KLASA: UP/II-008-07/18-01/855
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 21. studenog 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Šibenika, ........., izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-31/2018-8 od 19. listopada 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-31/2018-8 od 19. listopada 2018. godine.
2. Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, broj: PPI-DO-31/2018-6 od 11. rujna 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH) odbačena je kao nedopuštena žalba ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), izjavljena protiv rješenja DORH-a, broj: PPI-DO-31/2018-6 od 11. rujna 2018. godine, kojim je odbijen kao neosnovan žaliteljev prigovor podnesen protiv obavijesti DORH-a, broj: PPI-DO-31/2018-3 od 23. srpnja 2018. godine.
Protiv rješenja DORH-a, broj: PPI-DO-31/2018-8 od 19. listopada 2018. godine, žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj smatra kako je Povjerenik za informiranje drugostupanjsko tijelo za rješavanje žalbe izjavljene protiv rješenja kojim se odbija prigovor prvostupanjskog tijela, stoga zaključuje kako je predmetno rješenje DORH-a nezakonito. Žalitelj u žalbi također izlaže navode kojima osporava zakonitost rješenja DORH-a broj: PPI-DO-31/2018-6 od 11. rujna 2018. godine. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba izjavljena protiv rješenja DORH-a broj: PPI-DO-31/2018-8 od 19. listopada 2018. godine je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. srpnja 2018. godine zatražio od DORH-a sljedeće informacije: 1. zapovijed Ante Gotovine o nekršenju Ženevskih konvencija izdane 12. kolovoza 1995. godine; 2. zapovijed i zadatak o akciji 15. domobranske pukovnije na području Zrmanje i izvješće iste kolovoza 1995. godine; 3. politički sporazum Republike Hrvatske i Srbije uz arbitražu Sjedinjenih Američkih Država o humanom preseljenju građana srpske nacionalnosti u svezi akcije „Oluja“; 4. sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost vezana uz akciju „Oluja“ prije i nakon nje; 5. zapovijedi Ministarstva unutarnjih poslova u svezi provođenja postupka sa smrtnim stradavanjima osoba za vrijeme akcije „Oluja“ i nakon nje; 6. dokazi iz pravomoćnog predmeta Haškog suda broj: IT-06-90-T u svezi akcije „Oluja.“
Povodom zaprimljenog zahtjeva DORH je žalitelja obavijestio dopisom, broj: PPI-DO-31/2018-3 od 23. srpnja 2018. godine, kako ne raspolaže zatraženim informacijama stoga je, u odnosu na prvih pet točaka zahtjeva, njegov zahtjev ustupljen temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske te Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost. U odnosu na posljednju točku zahtjeva, žalitelj je obaviješten kako „dokaze iz pravomoćnog predmeta Haškog suda broj: IT-06-90-T u svezi akcije Oluja“ može pronaći putem stranice www.icty.org uvidom u dokumentaciju predmeta kao i uvid u sudski spis.
Žalitelj je na predmetnu obavijest izjavio žalbu, koju je DORH tretirao kao prigovor te ga je odbio rješenjem, broj: PPI-DO-31/2018-6 od 11. rujna 2018. godine, kao neosnovan. Iako je u uputi o pravnom lijeku DORH naveo kako - sukladno članku 122. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali podnositelj zahtjeva može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom – žalitelj je izjavio žalbu Povjereniku za informiranje putem DORH-a, nakon čega je DORH odbacio žaliteljevu žalbu temeljem članka 113. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku kao nedopuštenu.
DORH u obrazloženju pobijanog rješenja o odbacivanju žaliteljeve žalbe navodi kako je u konkretnom slučaju pobijano rješenje donio Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, a u upravnim stvarima, o kakvoj se radi u ovom predmetu, nije propisana nadležnost niti jednog drugog tijela kao drugostupanjskog u odnosu na čelnike državnih odvjetništava. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju se radi o situaciji u kojoj nema drugostupanjskog tijela, pa je pobijano rješenje moguće pobijati isključivo u upravnom sporu, što je navedeno u pouci o pravnom lijeku u pobijanom rješenju.
Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Nastavno na navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na mogućnost izjavljivanja prigovora, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je DORH prilikom rješavanja žaliteljeve žalbe pogrešno primijenio zakonske odredbe.
Ističe se naime, kako je u praksi rješavanja žalbi protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru, a koji se odnosi na ostvarivanje prava na pristup informacijama, zauzeto stajalište kako je Povjerenik za informiranje drugostupanjsko tijelo kojem se može izjaviti žalba.
Takvu je praksu potvrdio i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama, primjerice, presuda poslovni broj: UsII-366/17-6 od 8. veljače 2018; presuda poslovni broj: UsII-150/17-6 od 13. lipnja 2018. godine.
Žaliteljeva je žalba stoga osnovana, budući da je rješenje prvostupanjskog tijela nezakonito zbog pogrešne primjene pravnog propisa, stoga je Povjerenik za informiranje sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučio kao u točki 1. izreke ovog rješenja, te je u razmatranje uzeo žaliteljevu žalbu izjavljenu protiv rješenja DORH-a, broj: PPI-DO-31/2018-6 od 11. rujna 2018. godine.
Žalba izjavljena protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: PPI-DO-31/2018-6 od 11. rujna 2018. godine je neosnovana.
Naime, nakon žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama i obavijesti DORH-a, broj: PPI-DO-31/2018-3 od 23. srpnja 2018. godine, koji su gore u tekstu opisani, žalitelj je protiv predmetne obavijesti izjavio DORH-u prigovor, koji je DORH odbio rješenjem od 11. rujna 2018. godine.
DORH je u obrazloženju rješenja od 11. rujna 2018. godine naveo da su pri rješavanju točaka 1. do 5. zahtjeva izvršene odgovarajuće provjere u evidencijama DORH-a, pri čemu je utvrđeno da DORH nije vlasnik zatraženih informacija niti posjeduje navedene informacije, stoga je žaliteljev zahtjev ustupio temeljem članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, što znači da žalitelj nije onemogućen u svojim pravima jer će o njegovom zahtjevu tek meritorno odlučivati tijela javne vlasti kojima je, kao nadležnim, zahtjev ustupljen. U odnosu na točku 6. zahtjeva, DORH navodi kako je žalitelj sukladno članku 21. stavku 1. točki 1. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama obaviješten da su „dokazi iz pravomoćnog predmeta Haškog suda broj: IT-06-90-T u svezi akcije Oluja“ javno dostupni putem internetske stranice www.icty.org, te da suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva iznesenim u prigovoru, izvršenom provjerom na internetskoj stranici na koju je u dostavljenoj obavijesti upućen žalitelj, utvrđeno je da su dokumenti iz sudskog spisa Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju na koji se žalitelj referira, javno objavljeni i dostupni za pretraživanje (http://www.icty.org/bcs/case/gotovina/4). DORH navodi kako je i pored navedenog, u zasebnoj i javno, putem internetske stranice, dostupnoj bazi podataka Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (http://icr.icty.org/), kojoj se pristupa jednostavno registracijom putem bilo koje adrese elektroničke pošte, dostupna je i daljnja iznimno opsežna dokumentacija (ukupno 3970 zapisa) iz predmeta spomenutog Suda, broj IT-06-90-T.
Žalitelj je protiv rješenja DORH-a od 11. rujna 2018. godine izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj smatra kako je DORH vlasnik svih zatraženih informacija te da je dao netočnu informaciju da ih ne posjeduje i da nije vlasnik istih, stoga je pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 21. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, dužno je, bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, a o čemu će obavijestiti podnositelja. Rokovi ostvarivanja prava na pristup informacijama računaju se od dana kad je nadležno tijelo javne vlasti zaprimilo ustupljeni zahtjev.
U žalbeno postupku je utvrđeno kako je DORH dopisom broj: PPI-DO-31/2018-2 od 23. srpnja 2018. godine, ustupio žaliteljev zahtjev na nadležno postupanje Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske te Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost, te je o istome obavijestio i žalitelja dopisom broj: PPI-DO-31/2018-3 od 23. srpnja 2018. godine, čime je postupio u potpunosti u skladu s odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, valja naglasiti da se ustupanje zahtjeva na nadležno rješavanje drugom tijelu javne vlasti ne može smatrati ograničavanjem prava na pristup informacijama ili odbijanjem predmetnog zahtjeva, s obzirom da o samom zahtjevu nije ni odlučeno od strane nadležnog tijela.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena.
Slijedom navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je DORH, u odnosu na točku 6. zahtjeva, obavijestio žalitelja na kojoj poveznici može naći informaciju koja ga zanima te ga je ujedno obavijestio kako ne raspolaže dokazima iz pravomoćnog predmeta Haškog suda broj: IT-06-90-T u svezi akcije „Oluja.“
S obzirom na opsežnost i neodređenost točke 6. zahtjeva prvostupanjsko je tijelo moglo i donijeti rješenje odbacivanju, s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da informaciju ne posjeduju.
Žalitelj, međutim, u svojoj žalbi nije ničim argumentirao niti ukazao na okolnost da DORH posjeduje predmetnu dokumentaciju.
Povjerenik za informiranje je stoga na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučio kao u točki 2. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan