KLASA: UP/II-008-07/19-01/785

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 11. studenog 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Splita, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, URBROJ: 491-704/2019-50801 od 23. rujna 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, URBROJ: 491-704/2019-50801 od 23. rujna 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske radiotelevizije (dalje u tekstu: HRT) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim traži informaciju iz koje proizlazi da je utvrđivanje obveznika plaćanja HRT pristojbe pojedinačna upravna stvar u nadležnosti HRT-a. Zahtjev je odbačen temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava. Smatra kako HRT mora biti u posjedu postojećeg dokumenta u kojem piše da je utvrđivanje obveznika plaćanja HRT pristojbe pojedinačna upravna stvar u nadležnosti HRT-a, pogotovo jer HRT godinama ubire pristojbu te je protiv njega vođen niz postupaka pred upravnim sudovima i upravnim inspekcijama. Mišljenja je da HRT jako dobro zna da je postupak utvrđivanja obveznika plaćanja HRT pristojbe pojedinačna upravna stvar u nadležnosti HRT-a, kao što jako dobro zna da se glede HRT pristojbe primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), a s kojim nisu usklađene HRT-ove odluke iz članka  36. Zakona o HRT-u („Narodne novine“, broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18). Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 26. kolovoza 2019. godine zatražio od HRT-a da mu pisanim putem da informaciju iz koje proizlazi da je utvrđivanje obveznika plaćanja HRT pristojbe pojedinačna upravna stvar u nadležnosti HRT-a.

HRT je dopisom od 11. rujna 2019. godine  odgovorio žalitelju kako Zakon o HRT-u u članku 34. propisuje  tj. utvrđuje tko je obveznik plaćanja pristojbe, a način odjave prijemnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom, a sukladno članku 36. navedenog Zakona.

Žalitelj, nezadovoljan odgovorom HRT-a, upućuje dana 12. rujna 2019. godine HRT-u zahtjev za dopunu/ispravak informacije u kojem ponavlja inicijalni zahtjev te u kojem konstatira kako u člancima 34. i 36. Zakona o HRT-u ne može pronaći da piše da je utvrđivanje obveznika plaćanja HRT pristojbe pojedinačna upravna stvar u nadležnosti HRT-a.

HRT potom donosi pobijano rješenje kojim odbacuje žaliteljev zahtjev, navodeći u njegovom obrazloženju da ne posjeduje traženu informaciju s obzirom da u niti jednom aktu HRT-a ne piše da je utvrđivanje obveznika plaćanja HRT pristojbe pojedinačna upravna stvar u nadležnosti HRT-a.

Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Slijedom navedene zakonske odredbe, koja predstavlja pravni temelj odbacivanja žaliteljevog zahtjeva, zaključuje se kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo u prvostupanjskom postupku, budući da ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Žalitelj, osim toga, u svojoj žalbi nije učinio vjerojatnom okolnost da bi HRT mogao ili trebao posjedovati zatraženu informaciju, niti navodi koji propis ili opći akt obvezuje HRT da ima izrađenu takvu informaciju, odnosno ne navodi u kojem kontekstu je takvu informaciju mogao dobiti.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Žaliteljev zahtjev predstavlja svojevrsno traženje pravnog tumačenja propisa, konkretno Zakona o općem upravnom postupku,  te u slučaju da tijelo javne vlasti nema izrađenu takvu informaciju u materijalnom obliku, nije ju niti dužno izraditi, odnosno nije dužno tumačiti propise povodom žaliteljevog zahtjeva.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan