivanja odgovora od nadležne Uprave za visoko obrazovanje, nedovoljnog obrazloženja zašto žaliteljičin zahtjev ne bi bio zahtjev za pristup informacijama i da će svakako dobiti odgovor na postavljeni zahtjev od Ministarstva znanosti i obrazovanja,te s obzirom na pogrešnu uputu o pravnom lijeku u pobijanom rješenju, u pravu je žaliteljica kada ukazuje na postupanje prvostupanjskog tijela. Međutim, budući da je žaliteljici odgovoreno na njezin zahtjev, iako tek 6. srpnja 2018. godine, odnosno da je njezin zahtjev riješen, potrebno je žalbu odbiti kao neosnovanu.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbit će žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan