KLASA: UP/II-008-07/19-01/343

URBROJ: 401-01/06-19-4

Zagreb, 9. srpnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Rijeke, ………, izjavljene protiv rješenja Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci KLASA: 119-01/-28/02, UR.BROJ: 2170-57-19-01-4 od 16. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci KLASA: 119-01/-28/02, UR.BROJ: 2170-57-19-01-4 od 16. travnja 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup:

- obračunima isplaćene plaće, Obrascima IP1, Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci za ……… i ……… za mjesec prosinac 2017. godine, mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2018. godine,

na način da se na istima prekriju svi podaci osim podataka o poslodavcu, imena i prezimena radnika, razdoblja na koje se plaća odnosi i iznosa bruto primanja.

3. Odbija se žalba ……… u preostalom dijelu kao neosnovana.

4. Nalaže se Pomorskom fakultetu, Sveučilišta u Rijeci da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u  roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je od Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci tražio informacije o bruto primicima po drugim osnovama voditelja informatičke službe ………,  i zaposlenika informatičke službe ……… tijekom 2018. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnoga vlasništva.    

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako se tijelo javne vlasti u osporenom rješenju pogrešno pozvalo na odredbu članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o autorskim ugovorima. Ističe da sukladno zakonskoj odredbi informacije o raspolaganju javnim sredstvima trebaju biti dostupne javnosti i bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, što ovdje nije slučaj, obzirom da cijena usluge koja je predmet autorskog ugovora ne može biti zaštićeni podatak. Nadalje, žalitelj pojašnjava zbog čega smatra da mu tijelo javne vlasti ne želi omogućiti pristup zatraženim podacima te obrazlaže razloge zbog kojih su mu isti potrebni, a sve vezano za odredbe Pravilnika o ustroju radnih mjesta u tijelu javne vlasti čiji je i žalitelj zaposlenik. Zaključno navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva, a od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i odobri mu pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 1. travnja 2019. godine Pomorskom fakultetu, Sveučilišta u Rijeci, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za dopunu ili ispravak informacije sljedećeg sadržaja: „dana 18. ožujka 2019. godine podnio je zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio pristup podacima o popisu poslova i bruto iznosu ostalih propisanih ili ugovorenih mjesečnih dodataka na plaću i primitaka prema listi Obračun isplaćene plaće, koju zaposleniku izdaje Pomorski fakultet u Rijeci te podatke o ostalim bruto primicima po nekim drugim osnovama Voditelja informatičke službe ……… i zaposlenika Informatičke službe ……… u 2018. godini. S obzirom da je 28. ožujka 2019. godine zaprimio informaciju koju nije tražio odnosno nepotpunu informaciju, traži da mu se dostave sljedeće informacije - Podaci o ostalim bruto primicima po nekim drugim osnovama Voditelja Informatičke službe ……… i zaposlenika Informatičke službe ……… na navedenom fakultetu u 2018. godini”.

Također je utvrđeno da je Pomorski fakultet, Sveučilišta u Rijeci povodom zahtjeva žalitelja za dopunu informacije donio osporeno rješenje KLASA: 119-01/-28/02, UR.BROJ: 2170-57-19-01-4 od 16. travnja 2019. godine, kojim je odbio zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5. navedenog Zakona, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnoga vlasništva.

U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da su bruto primici koji se traže u konkretnom slučaju autorski honorari koji su isplaćeni na temelju autorskog ugovora u kojemu ne postoji izričiti pisani pristanak nositelja prava koji bi isključio primjenu odredbi propisa kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva. Također, u osporenom rješenju je navedeno kao je navedena odluka donesena nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te da nije utvrđeno da prevladava javni interes u odnosu na zaštićene interese, pa je slijedom navedenog zahtjev odbijen.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, a kao informacije koje su predmet ovog postupka dostavljene su sljedeće informacije: preslike obračuna isplaćene plaće, Obrazaca IP1, Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci za ……… i ……… za mjesec prosinac 2017. godine te mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2018. godine.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, iako je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju navelo kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa, uvidom u spis predmeta nije razvidno na koji način je isti proveden odnosno da li je zaista proveden. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo uopće nije uzelo u obzir relevantne zakonske razloge za omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji, nego je navođenjem kako ne preteže javni interes zaključeno kako je potrebno odbiti zahtjev.

Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva, a također i razmotrio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava.

Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na temelju koje je osporenim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Pomorski fakultet, Sveučilišta u Rijeci prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za dopunu informacije od 1. travnja 2019. godine, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio pravni propis.

Naime, člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 141/13., 127/14., 62/17. i 96/18.) propisano je da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da autorska djela jesu osobito: jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako se informacije koje su predmet ovog postupka u konkretnom slučaju ne mogu svrstati pod citiranu definiciju autorskog djela. Naime, uvidom u navedene informacije vidljivo je da u zatraženoj dokumentaciji manjkaju određeni elementi, poput kreativnosti, duhovnosti sadržaja, originalnosti i individualnosti da bi se ista mogla smatrati autorskim djelom, obzirom da se radi o obračunima isplaćene plaće, pri čemu se napominje da su i ugovori o djelu te ugovori o autorskom djelu u načelu tipizirani ugovori koji u sebi sadržavaju odredbe o pravima i obvezama ugovornih strana, i čiji sastavni dijelovi nisu sama djela vezano za čiju izradu se sklapaju. S obzirom na navedeno u žalbenom postupku je utvrđeno da u konkretnom slučaju nema mjesta ograničenju pristupa informacijama kako je to propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da je iz sadržaja informacija koje su predmet postupka razvidno je da se iste odnose na raspolaganje javnim sredstvima odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom je postupku razmotreno postoji li drugo zakonsko ograničenje pristupa informacijama.

Uvidom u dostavljene preslike obračuna isplaćene plaće, Obrasce IP1, Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci, utvrđeno je da iste sadrže osobne podatke zaposlenika Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U članku 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.

Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženom ugovoru, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim podacima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Pomorskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U pogledu obračuna isplaćene plaće, Obrazaca IP1 za zaposlenike ……… i ……… u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup informacijama o datumu izrade navedenih obrazaca, imenu i prezimenu zaposlenika te iznosu njihovih bruto plaća.

Naime, razmatranjem sadržaja informacija u pogledu navedenih informacija, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama i to na način da je iz istih vidljivo na koje se zaposlenike odnose, datum njihove izrade te iznos bruto plaće, s obzirom da se radi o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer su navedene osobe bile plaćene za svoj rad te se tako radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu  odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva. .

Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.

Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno da obračuni isplaćene plaće, Obrasci IP1 za ……… i ………, osim imena i prezimena i bruto iznosa plaće sadrži i druge osobne podatke u odnosu na koje je Povjerenik za informiranje utvrdio da bi u konkretnom slučaju, došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i zlouporabe osobnih podataka te prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, u žalbenom je postupku zaključeno da u odnosu na navedeni obračun isplaćen plaće, Obrazac IP1 u cjelini, a iz razloga što su na istom navedeni osobni odbici i drugi podaci osobne prirode, nema prevladavajućeg interesa da se ti podaci javno objavljuju ili pružaju, osobito uzimajući u obzir odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka. Naime, omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih fizičkih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, a kako je to navedeno u točki 2. izreke ovog rješenja. Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene informacije, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava istih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan