KLASA: UP/II-008-07/19-01/281
URBROJ: 401-01/06-19-3
Zagreb, 16. rujna 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 08/2019 od 14. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
- Ugovora o kreditu broj: KOKF-18-1100152 (korisnik kredita ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.).
- Ugovor o kreditu ZGRA-18-1100167 (korisnik kredita ENNA ESCO d.o.o.);
- Ugovor o kreditu broj: KK 18/18 (korisnik kredita POLARIS EXPLORATION INC);
na način da se na ugovoru broj: ZGRA-18-1100167 prekrije članak 3.„ Instrumenti osiguranja”, članak 4. „Korištenje kredita” i članak 6. „Posebne obveze korisnika kredita i sudužnika”, na ugovoru broj: KK 18/18 prekriju članak 3. „Instrumenti osiguranja”, članak 4. „Uvjeti korištenja kredita” i članak 6. „Posebne obveze korisnika kredita, sudužnika i založnog dužnika” te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (dalje u tekstu: žalitelj) za pristup informacijama za dostavom ugovora o kreditima/pozajmicama i slično koji se odnose na kredite odobrene sljedećim korisnicima sa iznosima: ERSTE & STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o. u iznosu 1.399.237,00kn, OTP LEASING d.d. u iznosu 3.791.292,00kn, ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. u iznosu 123.629.955,00 kn, POLARIS EXPLORATION INC u iznosu 649.730.901,00 kn, KAIROS SHIPPING I LLC u iznosu 63.263.195,00 kn, KAIROS SHIPPING II LLC u iznosu 86.460.280,00 kn, PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o. u iznosu 75.000.000,00kn, ENNA ESCO d.o.o. u iznosu od 26.545.522,00 kn, ENNA BIOMASA VUKOVAR d.o.o. u iznosu od 16.728.687,00 kn, PANONSKA BIOMASA d.o.o. u iznosu od 12.7983.263,00 kn, a koji su isplaćeni u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2018. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prevladava potreba zaštite bankovne tajne korisnika kredita te jer korisnik zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako HBOR nije kreditna institucija već predstavlja tijelo javne vlasti, stoga su na temelju članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka, radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Žalitelj ističe kako u obrazloženju nema navoda radi čega informacije o raspolaganju javnim sredstvima nisu dostupne putem mrežnih (internetskih) stranica te primjećuje da tijelo javne vlasti uporno izbjegava postupati po pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske o primjeni članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra kako je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka te kako nije došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama. Žalitelj smatra da je netočna tvrdnja da navodno ne postoje ili nisu zaključeni ugovori o kreditima/pozajmicama i slično koji su isplaćeni ERSTE & STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o. (1.399.237,00 kn) i OTP LEASING d.d. (3.791.292,00 kn) jer je prethodno HBOR dao informaciju da je isplatio te iznose. Predlaže da se njegova žalba usvoji.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. veljače 2019. godine zatražio od HBOR-a dostavu presliku ili skeniranih ugovora o kreditima/pozajmicama i slično koji se odnose na sljedeće isplate koje su isplaćene od 1. do 31. srpnja 2018. godine: ugovora o kreditima/pozajmicama i slično koji se odnose na kredite odobrene sljedećim korisnicima sa iznosima: ERSTE & STEIERMARKISCHE S-LEASING d.o.o. u iznosu 1.399.237,00 kn, OTP LEASING d.d. u iznosu 3.791.292,00 kn, ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. u iznosu 123.629.955,00 kn, POLARIS EXPLORATION INC u iznosu 649.730.901,00 kn, KAIROS SHIPPING I LLC u iznosu 63.263.195,00 kn, KAIROS SHIPPING II LLC u iznosu 86.460.280,00 kn, PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o. u iznosu 75.000.000,00 kn, ENNA ESCO d.o.o. u iznosu od 26.545.522,00 kn, ENNA BIOMASA VUKOVAR d.o.o. u iznosu od 16.728.687,00 kn, i PANONSKA BIOMASA d.o.o. u iznosu od 12.7983.263,00 kn.
HBOR je osporenim rješenjem odbio žaliteljev zahtjev, a u njegovom obrazloženju nabraja žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama i načine njihovog rješavanja, te zaključuje da s obzirom na to da je žalitelj podnio u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 12. veljače 2019. ukupno 56 zahtjeva za pristup informacijama, odnosno 1359 zahtjeva ako bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 8420 stranica materijala i cca 8824 odobrenja, očito je u konkretnom slučaju došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, HBOR navodi da su zatražene informacije zaštićene kao bankovna tajna jer se radi o krajnjim korisnicima, te ukazuje na rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/128, URBROJ: 401-01/03-18-9 od 24. rujna 2018. godine, u kojem je izrijekom navedeno da u odnosu na podatke o „krajnjim korisnicima“ i broju ugovora o kreditu prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. U odnosu na PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o., ENNA BIOMASA VUKOVAR d.o.o., i PANONSKU BIOMASU d.o.o., HBOR napominje kako navedeni ugovori o kreditu nisu nikada zaključeni, dok u odnosu na dio zahtjeva vezanog uz dostavu preslika ili skeniranih ugovora o kreditima/pozajmicama i slično za ERSTE & STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o. (1.399.237,00 kn) i OTP LEASING d.d. (3.791.292,00 kn) koji su isplaćeni u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2018. godine, HBOR napominje kako te ugovore o kreditu nema u svojim evidencijama te bi iste bilo potrebno pribaviti od poslovne banke, obzirom da HBOR u svojim evidencijama ima dostupne samo ugovore o okvirnim kreditima sklopljene s leasing društvima, koja iz navedenog kredita odobravaju financiranje krajnjim korisnicima.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13., 19/15., 102/15. i 15/18.), a na koju se HBOR poziva u osporenom rješenju.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.
U tom smislu treba ukazati kako je HBOR razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.
Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva Samim time, zatraženi ugovori, kojima su određeni uvjeti i način raspolaganja javnim, proračunskim, sredstvima, mogu se u svojem većem dijelu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je regulirana dostupnost informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, budući da predstavljaju dokument koji pokazuje modus i svrhovitost upravljanja javnim novcem.
Iako HBOR u osporenom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga bi zatraženi ugovori u načelu trebali biti dostupni javnosti temeljem odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže ugovori koji se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, koji bi trebali u pravilu biti dostupni svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, kao što ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja bankovne tajne, odnosno ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. istog Zakona.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
U odnosu na preostale podatke koji bi se trebali prekriti na ugovorima (instrumenti osiguranja, posebne obveze korisnika kredita, sudužnika i založnog dužnika, kao i korištenje kredita i ostali uvjeti korištenja) Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje poslovne odnosno bankovne tajne u odnosu na javni interes.
Navedene informacije nisu informacije od javnog značaja, a u konkretnom slučaju je javni interes zadovoljen dostavom žalitelju osnovnih informacija iz ugovora o kreditu, dok preostali podaci predstavljaju podatke koje je kreditna institucija saznala u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, odnosno bankovnu tajnu u smislu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine”, broj 159/13., 19/15., 102/15. i 15/18.), stoga je u tom dijelu zahtjev trebalo odbiti.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točki 1. 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja.
U dijelu žaliteljevog zahtjeva koji se odnosi na PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o. (75.000.000,00 kn), ENNA BIOMASA VUKOVAR d.o.o. (16.728.687,00 kn), i PANONSKU BIOMASU d.o.o. (12.783.263,00 kn), u žalbenom je postupku utvrđeno da HBOR ne posjeduje zatraženu informaciju, stoga je zahtjev trebalo odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne ga odbiti pozivanjem na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Naime, HBOR se u žalbenom postupku u svom odgovoru na žalbu očitovao kako činjenica da su krediti u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2018. godine odobreni, ne znači da su isti i ugovoreni, kao što se dogodilo i u odnosu na PRVO PLINARSKO DRUŠTVO d.o.o., ENNA BIOMASA VUKOVAR d.o.o., i PANONSKU BIOMASU d.o.o., odnosno da u tim slučajevima ugovor nije sklopljen, stoga HBOR ne posjeduje zatraženu informaciju. S time u vezi HBOR je pojasnio da se nakon odobrenja kredita u nekim slučajevima dogodi da klijenti odustanu, pa se u odnosu na takve plasmane nikada ne zaključi ugovor.
U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ugovore o kreditu u kojima su korisnici ERSTE & STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o. (1.399.237,00 kn) i OTP LEASING d.d. (3.791.292,00 kn), u žalbenom je postupku utvrđeno da HBOR ne posjeduje zatražene ugovore o kreditu, stoga je u tom dijelu zahtjev trebalo odbaciti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Uvidom u žalbu je utvrđeno da žalitelj u tom dijelu ne osporava navode HBOR-a da ne posjeduje zatražene ugovore o kreditu.
Odredbom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u točki 4. izreke ovog rješenja.
U pogledu dijela zahtjeva žalitelja koji se odnosi na Ugovore o kreditu koji se odnose na KAIROS SHIPPING I LLC u iznosu 63.263.195,00 kn i KAIROS SHIPPING II LLC u iznosu 86.460.280,00 kn, u žalbenom je postupku utvrđeno da prvostupanjsko tijelo nije Povjereniku za informiranje dostavilo ugovore koji se odnose na navedene kredite.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 6. izreke rješenja.
S obzirom da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nisu dostavljeni ugovori Ugovori o kreditu koji su odobreni za KAIROS SHIPPING I LLC u iznosu 63.263.195,00 kn i KAIROS SHIPPING II LLC u iznosu 86.460.280,00 kn, prvostupanjsko tijelo pri rješavanju tog dijela predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prije svega mora utvrditi posjeduje li zatražene ugovore odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan