KLASA: UP/II-008-07/19-01/597
Zagreb, 04. studenog 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3.Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) i članka 96. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), povodom žalbe trgovačkog društva Elektropromet maloprodaja d.o.o. iz Zagreba, ........., zastupanog po direktoru ......... izjavljene na rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj:PPI-4/2019-3 od dana 07. kolovoza 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj: PPI-4/2019-3 od dana 07. kolovoza 2019. godine.
2. Omogućava se trgovačkom društvu Elektropromet maloprodaja d.o.o. iz Zagreba pravo na pristup informaciji – preslika anonimizirane presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 20Gž Zk-365/2018-2od dana 05. travnja 2019. godine.
3. Nalaže se Županijskom sudu u Velikoj Gorici da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Elektropromet maloprodaja d.o.o. iz Zagreba (u daljnjem tekstu: žalitelj) od dana 24. srpnja 2019. godine, dopunjenog dana 30. srpnja 2019. godine, kojim je tražena dostava anonimiziranog rješenja poslovni broj: Gž Zk-365/18 od dana 05. travnja 2019. godine, a temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točka 2. u vezi s člankom 15. stavak 2. točka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih zakonom određenih razloga. Žalitelj u žalbi navodi da je tijelo javne vlasti nezakonito odbilo njegov zahtjev za dostavom anonimizirane sudske odluke. Ističe da se javnopravno tijelo pogrešno poziva na odredbe Zakona o parničnom postupku i Sudskog poslovnika, kao i na članak 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nije stranka u postupku.
Žalitelj predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od dana 24. srpnja 2019. godine, dopunjenog dana 30. srpnja 2019. godine zatražio od Županijskog suda u Velikoj Gorici dostavu anonimizirane odluke poslovni broj: Gž Zk-365/18 od dana 05. travnja 2019. godine.
Županijski sud u Velikoj Gorici u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da žalitelj nije stranka u zemljišno knjižnom postupku iz kojeg traži dostavu odluke, te da se u konkretnom slučaju pravo na pristup informacijama procjenjuje sukladno uvjetima i ograničenjima propisanima odredbom članka 150. Zakona o parničnom postupku, koja se podredno u zemljišno knjižnim postupcima primjenjuje sukladno odredbi članka 99. Zakona o zemljišnim knjigama. Ističe da je navedenom odredbom Zakona o parničnom postupku propisano da stranke imaju pravo razmatrati i prepisivati spise parnice u kojoj sudjeluju, a da se ostalim osobama koje imaju opravdani interes može dopustiti razmatranje i prepisivanje pojedinih spisa kad je postupak u tijeku, dozvolu daje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća, a kad je postupak završen predsjednik suda ili sudac kojeg on odredi. Nadalje, navodi da su sudovi u pogledu obavještavanja stranaka i ostalih osoba o predmetu dužni postupati sukladno odredbama članka 43. i 44. Sudskog poslovnika, kojim je propisano da osobe koje učine vjerojatnim postojanje opravdanog interesa mogu razgledavati, fotografirati, tražiti prijepis, presliku ili ispis spisa, odnosno njihovih dijelova po pribavljenoj dozvoli suca kojem je predmet dodijeljen u rad, odnosno predsjednika suda ako je postupak pravomoćno dovršen. Ističe da se drugostupanjske odluke donesene u zemljišno knjižnom postupku ne objavljuju javno, a da na temelju tih odluka zemljišno knjižni odjeli općinskih sudova provode odgovarajuće upise u zemljišnim knjigama, te na taj način podaci o pravnom stanju nekretnina postaju javni i dostupni svim osobama koje nisu sudionici zemljišno knjižnog postupka.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je i pogrešno primijenilo zakonske odredbe.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Uvidom u pobijano rješenje utvrđeno je da se kod odbijanja zahtjeva žalitelja prvostupanjsko tijelo poziva na odredbe članka 23. stavak 5. točka 2. a u vezi s člankom 15. stavak 2. točka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama. Pozivajući se na odredbu članka 15. stavka 2. točka 7. prvostupanjsko tijelo je moralo primijeniti i odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama i provesti test razmjernosti i javnog interesa, što nije učinilo. Vezano za ranije navedeno,prvostupanjsko tijelo pogrešno je primijenilo i odredbu članka 23. stavak 5. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je istom propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani s člankom 15. stavcima 2., 3., 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Nadalje, člankom 5. stavak 1. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Uvidom u spis utvrđeno je da žalitelj nije stranka u sudskom postupku ida traži konkretnu informaciju – odluku. Tijelo javne vlasti trebalo je riješiti zahtjev žalitelja sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i utvrditi sadrži li zatražena sudska odluka dijelove koji podliježu zakonskom ograničenju od pristupa.
U žalbenom postupku je prvostupanjsko tijelo dostavilo anonimiziranu presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž Zk-365/18 od dana 05. travnja 2019., te je drugostupanjsko tijelo razmotrilo zatraženu informaciju i utvrdilo da ne postoje zakonom propisani razlozi za ograničenje.
Naime, člankom 120. Ustava RH je određeno kako su sudske rasprave javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske, a javnost se može isključiti iznimno. Načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje dva aspekta, s jedne strane transparentnost pravosudnih tijela u smislu javne dostupnosti informacija o radu, organizaciji i financijskim aspektima funkcioniranja pravosudnih tijela, te s druge strane transparentnost supstancijalnog funkcioniranja sudova kroz dostupnost sudskih odluka i otvorenost procesa odlučivanja.
Sukladno članku 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18) sudovi štite Ustavom, pravnom stečevinom Europske unije, međunarodnim ugovorima i zakonima utvrđen pravni poredak, te osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom. Dakle, samim Zakonom o sudovima su propisane tri zadaće sudova (jedinstvena primjena prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom), pa ne bi trebalo biti sporno da načelo transparentnosti u djelovanju pravosudnih tijela uključuje pravo građana da budu upoznati s odlukama koje sudovi donose i razlozima za njihovo donošenje. Upravo objavom pravomoćnih sudski odluka, jača se pravna sigurnost na način da stranke u postupku imaju legitimna očekivanja da će njihova prava biti zaštićena, ukoliko se njihovi zahtjevi temelje na bitno istovrsnom činjeničnom stanju, kao i objavljene sudske odluke.
Nadalje, Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferior Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja viši pravni akt od Sudskog poslovnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Poslovnika. Osim navedenog prvostupanjsko tijelo se tijelo pogrešno poziva na primjenu Sudskog poslovnika i vezano za odredbe članka 44. stavak 2. kojim je propisano da druge osobe koje učine vjerojatnim postojanje opravdanog interesa mogu razgledavati, fotografirati, tražiti prijepis i dr., iz razloga što je Zakonom o pravu na pristup informacijama člankom 18. stavak 4. propisano da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu ovog propisa.
Slijedom navedenog, uvidom u zatraženu anonimiziranu presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž Zk-365/18 od dana 05. travnja 2019,utvrđeno je kako ista ne sadrži podatke niti pravne interese koje bi se trebali posebno štititi, odnosno ograničiti od pristupa korisnicima prava na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan