KLASA: UP/II-008-07/19-01/359

URBROJ: 401-01/05-19-4

Zagreb, 1. listopada 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 14/2019 od 1. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 14/2019 od 1. travnja 2019. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Ugovora o kreditu broj: EUPS-18-110055 (korisnik kredita RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d.).

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o kreditu broj: MRR-18-110056 (korisnik kredita WEST d.o.o.), na način da se na istom prekrije točka  3. „Instrumenti osiguranja“; te preslici Dodatka I Ugovora o kreditu broj: IZ-06/16 (korisnik kredita DIV GRUPA d.o.o.), na način da se na istom prekrije točka 4., koja se odnosi na odobravanje brisanja založnog prava, te se u tom dijelu zahtjev odbija.

4. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim su zatražene preslike ugovora o kreditu koji se odnose na kredite odobrene sljedećim korisnicima: UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o u iznosu 1.397.358 kn, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. u iznosu 91.895.232 kn, WEST d.o.o. u iznosu 34.326.335 kn te DIV GRUPA d.o.o. u iznosu 74.320.259 kn. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točaka 2., 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija bankovna tajna, jer žalitelj traži informaciju koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona te jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u dijelu kojim se odbija zahtjev za pristup informacijama u odnosu na ugovore o kreditima čiji su korisnici RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., WEST d.o.o. te DIV GRUPA d.o.o., u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako HBOR nije kreditna institucija već predstavlja tijelo javne vlasti, stoga su na temelju članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka, radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Žalitelj ističe kako u obrazloženju nema navoda radi čega informacije o raspolaganju javnim sredstvima nisu dostupne putem mrežnih (internetskih) stranica te primjećuje da tijelo javne vlasti uporno izbjegava postupati po pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske o primjeni članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka te kako nije došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 15. ožujka 2019. godine zatražio od HBOR-a dostavu presliku ili skeniranih ugovora o kreditima/pozajmicama i slično koji se odnose na sljedeće isplate koje su isplaćene od 1. do 31. ožujka 2018. godine: UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o u iznosu 1.397.358 kn, RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. u iznosu 91.895.232 kn, WEST d.o.o. u iznosu 34.326.335 kn te DIV GRUPA d.o.o. u iznosu 74.320.259 kn.

HBOR je pobijanim rješenjem odbio žaliteljev zahtjev, a u njegovom obrazloženju nabraja žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama i načine njihovog rješavanja, te zaključuje da s obzirom na to da je žalitelj podnio  u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 15. ožujka 2019. ukupno 60 zahtjeva za pristup informacijama, odnosno 1363 zahtjeva ako bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 8558 stranica materijala i cca 8856 odobrenja, očito je u konkretnom slučaju došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, HBOR navodi da su zatražene informacije zaštićene kao bankovna tajna jer se radi o krajnjim korisnicima, te ukazuje na rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/128, URBROJ: 401-01/03-18-9 od 24. rujna 2018. godine, u kojem je izrijekom navedeno da u odnosu na podatke o „krajnjim korisnicima“ i broju ugovora o kreditu prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. U odnosu na UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o, HBOR navodi kako navedeni kredit u navedenom iznosu niti nije na popisu odobrenih kredita u razdoblju od 1. do 31. ožujka 2018. godine, dakle nije niti odobren stoga je zahtjev odbilo temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, navodeći pritom i odredbu članka 23. stavka 4. istog Zakona.

Iako u dijelu koji se odnosi na UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o žalitelj nije uložio žalbu, napominje se kako je HBOR u tom dijelu zahtjev trebao odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne ga odbiti  jer žalitelj traži informaciju koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne  novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.

U tom smislu treba ukazati kako je HBOR  razvojna i izvozna banka  u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita  treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.

Samim time, zatraženi ugovori,  kojima su  određeni uvjeti i način raspolaganja javnim, proračunskim, sredstvima, mogu se u svojem većem dijelu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je regulirana dostupnost informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, budući da predstavljaju dokument koji pokazuje modus i svrhovitost upravljanja javnim novcem.

Iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga bi zatraženi ugovori u načelu trebali  biti dostupni javnosti temeljem zakonske odredbe.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže ugovori koji se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, koji bi trebali u pravilu biti dostupni svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, kao što ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja bankovne tajne, odnosno ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. istog Zakona.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U odnosu na točku  3. „Instrumenti osiguranja“  Ugovora o kreditu broj: MRR-18-110056 (korisnik kredita WEST d.o.o.), te točku 4. Dodatka I Ugovora o kreditu broj: IZ-06/16 (korisnik kredita DIV GRUPA d.o.o.), Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje poslovne odnosno bankovne tajne u odnosu na javni interes.

Navedene informacije nisu informacije od javnog značaja,  a u konkretnom slučaju je javni interes zadovoljen dostavom žalitelju informacije iz ugovora o kreditu, dok preostali podaci predstavljaju podatke koje je kreditna institucija saznala u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, odnosno bankovnu tajnu u smislu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama (“Narodne novine”, broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), stoga je u tom dijelu zahtjev trebalo odbiti, slijedom čega je odlučeno kao u točki  3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan