KLASA: UP/II-008-07/19-01/171
URBROJ: 401-01/11-19-5
Zagreb, 11. studenoga 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ........., odvjetnika iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj: 26 Su-245/19 od 4. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj: 26 Su-245/19 od 4. veljače 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za dopunu i ispravak informacije kojim je isti zatražio dostavu podataka o broju odbijajućih, odbacujućih i usvajajućih odluka (presuda i rješenja) koje je donio Općinski građanski sud u Zagrebu (isključujući Zemljišnoknjižni odjel) u posljednjih pet godina, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu i ispravak dane informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je Općinski građanski sud u Zagrebu odbio njegov zahtjev za dopunu i ispravak informacije navodeći da prema trenutno dostupnim aplikativnim mogućnostima e-Spisa nije moguće utvrditi na koji je način sud odlučio u pojedinom zahtjevu. Nadalje, navodi da Općinski građanski sud u Zagrebu pogrešno tumači Zakon o pravu na pristup informacijama kada obrazlaže da se informacije treba dati samo ako je moguće na jednostavan način doći do zatražene informacije, odnosno smatra da podnositelji imaju pravo na informaciju samo ako se sud za davanje te informacije ne mora potruditi, a informacija koju on traži trivijalno je jednostavna jer sve što treba sadržavati su tri brojke – broj odbijajućih odluka, broj usvajajućih odluka i broj odbacujućih odluka. Također, navodi da se Općinski građanski sud u Zagrebu poziva na ograničenja aplikacije e-Spis i pritom zaboravlja da Zakon o pravu na pristup informacijama ovlašćuje podnositelja na informaciju ako ona postoji u materijaliziranom obliku, što digitalni oblik u kojem e-Spis funkcionira nije. Ističe da vođenje statistike spada u zakonske obveze sudske uprave sukladno izričitoj odredbi članka 29. stavka 1. točke 16. Zakona o sudovima. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. siječnja 2019. godine, dostavljenim putem elektroničke pošte, zatražio od Općinskog građanskog suda u Zagrebu da ga obavijesti o tome koliko je odluka (presuda i rješenja) Općinski građanski sud u Zagrebu (isključujući Zemljišnoknjižni odjel) donio u posljednjih pet godina prema naravi tih odluka – od ukupnog broja koliko ih je bilo odbijajućih, koliko odbacujućih i koliko usvajajućih. Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu žalitelju putem elektroničke pošte dostavilo podatke koji su dostupni u postojećem sustavu e-Spis (podaci o broju primljenih i riješenih predmeta po odjelima (parnični, izvanparnični, mirenje, ostavinski, ovršna vijeća, ovršni, R2 I POM, stečaj potrošača) u 2014., 2015., 2016. i 2017. godini), navodeći da u istome nema mogućnosti praćenja podataka na način na koji on to traži u predmetnom zahtjevu.
Dana 21. siječnja 2019. godine Povjerenik za informiranje je zaprimio podnesak žalitelja nazvan žalba, a iz čijeg je sadržaja proizlazi kako imenovani smatra da informacija koju mu je dostavio Općinski građanski sud u Zagrebu temeljem njegovog zahtjeva od 2. siječnja 2019. godine nije ona koju je zatražio. S obzirom da predmetni podnesak predstavlja zahtjev za dopunu i ispravak informacija iz članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je dopisom KLASA: 008-04/19-01/43, URBROJ: 401-01/11-19-2 od 25. siječnja 2019. godine isti dostavio na nadležno postupanje Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu za dopunu i ispravak informacija tijelo javne vlasti donijelo rješenje Poslovni broj: 26 Su-245/19 od 4. veljače 2019. godine kojim je odbijen zahtjev žalitelja u skladu s odredbom članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu i ispravak dane informacije.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da prema trenutno dostupnim aplikativnim mogućnostima e-Spisa nije moguće utvrditi na koji je način sud odlučio o pojedinom zahtjevu (odbijen, usvojen; odbačen) već je moguće samo utvrditi koliko je ukupno donijeto odluka, a da bi se u potpunosti udovoljilo zahtjevu bilo bi potrebno svaki predmet ponaosob otvarati ili kroz aplikaciju ili fizički. Nadalje, navodi se da tijelo javne vlasti nije dužno kreirati novu informaciju, već informacija treba postojati u određenom materijaliziranom obliku, odnosno tijelo javne vlasti mora biti u mogućnosti na jednostavan način doći do informacije, iz razloga što ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatražene informacije, a omogućavanje pristupa informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno ulagati dodatan trud i provoditi posebnu detaljnu analizu i na taj način izrađivati novu informaciju, nego ukoliko posjeduje izrađene informacije na koje se odnosi predmetni zahtjev, dostaviti iste vodeći računa o mogućim ograničenjima iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, navodi se da u konkretnoj situaciji tijelo javne vlasti traženu informaciju nema u obliku propisanom člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer aplikacija e-Spis ne daje mogućnost utvrđivanja vrsta sudskih odluka, već bi za dostavljanje navedene informacije bilo nužno istu posebno izraditi na način da se svaki pojedini predmet pregleda i utvrdi vrsta donesene odluke.
U drugostupanjskom postupku Općinski građanski sud u Zagrebu dostavio je dopis 26 Su-245/19-2 od 22. veljače 2019. godine u kojem u bitnome navodi da se u aplikaciju e-Spis upisuje da je predmet riješen presudom ili rješenjem, dok je za sadržaj odluke (radi li se o tome da je zahtjev prihvaćen, odbijen ili odbačen, odnosno da li je donesena kakva druga vrsta odluke)potrebno svaki predmet ponaosob otvarati ili kroz aplikaciju ili fizički. Nadalje, navodi se da u velikom broju predmeta nije moguće takvo pretraživanje obaviti samo otvaranjem jedne odluke jer je potrebno izvršiti uvid i u odluke viših sudova, budući da prvostupanjske odluke mogu u žalbenom postupku biti potvrđene, djelomično ili u cijelosti, ali i djelomično ili u cijelosti preinačene, pa je za izjašnjenje o tome da li je u konačnici zahtjev prihvaćen, odbijen ili odbačen potrebno u jednom predmetu pregledati i više odluka. Također, navodi se da je kroz aplikaciju e-Spis moguće vršiti pretraživanje samo po statusu predmeta te u tom smislu aplikacija nudi sljedeće mogućnosti: „u rješavanju“, „riješen“, „spojen“, „izvanraspravno vijeće“, „promijenjen upisnik“, „ustupljen“, „pogrešno upisan“; „otvoren“, „zatvoren“ i „arhiviran“ te bez angažmana velikog broja ljudi, koji bi bili dužni pregledati svaki spis kroz e-aplikaciju ili ručno, nije moguće izvršiti traženo pretraživanje.
Odredbom članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Tijelo javne vlasti obvezno je odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
U drugostupanjskom postupku utvrđeno je da je tijelo javne vlasti postupajući po žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama žalitelju omogućilo pristup onim podacima do kojim može doći pretraživanjem baze podataka, odnosno aplikacije e-Spis, a navedeni podaci ne odgovaraju žaliteljevom traženju, odnosno navedeni podaci ne sadrže informaciju koja je predmet žaliteljevog zahtjeva. S obzirom na navedeno, žalitelj osnovano ostvaruje prava iz članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim u je u stavku 1. omogućeno zahtijevati ispravak, odnosno dopunu ako smatra da, temeljem zahtjeva pružena informacija, nije točna ili potpuna. Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, odlučujući o zahtjevu za dopunu i ispravak informacije, isti odbilo rješenjem Poslovni broj: 26 Su-245/19 od 4. veljače 2019. godine pozivajući se na odredbu članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok iz obrazloženja pobijanog rješenja te očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu 26 Su-245/19-2 od 22. veljače 2019. godine proizlazi da žaliteljevo traženje ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti. Stoga, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje, npr. određenog dokumenta, fonograma, crteža i slično, odnosno podataka sadržanih u elektroničkoj bazi do kojih je moguće doći jednostavnim pretraživanjem.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelj ne bi imao pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je sukladno članku 116. stavku 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan