KLASA: UP/II-008-07/18-01/492

URBROJ: 401-01/06-18-5

Zagreb, 8. studenoga 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Buzeta, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva PAZIN d.o.o., KLASA: 370-05/18-01/02, URBROJ: 2163/01-14-18-1 od 09. veljače 2018. godine u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva PAZIN d.o.o., KLASA: 370-05/18-01/02, URBROJ: 2163/01-14-18-1 od 09. veljače 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) koji je tražio podatke o godišnjim i višegodišnjim programima upravljanja za zgrade u Motovunu, ......... i ........., te podatke o isplatama s posebnog računa sredstava zajedničke pričuve za navedene zgrade pobliže specificirane u zahtjevu, temeljem odredbe članka 15. stavka 2 točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da su traženi podaci poslovna tajna.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjsko tijelo tijelo javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da se u osporenom rješenju prvostupanjsko tijelo pozvalo na ograničenje prava na pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2. te na Zakon o vlasništvu, iako nije dalo konkretnu odredbu iz tog zakona kojim bi bilo propisano da su podaci koje je tražio poslovna tajna, pa stoga smatra da prvostupanjsko tijelo nije dokazalo zakonski razlog za ograničenja pristupa informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. siječnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela zatražio sljedeće: 1. dostavu svih godišnjih ili višegodišnjih programa upravljanja za zgrade u Motovunu, ......... i ......... u razdoblju od 2007. godine do danas; 2. podatke o stanju posebnog računa sredstava zajedničke pričuve za zgrade u Motovunu, ......... i ......... na dan 01. siječnja i na dan 31. prosinca za svaku godinu u razdoblju od 2007. godine do danas; 3. popis svih isplata s posebnog računa sredstava zajedničke pričuve za zgrade u Motovunu, ......... i ......... u razdoblju od 2007. godine do danas, a koji uključuje vrstu troškova, osobu kojoj je iznos isplaćen, datum računa i iznos za svaku pojedinu isplatu?; 4. i  informaciju je li sa sredstava posebnog računa sredstava zajedničke pričuve za zgrade u Motovunu, ......... i ......... u razdoblju od 2007. godine do danas isplaćen ikakav trošak koji je nastao na posebnim dijelovima zgrade koji pripadaju kojem od stanara navedenih zgrada?

Također je utvrđeno da je trgovačko društvo PAZIN d.o.o., donijelo osporeno rješenje KLASA: 370-05/18-01/02, URBROJ: 2163/01-14-18-1 od 09. veljače 2018. godine kojim je odbilo zahtjev, temeljem odredbe članka 15. stavka 2 točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražene informacije  predstavljaju poslovnu tajnu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U žalbenom postupku je utvrđeno da iako je trgovačko društvo PAZIN d.o.o., uskratilo pristup zatraženoj informaciji, ono nije provelo test razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te je stoga isti trebalo provesti u žalbenom postupku.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je kompletan spis predmeta na odlučivanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u sudski registar za trgovačko društvo PAZIN d.o.o., utvrđeno je da je navedeno društvo osnovano od strane Grada Pazina, te se kao jedna od djelatnosti istog navode poslovi upravljanja nekretninom i održavanje nekretnina.

Uvidom u pojedini program upravljanja za zgrade ......... i ........., koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku utvrđeno je da se u istom navodi ukupni prihodi i rashodi te konačni saldo. Nadalje, uvidom u kartice dobavljača utvrđeno je da se za pojedinog dobavljača navodi datum knjiženja pojedine stavke, opis stavke, datum dokumenta, datum dospijeća, datum plaćanja, stavke „duguje i potražuje“ te saldo.

Sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako su informacije poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Uzimajući u obzir navedeni razlog za ograničenje pristupa informacijama na koji se pozvalo prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku zaključeno da u spisu predmeta nema dokaza koji bi podupirali navedeni argument za ograničenje pristupa informacijama, a s obzirom na definiciju poslovne tajne iz članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) kojim propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Međutim, u žalbenom postupku uzeti su u obzir i drugi mogući razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva, te je razmotreno u da li u konkretnom slučaju prevladava javni interes u odnosu na zatražene podatke iz predmetnog zahtjeva ili neki od razloga za ograničenje pristupa navedenim informacijama.

Naime, prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 375. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12.) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da međuvlasnički ugovor sadrži osobito podatak o osobi koja će upravljati nekretninom.

Prema članku 378. stavka 2. Zakona o vlasništvu upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.

Budući da su temeljem članka 379. Zakona o vlasništvu ovlasti upravitelja, između ostalog, da brine o zajedničkim dijelovima nekretnine, da polaže svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju te da zastupa suvlasnike u postupku u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, tada je očito da je upravitelj zgrade zastupnik suvlasnika (članak 378. Zakona o vlasništvu), odnosno nalogoprimac (članak 45. Zakona o vlasništvu) koji obavlja radnje isključivo u njihovu interesu. Dakle, PAZIN d.o.o. u konkretnom slučaju, iako je tijelo javne vlasti ne izvršava nikakve javne ovlasti, već sudjeluje u privatnopravnom odnosu kao zastupnik i nalogoprimac suvlasnika.

Osim toga, tražene informacije se ne odnosi niti na raspolaganje javnim sredstvima u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što je razvidno iz sljedećeg.

Člankom 90. stavkom 1. Zakona o vlasništvu propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. navedenog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Iz stavka 2. navedenog članka u bitnom proizlazi da pričuvu čine novčani doprinosi koji su suvlasnici uplatili.

Imajući u vidu navedeno, jasno je da informacije o stanju posebnog računa, kao i informacije o popisu isplata s posebnog računa sredstava zajedničke pričuve, te informacije o isplatama s računa zajedničke pričuve (točke 2., 3. i 4. zahtjeva za pristup informacijama) ne predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima, već se radi o zajedničkoj imovini suvlasnika nekretnine kojim prvostupanjsko tijelo upravlja na temelju privatnopravnog odnosa sa suvlasnicima nekretnine.

Dakle, u konkretnom slučaju omogućavanjem pristupa traženim informacijama ne bi se mogao preispitati rad tijela javne vlasti, s obzirom da se u konkretnom slučaju djelovanje tijela javne vlasti samo odražava na suvlasnike predmetnih nekretnina, jer prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju nastupa kao zastupnik i nalogoprimac suvlasnika, ne izvršavajući pri tome javne ovlasti.

Naime, razmatrajući ovlasti upravitelja nekretnine sukladno članku 379. Zakona o vlasništvu (a koja uključuje polaganje računa suvlasnicima o poslovanju, a ne i trećim osobama), u žalbenom je postupku zaključeno da za tražene informacije iz predmetnog zahtjeva ne postoji javni interes odnosno da se ne radi o informacijama koje bi se mogle javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni stav Povjerenika za informiranje, u sličnoj pravnoj situaciji, potvrđen je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-57/17 od 28. lipnja 2017. godine, a koja je dostupna na internet stranici navedenog suda, na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/odluke-pravo-na-pristup-informacijama-2017-godina. U navedenoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske je iznio stav da činjenica da je trgovačko društvo od kojeg se traže informacije tijelo javne vlasti, ne znači da da su informacije koje se odnose na izvršavanje ugovora koje je navedeno tijelo sklopilo sa suvlasnicima zgrade informacije od javnog interesa. U istoj je presudi istaknuto da trgovačko društvo podacima koje posjeduje temeljem ugovornog odnosa sa suvlasnicima zgrade ne može davati trećim osobama bez njihove prethodne privole, jer je to izričito zabranjeno člankom 11. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14. i 110/15.), koji propisuje da se trgovcu zabranjuje davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi bez prethodne privole potrošača, u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Također, uvidom u informacije koje su predmet postupka, utvrđeno je da iste sadrže i osobne podatke fizičkih osoba.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje  područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99., Opća uredba o zaštiti podataka je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

U konkretnom slučaju žalitelj traži informacije vezane za upravljanje zgradama od strane trgovačkog društva koje je sklopilo ugovore sa suvlasnicima istih i koje, između ostalog, sadržavaju podatke o predstavnicima stanara odnosno osobne podatke fizičkih osoba. Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a pravo na pristup informacijama ne znači zadiranje u tuđe osobne podatke i ugrožavanje tuđe privatnosti. Nadalje, osobni podatak nije samo ime i prezime osobe nego i sva obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Prilikom provođenja testa razmjernosti i stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj, a s obzirom da sadrži zaštićene osobne podatke, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za tražene informacije, te ne proizlazi da se predmetne informacije odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Stoga je Povjerenik za informiranje u drugostupanjskom postupku utvrdio kako u pogledu sadržaja predmetnih rješenja, prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, sukladno posebnom propisu, odnosno jer je na iste primjenjivo i ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zaštite osobnih podataka.

Nakon provedenog žalbenog postupka utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, s obzirom da u žalbenom postupku nije identificiran razlog za ograničenje pristupa informacijama sukladno članku 15. stavku 2 točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, no da isti nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, jer je u žalbenom postupku utvrđeno da je pravilno prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja s obzirom da je u ovom postupku utvrđeno da u pogledu zatraženih informacija prevladava razlog za ograničenje pristupa sukladno članku 15. stavku 2. točki 7. navedenog Zakona. Osim navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da je u konkretnom slučaju primjenjiva i odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tražene informacije sadrže zakonom zaštićene osobne podatke.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan