KLASA: UP/II-008-07/19-01/502

URBROJ: 401-01/06-19-1

Zagreb, 6. rujna 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, zastupanog po odvjetnici ………, ………, Zagreb, izjavljene protiv Odluke Veleučilišta „Nikola Tesla” u Gospiću Klasa: 008-01/18-01/05, Urbroj: 2125/61-01-18-2 od 23. studenoga 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se Odluka Veleučilišta „Nikola Tesla” u Gospiću Klasa: 008-01/18-01/05, Urbroj: 2125/61-01-18-2 od 23. studenoga 2018. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenom odlukom (koja ima značenje rješenja), u točki I. odbačen je zahtjev za dopunu informacija ……… (dalje u tekstu: žalitelj) od 26. lipnja 2018. godine. Zahtjevom za dopunu informacija od od 26. lipnja 2018. godine, žalitelj je tražio dopunu i ispravak informacija koje su mu dostavljene po ranijem zahtjevu, a u vezi poziva na sjednice i zapisnika sa sjednice prvostupanjskog tijela. U točki II. osporenog rješenja odbijen je prigovor žalitelja na Odluku o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, pozivanjem na odredbu članka 4. stavka 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.).

Protiv navedene odluke žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu ulaže iz razloga što je navedena odluka formalno i materijalno nezakonita. Žalitelj navodi kako su istom odlukom spojena dva postupka bez odgovarajuće procesno pravne osnove i bez akta kojim bi ti postupci bili spojeni na prihvatljiv način, čime su žalitelju uskraćena njegova procesna prava. Pojašnjava da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 44. Zakona o općem upravnom postupku odnosno da nije bilo osnove za spajanje postupaka u kojima se odlučuje o dva različita zahtjeva stranke temeljem različitih pravnih normi te dodaje da je negativna odluka o zahtjevu  prema Zakonu o pravu na pristup informacijama morala biti donesena u obliku upravnog akta.

U pogledu materijalne nezakonitosti osporene odluke žalitelj ističe da prvostupanjsko tijelo nije imalo pravnu osnovu za odbacivanje njegovog zahtjeva, s obzirom da je analizom odluke prvostupanjskog tijela od 5. studenoga 2018. godine kojom je pozvan da uplati troškove, vidljivo da je tijelo javne vlasti djelomično odlučilo mimo zahtjeva žalitelja, a djelomično ponovo ignoriralo sadržaj zahtjeva. Ističe da prvostupanjsko tijelo u obrazloženju osporene odluke navodi dokumente koji se u njegovom zahtjevu nisu tražili, jer je on tražio tekst poziva na sjednicu bez priloga poziva na sjednicu. Također, ističe  da se u osporenoj odluci uopće ne spominje ostale dijelove zatražene nadopune koje su navedene pod b) i c) odnosno da o istim traženjima i dalje nije odlučeno. Navodi i kako je prvostupanjsko tijelo u osporenoj odluci pogrešno primijenilo i protumačilo članak 4. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije (dalje u tekstu: Kriteriji), obzirom da je istu odredbu navelo kao pravnu osnovu za odbacivanje zahtjeva, što smatra neprihvatljivim, jer se odluka o zahtjevu donosi temeljem članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno, žalitelj navodi kako prvostupanjsko tijelo namjerno odugovlači s postupkom koji traje od 2016. godine te izbjegava postupiti po odlukama Povjerenika za informiranje te po pravomoćnoj presudi Poslovni broj: USII-321/17-10 od 21. ožujka 2018. godine. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporenu Odluku i vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Iz spisa predmeta, a također i spisa KLASA: UP/II-008-07/18-01/770, koji se po žalbi zbog tzv. „šutnje uprave” vodio kod Povjerenika za informiranje, utvrđeno je da je žalitelj dana 26. lipnja 2018. godine Veleučilištu „Nikola Tesla” u Gospiću, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za dopunu informacije sljedećeg sadržaja: „traži dopunu i ispravak dostavljenog mu dijela informacija sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama - 1. u ispisu poruke e-pošte od 18. svibnja 2016. godine navodi se da je prethodno zakazan termin održavanja sjednice Upravnog vijeća Naslova u 11h (koji se termin podnositelju dostavljenom porukom e-pošte mijenja u 9h). Iz sadržaja ove poruke jasno je da je prethodno upućen poziv na sjednicu ovog tijela u različitom terminu. Stoga podnositelj traži dopunu dostavljenih mu informacija na način da Naslov dostavi podnositelju prethodno odaslani poziv; 2. U zapisniku s 4. sjednice Upravnog vijeća Naslova više je netočnih informacija. Zapisnik je datiran 18. srpnja 2016. godine iako se dalje u tekstu navodi drugačiji datum održavanja sjednice navedenog tijela. Kao termin početka dotične sjednice navodi se 15h što ne odgovara terminu ni iz jednog od odaslanih poziva. Stoga podnositelj traži ispravak očito netočnih informacija iz zapisnika s 4. sjednice navedenog tijela Naslova kao i dopunu ili ispravak poslanih mu informacija je je jasno da je još jednom došlo do promjene termina sjednice Upravnog vijeća Naslova; 3. u zapisniku s 5. sjednice Upravnog vijeća Naslova više je netočnih informacija. Zapisnik je datiran 18. svibnja 2016. iako se dalje u tekstu navodi drugačiji datum održavanja sjednice navedenog tijela. Kao termin početka dotične sjednice navodi se 15,15h što ne odgovara niti jednom od odaslanih poziva. Stoga podnositelj traži ispravak očito netočnih informacija iz zapisnika s 5. sjednice navedenog tijela Naslova kao i dopunu ili ispravak poslanih mu informacija jer je jasno da je još jednom došlo do promjene termina sjednice Upravnog vijeća Naslova. Osim toga, u istom zapisniku je navedeno da je jedan od članova navedenog tijela Naslova sudjelovao na sjednici telefonskim putem te da je glasovao o svakoj točki dnevnog reda putem e-maila. Obzirom na navedeno poruke e-pošte rečenog člana Upravnog vijeća Naslova moraju biti priložene zapisniku s navedene sjednice jer predstavljaju njegov sastavni dio. Međutim, niti u zapisniku nije konstatirano da su poruke e-pošte jednog člana Upravnog vijeća priložene zapisniku niti su podnositelju rečene poruke e-pošte dostavljene. Stoga ovim putem podnositelj traži dopunu dostavljenog mu dijela informacija na način da se podnositelju dostave poruke e-pošte odsutnog člana Upravnog vijeća koje predstavljaju sastavni dio zapisnika s 5. sjednice Upravnog vijeća Naslova jer se tek iz tih poruka e-pošte mogu ustanoviti rezultati glasovanja po pojedinim točkama dnevnog reda. S tim u vezi, a u pogledu donesenog zaključka o t. 1. dnevnog reda, na istoj sjednici zapisnički je konstatirao jednoglasno donošenje zaključka iako se to iz teksta zapisnika ne može ustanoviti obzirom da na tom mjestu stoji da je odsutni član Upravnog vijeća „...potvrdio da je suglasan sa dnevnim redom telefonski i putem e-maila...” iz čega proizlazi da ne postoji zapisnički dokaz o valjanom glasovanju o navedenoj točki dnevnog reda. Stoga i u ovom dijelu dostavljene informacije podnositelj traži ispravak, a sve sukladno čl. 24. Zakona o pravu na pristup informacijama...„.”

Nadalje je utvrđeno da je povodom navedenog zahtjeva žalitelju dostavljen odgovor Veleučilišta „Nikola Tesla” u Gospiću Klasa: 008-01/16-01/09, Ur.broj: 2125/61-02-18-49 od 10.7.2018. godine, koji se nije mogao smatrati rješavanjem zahtjeva sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je povodom žalbe žalitelja protiv citiranog odgovora doneseno rješenje KLASA: UP/II-008-07/18-01/770, URBROJ: 401-01/06-18-1 od 24. listopada 2018. godine, kojim je prvostupanjskom tijelu naloženo da u ostavljenom roku riješi žaliteljev zahtjev za dopunu ili ispravak informacije.

Iz predmetne žalbe i njezinih priloga je utvrđeno da je Veleučilište „Nikola Tesla” u Gospiću, postupajući po citiranom rješenju Povjerenika za informiranje žalitelju dostavilo Odluku o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije Klasa: 003-08/18-01/01, Urbroj: 2125/61-02-18-54 od 5. studenoga 2018. godine, u kojoj je u točki I. žalitelju naložilo da u roku od 8 dana prvostupanjskom tijelu nadoknadi stvarne materijalne troškove i troškove dostave informacije; u točki II. navelo da troškovi iz točke I. obuhvaćaju i troškove dostave navedene Odluke; u točki III. navelo iznose navedenih troškova, na način da isti iznose - 20,25kn za preslike A4 formata, 81,00kn za preslike u boji A4 formata, 4,00 kn za elektronički zapis na CD-u odnosno 6,00kn na DVD-u, plus 0,80kn za pretvaranje svake pojedine strane dokumenta iz fizičkog u elektronički oblik; u točki IV. da troškovi dostave informacije iznose 14,60kn čemu se dodaju troškovi dostave navedene Odluke u iznosu 14,60 kn što ukupno iznosi 29,20kn troškova dostave informacije; u točki V. navelo broj računa za uplatu; u točki VI. navedeno da je žalitelj dužan na uplatnici naznačiti u kojem obliku zahtjeva informaciju obzirom da navedeno nije vidljivo iz njegovog zahtjeva; te u točki VII. kako će tijelo javne vlasti dostaviti podnositelju informacije po primitku pošiljke s dokazom o izvršenoj uplati od strane donositelja.

Također, iz predmetne žalbe je utvrđeno da je Veleučilište „Nikola Tesla” u Gospiću povodom zahtjeva za ispravak ili dopunu informacije žalitelja od 26. lipnja 2018. godine, nakon primitka njegovog prigovora od 15. studenoga 2018. godine, donijelo osporenu odluku Klasa: 008-01/18-01/05, Urbroj: 2125/61-01-18-2 od 23. studenoga 2018. godine, kojom je u točki I. odbacilo zahtjev, a u točki II. odbilo prigovor žalitelja na Odluku o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.

U obrazloženju osporene odluke je navedeno da je u postupanju po gore citiranom rješenju Povjerenika za informiranje od 24. listopada 2018. godine, u kojem se tražila dopuna informacije, podliježe Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, pa je stoga donesena Odluka o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije  kojom se od žalitelja zatražilo da da nadoknadi troškove  dostave informacija, i u kojoj je izrijekom naglašeno da će mu iste biti dostavljene nakon primitka dokaza o uplati. Navedeno je također da je žalitelj prigovorio navedenoj odluci na način da nije točno naznačio na što se prigovor odnosi nego je samo naznačio riječ „prigovor” bez da je bilo vidljivo na koju se odluku odnosi, a imajući u vidu da je žalitelj u kontinuiranom kontaktu uputio veći broj zahtjeva glede kojih su donesene različite odluke. Stoga je njegov prigovor neosnovan i u suprotnosti s navedenim Kriterijima, pa je slijedom članka 4. stavka 1. istih Kriterija odlučeno kao u izreci odluke.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporene odluke, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da prvostupanjsku odluku treba poništiti.

Naime, u žalbenom je postupku zaključeno da u konkretnom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno, jer činjenice na osnovi koje je donesena osporena odluka nisu pravilno utvrđene niti argumentirane, a prvostupanjsko tijelo se odlučujući o zahtjevu podnositelja u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke nije pridržavalo pravila postupka.

U pogledu dijela obrazloženja iz osporene odluke u kojem je navedeno da je žalitelj propustio navesti protiv koje odluke podnosi prigovor, ističe se da je isti navod sam sebi proturječan, s obzirom da se u točki II. osporene odluke navodi kako se istom odbija prigovor žalitelja protiv odluke o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a u obrazloženju navodi kako je isti neosnovan i u suprotnosti s Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.

Pri navedenom se ističe da je člankom 73. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kada podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna ukloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini. Stavkom 2. istog članka je propisano ako se nedostaci u podnesku ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.

Dakle, ukoliko je tijelo javne vlasti i smatralo da je podnesak žalitelja nepotpun te da nije bilo jasno na što se isti odnosi, tada je trebalo žalitelja pozvati da točno naznači protiv koje odluke ga podnosi, te u istom postupku odlučiti o osnovanosti/neosnovanosti prigovora na izračun troškova.

Nadalje, iz Odluke o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije Klasa: 003-08/18-01/01, Urbroj: 2125/61-02-18-54 od 5. studenoga 2018. godine je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo u istoj odlučilo da troškovi iz točke I. obuhvaćaju i troškove dostave iste Odluke, što je suprotno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje da tijela javne vlasti imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i na naknadu troškova dostave tražene informacije. Na zahtjev korisnika tijelo javne vlasti dužno je dostaviti način izračuna naknade.

S obzirom da se u prilogu iste odluke nisu dostavljale informacije u žalbenom je postupku zaključeno da je prvostupanjsko tijelo neopravdano žalitelju zaračunalo troškove za dostavu odluke o izračunu troškova.

Osim navedenog, ukoliko je prvostupanjsko tijelo smatralo da žalitelj nije u ostavljenom roku postupio po uputi i nije uplatio troškove sukladno Odluci o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije Klasa: 003-08/18-01/01, Urbroj: 2125/61-02-18-54 od 5. studenoga 2018. godine, u tom slučaju je bilo u obvezi rješenjem obustaviti postupak, jer bi se navedeno trebalo smatrati odustajanjem od zahtjeva, a o čemu je u tom slučaju bilo u obvezi upozoriti žalitelja na posljedice nepodmirenja istih troškova u istoj odluci. Navedena odluka nema nikakvu uputu o pravnom lijeku, niti upozorenje, a osim toga je u istoj na pogrešan način primijenjena odredba članka 4. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.

Naime, u članku 4. stavku 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije je propisano da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati. U stavku 2. navedenog članka je propisano da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.

S obzirom da je iz odluke prvostupanjskog tijela Klasa: 003-08/18-01/01, Urbroj: 2125/61-02-18-54 od 5. studenoga 2018. godine vidljivo da se izračun koji je u njoj naveden odnosi i na informacije koje žalitelj nije tražio u svom zahtjevu za dopunu informacije te da je nejasno što je očekivani iznos troškova, obzirom da je u istoj odluci navedeno više mogućnosti dostave, u žalbenom je postupku zaključeno da je žalitelj s pravom prigovorio takvom izračunu. O navedenom je prigovoru prvostupanjsko tijelo trebalo odlučiti posebnim aktom ili je trebalo pozvati žalitelja da pojasni način na koji želi dostavu informacija, a moglo je postupiti i sukladno odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da korisnik može u zahtjevu za pristup informaciji naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na na najekonomičniji način.

Nadalje, ističe se da je iz odluke prvostupanjskog tijela Klasa: 003-08/18-01/01, Urbroj: 2125/61-02-18-54 od 5. studenoga 2018. godine vidljivo da se u izračunu troškova u obrazloženju osporene odluke navode informacije, koje uopće nisu predmet zahtjeva žalitelja za dopunu informacije, a što isti ističe u svojoj žalbi, kao što su: zapisnik sa 3. sjednice Upravnog vijeća, prijedlog Odluke o usvajanju Statuta, Upravno vijeće godišnji obračun, Statut, Odluka o rasporedu rezultata poslovanja, rok pritužbe na prijedlog Statuta i dokumentacija vezana uz povrat uplaćene školarine. Iz osporene odluke je vidljivo da bi se na zahtjev žalitelja mogle odnositi sljedeće informacije: ispis e-maila od 18. svibnja 2016. godine u 11:40h - 1. stranica te poziv na sjednicu s dnevnim redom - 1. stranica.

Dakle, nejasno je iz kojeg razloga je prvostupanjsko tijelo u izračun stvarnih materijalnih troškova dostave informacija uvrstilo zapisnik sa 3. sjednice Upravnog vijeća, kada su predmet zahtjeva žalitelja 4. i 5. sjednica Upravnog vijeća. Nadalje iz njegovog zahtjeva za dopunu informacije od 26. lipnja 2018. godine je razvidno da se u istom traže informacije iz kojih je vidljivo kada su se sve slali pozivi na 4. i 5. sjednicu Upravnog vijeća te poruke elektroničke pošte iz kojih je vidljivo glasovanje odsutnog člana vijeća putem slanja istih poruka na 5. sjednici Upravnog vijeća. Iz samog je zahtjeva žalitelja vidljivo da on posjeduje primjerice, zapisnike sa navedenih sjednica, pa nije razvidno iz kojeg je razloga prvostupanjsko tijelo svoj izračun temeljilo na dokumentaciji koja izlazi izvan granica predmetnog zahtjeva.

Posebno se ističe da iz osporene odluke te ranije donesene Odluke o visini naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije Klasa: 003-08/18-01/01, Urbroj: 2125/61-02-18-54 od 5. studenoga 2018. godine nije uopće razvidna prvostupanjska odluka o zahtjevu, odnosno je li u postupku za dopunu informacije tijelo javne vlasti utvrdilo da li je navedeni zahtjev osnovan i u kojem opsegu. Naime, nejasno je iz kojeg je razloga prvostupanjsko tijelo u osporenoj odluci navelo sve informacije za koje je izračunalo troškove, jer je iz zahtjeva jasno da su se istim tražili svi pozivi na 4. i 5. sjednicu Upravnog vijeća i e-mail poruke kojima se glasovalo na 5. sjednici, s obzirom da navedeno ničim nije obrazloženo.

Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je tijelo javne vlasti obvezno odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.

Iz osporene odluke proizlazi da se prvostupanjsko tijelo niti u izreci, niti u obrazloženju nije osvrnulo na pojedina traženja iz postavljenog zahtjeva, niti je dalo pojašnjenje vezano uz moguće (ne)postojanje zatraženih informacija, a koje se odnose na glasovanje putem elektroničke pošte iz točke 3. zahtjeva žalitelja.

Iz svega navedenog je razvidno da o zahtjevu žalitelja nije odlučeno sukladno zakonski propisanim odredbama na koje je prvostupanjsko tijelo upućeno u rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/18-01/770, URBROJ: 401-01/06-18-1 od 24. listopada 2018. godine, kojim je prvostupanjskom tijelu bilo naloženo da u ostavljenom roku riješi žaliteljev zahtjev za dopunu ili ispravak informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom na sve navedeno, pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev ima u svom posjedu.

Naime, u pogledu predmetnog traženja žalitelja prvostupanjsko tijelo je u obvezi utvrditi koliko je točno poziva sudionicima bilo za 4. sjednicu Upravnog vijeća u 2016. godini, iz kojih bi bilo razvidno i koliko se puta mijenjao termin održavanja iste sjednice.

Nadalje, u pogledu traženja žalitelja koje se odnosi na točku 3. zahtjeva za dopunu informacije, razvidno je da se ista odnosi na podatak o terminu održavanja 5. sjednice Upravnog vijeća prvostupanjskog tijela u 2016. godini, odnosno na pozive na navedenu sjednicu iz kojih se može utvrditi kada je došlo do promjene termina u datum održavanja koji  je naveden u Zapisniku sa navedene sjednice. S obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da se na iste sjednice sudionike pozivalo putem elektroničke pošte, tada je i za navedenu sjednicu potrebno postupiti kao i u pogledu 4. sjednice. U odnosu na dodatno traženje pod točkom 3. žaliteljevog zahtjeva za dopunu informacije, koje se odnosi na način glasovanja odsutnog člana putem elektroničke pošte, a koje bi poruke elektroničke pošte po navodima žalitelja trebale biti u prilogu Zapisnika sa 5. sjednice, potrebno je utvrditi postoji li takav prilog zapisniku, odnosno da li je prvostupanjsko tijelo u posjedu poruka elektroničke pošte iz kojih bi bilo vidljivo glasovanje odsutnog člana.

Nakon što utvrdi navedene činjenice prvostupanjsko tijelo je u obvezi odlučiti o traženjima dopune zahtjeva iz točke 1., 2. i 3. predmetnog zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.     

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) je propisano da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan