KLASA: UP/II-008-07/19-01/55

URBROJ: 401-01/05-19-10

Zagreb, 8. srpnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, broj: 37/2018 od 27. prosinca 2018. godine, te postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-170/19-5 od 20. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 37/2018 od 27. prosinca 2018. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), nazvan zahtjevom za dopunu informacija, kojim je žalitelj zatražio dostavu popisa svih krajnjih korisnika kredita/primatelji leasinga/zajmoprimci koje je HBOR kreditirala u razdoblju od 1. do 30. rujna 2017. godine, uz iznose kredita. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako HBOR nije kreditna institucija, već kako je posebna pravna osoba koja je ustrojena temeljem Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, a čiji ustroj se temelji na Zakonu o trgovačkim društvima, te da ima svojstvo tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa su na temelju članka 16. stavka 3. navedenog Zakona informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka, radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Žalitelj ističe kako u obrazloženju nema navoda radi čega informacije o raspolaganju javnim sredstvima nisu dostupne putem mrežnih (internetskih) stranica, a osobito ukazuje da se tražena dopuna informacija vjerojatno ne sastoji više od tri lista A4 pa je nejasno kako bi udovoljenje takvom zahtjevu moglo opteretiti i/ili onemogućiti normalno funkcioniranje tijela javne vlasti. Predlaže da se njegova žalba usvoji.

Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/55, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 13. veljače 2019. godine, odbijena je žaliteljeva žalba izjavljenu protiv rješenja HBOR-a broj: 37/2018 od 27. prosinca 2018. godine. Žalitelj je protiv citiranog rješenja Povjerenika za informiranje podnio tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-170/19-5 od 20. ožujka 2019. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/55, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 13. veljače 2019. godine te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak.

Iz obrazloženja navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u bitnom proizlazi da HBOR raspolaže javnim sredstvima, a što proizlazi iz odredbe članka 5. stavka 2.  Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak („Narodne novine“, broj 138/06 i 25/13) prema kojoj temeljni kapital HBOR-a uplaćuje Republika Hrvatska iz Državnog proračuna, a sukladno odredbi članka 8. stavka 2. istog Zakona Republika Hrvatska jamči za obveze HBOR-a bezuvjetno, neopozivo i na prvi poziv te bez izdavanja posebne jamstvene isprave. Sud ukazuje na svoju presudu, poslovni broj; UsII-460/18 od 20. siječnja 2019. godine, u kojoj je već izrazio stajalište da sredstva državnog proračuna spadaju u javna sredstva koja bi sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebala biti dostupna i bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, zbog čega se u ovom slučaju ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.

Sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17) u izvršenju presude tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana donošenja pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

Rješavajući ponovno o žalbi, a pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pogledu postupka, utvrđeno je da je žalba osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 17. prosinca 2018. godine, kojega je nazvao zahtjevom za dopunu informacije, kojim je žalitelj zatražio dostavu popisa svih krajnjih korisnika kredita/primatelji leasinga/zajmoprimci koji su dostavljeni uz HBOR-ov dopis, KLASA: OIU-IO/17-03, URBROJ: DO-18/482 od 6. prosinca 2018. godine, tj. u razdoblju od 1. do 30. rujna 2017. godine. Naime, žalitelj u zahtjevu ističe kako se u navedenom  dopisu HBOR-a od 6. prosinca 2018. godine navodi da se postupa po pravomoćnom rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/1051, URBROJ: 401-01/05-18-5 od 13. veljače 2018. godine, međutim, žalitelj traži dopunu te ispravak informacije na način da se omogući iznos i podatak o tzv. konačnom korisniku kredita odnosno primatelju leasinga, zajmoprimca i slično, čime nije postupljeno sukladno izreci navedenog rješenja Povjerenika za informiranje.  Ukoliko HBOR smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu dostavom traženog izvješća, žalitelj tada moli da se njegov podnesak smatra novim zahtjevom za pristup informacijama.

U obrazloženju pobijanog rješenja HBOR nabraja žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama i načine njihovog rješavanja, te ujedno citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak i Zakona o kreditnim institucijama. HBOR zaključuje da s obzirom na to da je žalitelj podnio  u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 17. prosinca 2018. ukupno 47 zahtjeva za pristup informacijama, odnosno 1351 zahtjeva ako bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 8330 stranica materijala i cca 8673 odobrenja, očito je u konkrentom slučaju došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. U odnosu na podatke o „krajnjim korisnicima“, koje žalitelj spominje u predmetnom zahtjevu, HBOR ukazuje i na rješenja Povjerenika za informiranje (KLASA: UP/II-008-07/18-01/128, URBROJ: 401-01/03-18-9 i KLASA: UP/II-008-07/17-01/684, URBROJ: 401-01/03-18-8) od 24. rujna 2018. godine u kojima je izrijekom navedeno da u odnosu na podatke o „krajnjim korisnicima“ prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

U žalbenom postupku je prvenstveno utvrđeno kako se u ovoj upravnoj stvari radi o novom zahtjevu za pristup informacijama, a ne o zahtjevu za dopunu informacije, čime se potvrđuje stajalište HBOR-a koji je žaliteljev zahtjev od 17. prosinca 2018. godine tretirao kao novi zahtjev za pristup informacijama.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u ponovnom postupku je utvrđeno kako je HBOR iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.

U tom smislu treba ukazati kako je HBOR  razvojna i izvozna banka  u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Uvažavajući stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a koje moraju biti dostupne svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama.

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su važne za donošenje zakonitog rješenja u kojem će utvrditi postoji li ograničenje na zatraženoj informaciji, odnosno u kojem se opsegu može primijeniti odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama koja regulira raspolaganje javnim sredstvima.

Utvrđene činjenice tijelo javne vlasti dužno je prikazati u spisu predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan