KLASA: UP/II-008-07/19-01/542

URBROJ: 401-01/06-19-2

Zagreb, 26. kolovoza 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe potpredsjednika Hrvatskog sabora, ………, ………, Zagreb, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-008-01/19-03/08, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 10. srpnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-008-01/19-03/08, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 10. srpnja 2019. godine.

2. Odobrava se potpredsjedniku Hrvatskog sabora, ……… pravo na pristup preslikama:

- akta Općinskog načelnika Općine Konjščina ………, KLASA: 351-01/17-01/13, URBROJ: 2211/04-3-17-1 od 11. listopada 2017. godine upućenog Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, ministru ………;

- akta Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: 351-01/17-01/737, URBROJ: 517-06-3-2-17-2 od 13. studenoga 2017. godine, upućenog Općinskom načelniku Općine Konjščina.

3. Nalaže se Ministarstvu zaštite okoliša i energetike da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama potpredsjednika Hrvatskog sabora, ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) pozivanjem na odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da se odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da  osporeno rješenje nije doneseno sukladno zakonu te dodaje da je sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, na odgovarajućem obrascu dana 17. travnja 2019. godine, podnio Ministarstvu zaštite okoliša i energetike zahtjev za pristup informacijama. Navodi da je umjesto zatraženih informacija zaprimio obavijest KLASA: 008-01/19-01/91, URBROJ: 517-10-2-19-2 od 2. svibnja 2019. godine, kojom ga je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike izvijestilo da se na njegov zahtjev ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi kako je smatrajući neutemeljenim tumačenje prvostupanjskog tijela iz citirane obavijesti, a s obzirom da on nije stranka u postupku u kojem bi mu bile dostupne informacije o prepisci između Općine Konjščina i Ministarstva zaštite okoliša i energetike, podnio žalbu Povjereniku za informiranje 9. svibnja 2019. godine. Žalitelj ističe da ostaje kod svojih navoda iz iste žalbe te ih u nastavku citira. Tako žalitelj ponovno ističe kako smatra da neovisno o činjenici da je zastupnik u Hrvatskom saboru ima sva prava iz Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i svi drugi građani. Također, ističe da je činjenica da zastupnici u Hrvatskom saboru imaju pravo postavljati pisana ili usmena zastupnička pitanja, između ostalog i o radu ministarstava i drugih tijela državne uprave, no da to u praksi ne podrazumijeva dostavu konkretnih pisanih materijala poput preslika dokumenata, nego da se u parlamentarnoj praksi radi o odgovoru koji je često općenitog karaktera. Obrazlažući razloge podnošenja zahtjeva za pristup informacijama u konkretnom slučaju žalitelj napominje kako zbog neodgovaranja na zastupnička pitanja nema mogućnosti izjavljivanja pravnog lijeka dok je to Zakonom o pravu na pristup informacijama propisano, kao i da su rokovi za dostavljanje odgovora na zastupnička pitanja duži od rokova propisanih navedenim zakonom. Ističe da bi se prihvaćanjem stava prvostupanjskog tijela iz obavijesti koja mu dostavljena povodom zahtjeva za pristup informacijama povrijedila njegova, ali i prava drugih saborskih zastupnika, s obzirom da pravo na pristup informacijama sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama pripada svim građanima. Navodi kako je nakon izjavljene žalbe Ministarstvo zaštite okoliša i energetike donijelo osporeno rješenje u kojem ponavlja svoj stav iznesen u obavijesti od 2. svibnja 2019. godine, koji smatra pogrešnim. Ističe da je Hrvatski sabor na svojoj 12. sjednici dana 14. lipnja 2019. godine, prilikom usvajanja Izvješća o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2018. godinu donio Zaključak prema kojem su tijela javne vlasti dužna odgovarati na zahtjeve za pristup informacijama i kada ih podnose članovi predstavničkih tijela, neovisno o njihovom pravu na podnošenje zastupničkih i vijećničkih pitanja. Zaključno, obzirom da smatra kako Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nije postupilo sukladno zakonski odredbama, niti u skladu s navedenim Zaključkom te mu nije dostavilo tražene informacije, od Povjerenika za informiranje traži da mu odobri pristup u zahtjevu zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama datiranim sa 12. travnja 2019. godine a koji je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike zaprimilo 17. travnja 2019. godine, zatražio sljedeće informacije: moli dostavu pisane korespondencije između Ministarstva zaštite okoliša i energetike te načelnika Općine Konjščina vezano za temu izgradnje toplane/energane na komunalni otpad i biomasu u Poduzetničkoj zoni Jertovec, posebno vezano za stav Ministarstva o navedenom projektu. Također je utvrđeno da je povodom navedenog zahtjeva Ministarstvo zaštite okoliša i energetike dostavilo žalitelju obavijest KLASA: 008-01/19-01/91, URBROJ: 517-10-2-19-2 od 2. svibnja 2019. godine, pozivajući se na odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U citiranoj obavijesti Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je navelo da su žalitelju zatražene informacije dostupne kao potpredsjedniku Hrvatskog Sabora putem Poslovnika Hrvatskog Sabora („Narodne Novine”, broj 81/13., 116/16., 69/17. i 29/18.).

Protiv navedene obavijesti prvostupanjskog tijela žalitelj je izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, s obzirom da Ministarstvo zaštite okoliša i energetike nije riješilo njegov zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

U postupku po navedenoj žalbi Povjerenik za informiranje je utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo podneseno zastupničko pitanje temeljem drugog posebnog propisa nego zahtjev za pristup informacijama te da razlozi za nerješavanje navedenog zahtjeva sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama nisu bili opravdani.

Naime, odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama podrazumijeva da su podnositelju zahtjeva tražene informacije omogućene temeljem drugog posebnog propisa kao stranci, vijećniku ili zastupniku, u slučajevima kada navedene osobe traže informacije iz postupaka u kojima su stranke te zahtjev podnose putem instituta vijećničkog ili zastupničkog pitanja, a što ovdje nije bio slučaj, jer je uvidom u zahtjev žalitelja vidljivo da je isti podnio zahtjev za pristup informacijama. Također, iz spisa predmeta po žalbi žalitelja u tom postupku utvrđeno je da prvostupanjsko tijelo nije na traženje Povjerenika za informiranje pojasnilo jesu li u zahtjevu zatražene informacije zaista žalitelju dostupne temeljem drugog posebnog propisa, a na čemu bi se u takvom slučaju mogla temeljiti obavijest o neprimjeni Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je Povjerenik za informiranje u predmetu po navedenoj žalbi žalitelja donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/19-01/435, URBROJ: 401-01/06-19-1 od 11. lipnja 2019. godine, kojim je Ministarstvu zaštite okoliša i energetike naloženo da riješi zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 17. travnja 2019. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem je prvostupanjskom tijelu dana jasna uputa i tumačenje odredbi koje se odnose na rješavanje zahtjeva, protiv kojeg je prvostupanjsko tijelo sukladno uputi o pravnom lijeku moglo pokrenuti upravni spor.

U citiranom rješenju Povjerenika za informiranje su posebno istaknuti razlozi zbog kojih u konkretnom slučaju nije bila primjenjiva odredba članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te je prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi utvrditi posjeduje li izrađene informacije koje se odnose na traženje žalitelja i meritorno riješiti njegov zahtjev. Također je posebno istaknuto da su prema načelu javnosti i slobodnog pristupa iz članka 6. navedenog Zakona, informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona te da prema načelu jednakosti iz članka 8. stavka 1. istog Zakona, pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima te da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike postupivši po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/435, URBROJ: 401-01/06-19-1 od 11. lipnja 2019. godine donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/19-03/08, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 10. srpnja 2019. godine, kojim je odbacilo predmetni zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku i članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći da je žalitelju pristup traženim informacijama osiguran temeljem Poslovnika Hrvatskog Sabora.

U članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Članak 23. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje načine rješavanja zahtjeva korisnika, pri čemu se ističe da je stavkom 1. točkom 4. istog Zakona propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.

Člankom 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će službena osoba kad utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka rješenjem odbaciti zahtjev.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

S obzirom na sve naprijed navedeno, citirane zakonske odredbe te na rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/19-01/435, URBROJ: 401-01/06-19-1 od 11. lipnja 2019. godine koje je doneseno po ranijoj žalbi žalitelja protiv obavijesti koja mu je dostavljena sukladno članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u istoj pravnoj stvari, u ovom žalbenom postupku je zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti.

U žalbenom je postupku utvrđeno da prvostupanjsko tijelo u postupanju po nalogu Povjerenika za informiranje iz rješenja od 11. lipnja 2019. godine u konkretnom slučaju nije pravilno utvrdilo činjenično stanje činjenično stanje te je pogrešno primijenilo materijalno pravo, pri čemu se u postupanju po zahtjevu žalitelja nije pridržavalo pravila postupka.

Naime, prvostupanjsko tijelo je trebalo postupiti po nalogu Povjerenika za informiranje iz citiranog rješenja od 11. lipnja 2019. godine te riješiti zahtjev žalitelja, a ne se pozivati na odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer su u navedenom rješenju jasno navedene i pojašnjene zakonske osnove za rješavanje zahtjeva žalitelja sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je već i u postupku po žalbi žalitelja u predmetu KLASA: UP/II-008-07/19-01/435 utvrdio da je u konkretnom slučaju podnesen zahtjev za pristup informacijama, a ne zastupničko pitanje te da se radi o traženju informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, koju bi mogla zatražiti bilo koja druga osoba, pa tako i članovi predstavničkih tijela, što je dodatno naglašeno Zaključkom Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 14. lipnja 2019. godine, prilikom prihvaćanja Izvješća o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2018. godinu.

S obzirom da prvostupanjsko tijelo nije u provedenom postupku odlučilo o dostupnosti zatraženih informacija Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama, a također i utvrdio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Naime, prvostupanjsko tijelo je sa spisom predmeta kao informacije koje su predmet ovog postupka, a koje se odnose na pisanu korespondenciju između Ministarstva zaštite okoliša i energetike i Općine Konjščina dostavilo: akt Općinskog načelnika Općine Konjščina ………, KLASA: 351-01/17-01/13, URBROJ: 2211/04-3-17-1 od 11. listopada 2017. godine, koji je upućen Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, ministru ……… te akt Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: 351-01/17-01/737, URBROJ: 517-06-3-2-17-2 od 13. studenoga 2017. godine, koji je upućen Općinskom načelniku Općine Konjščina.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, kada se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u sadržaj akata koji su dostavljeni kao predmetne informacije, pri čemu je utvrđeno da navedeni akti ne predstavljaju klasificirane informacije, da isti sadrže imena i prezimena dužnosnika Općine Konjščina i Ministarstva zaštite okoliša i energetike te podatke o pravnim osobama, pa s obzirom na navedeno nisu utvrđeni razlozi za ograničenjem pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, i žalitelju se odobrava pristup istima u cijelosti.

Naime, imena i prezimena dužnosnika te podaci o nazivima pravnih osoba predstavljaju informacije koje su sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske dostupne javnosti, a uvidom u predmetne informacije je utvrđeno da se radi o službenim dopisima između dva tijela javne vlasti koji ne sadrže razloge za ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da tijela javne vlasti u okviru svog djelokruga rada izrađuju obvezujuće i neobvezujuće prijedloge i mišljenja i činjenica je da su ih izradila tijela javne vlasti u okviru svog djelokruga rada. Stoga je Povjerenik za informiranje utvrdio da se pristup traženim informacijama u konkretnom slučaju može omogućiti bez ograničenja.

Osim navedenog, ističe se da je u pogledu akata koji dostavljeni kao informacije koje su predmet postupka osobito potrebno imati u vidu da se isti odnose na temu izgradnje toplane/energane koja bi za proizvodnju energije koristila biomasu i komunalni otpad, a analizom sadržaja iz medija je utvrđeno da postoji nedvojbeni interes javnosti za dostupnost informacija vezanih za mogućnost izgradnje navedenog postrojenja na području Općine Konjščina, s obzirom da su se o navedenom vodile brojne rasprave te organizirali prosvjedi zbog mogućeg utjecaja na okoliš i zdravlje građana.

Potrebno je naglasiti kako je člankom 154. i 155. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine”, broj 80/13., 153/13., i 78/15.) propisano kako je tijelo javne vlasti dužno osigurati pristup informacijama o okolišu, koje posjeduje i/ili nadzire, u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima kojima se uređuje pravo javnosti na pristup informacijama, s tim da se pravo pristupa informacijama o okolišu odnosi na svaku informaciju u pisanom, vizualnom, slušnom, elektroničkom ili bilo kojem drugom dostupnom obliku, koja se odnosi na Zakonom taksativno pobrojana okolišna pitanja. Člankom 158. stavkom 6. Zakona o zaštiti okoliša  propisano je da je Povjerenik za informiranje žalbeno tijelo u slučaju odbijanja zahtjeva za davanje informacija o okolišu.

Dakle, uzimajući u obzir prirodu informacija koje su zatražene predmetnim zahtjevom tijela javne vlasti pri rješavanju zahtjeva korisnika trebaju imati na umu činjenicu da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu pa su time informacije o okolišu informacije od posebnog značaja i interesa za javnost, a čija je dostupnost uređena Zakonom o zaštiti okoliša te Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine”, broj 64/08.) koja je donesena temeljem Zakona iz 2007. godine. Zakonom iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.

Posebno se ističe činjenica da je uvidom u Upisnik predmeta upravnog postupka Povjerenika za informiranje, utvrđeno da je Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u predmetu KLASA: UP/II-008-07/19-01/422, koji se vodio po žalbi drugog korisnika podnositelju zahtjeva dostavilo informacije koje su identične informacijama koje su se tražile u konkretnom slučaju, što znači da je prvostupanjsko tijelo i samo utvrdilo da se radi o informacijama koje trebaju biti dostupne javnosti bez ograničenja.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti  primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan