KLASA: UP/II-008-07/19-01/395

URBROJ: 401-01/06-19-1

Zagreb, 5. srpnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-19-197 od 3. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-19-197 od 3. siječnja 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-19-197 od 3. siječnja 2019. godine odbijena je točka 2. zahtjeva za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj) od 25. listopada 2019. godine, u kojoj je tražio preslike svojih evidencijskih kartona iz kolegija Nauka o toplini 1 i kolegija Uvod u termodinamiku, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je predmetnim zahtjevom tražio informacije koje su zaštićene zakonom kojim se propisuje zaštita osobnih podataka.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, jer mu je istim suprotno zakonskim odredbama odbijen zahtjev i nisu mu dostavljene preslike traženih informacija kako je to u istom navedeno. Nadalje navodi kako mu je nejasno zbog čega mu tijelo javne vlasti ne želi dostaviti njegovu osobnu dokumentaciju te kako nije postupilo sukladno uputi Povjerenika za informiranje iz rješenja UP/II-008-07/18-01/802, URBROJ: 401-01/06-18-1 od 12. prosinca 2018. godine vezano za pozivanje prvostupanjskog tijela na opći akt umjesto na zakonske odredbe. Ističe da mu tijelo javne vlasti namjerno izbjegava dostaviti tražene informacije na način da svaki put navodi nove razloge za uskratu informacija umjesto da mu iste dostavi. Zaključno navodi kako ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva te predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od od 25. listopada 2019. godine od Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu zatražio sljedeće informacije: 1. preslike prijavnica za ispit  iz akademskih godina 2009/2010, i 2010/2011, kojima je podnositelj zahtjeva prijavljivao ispit iz kolegija Nauka o toplini 1/Termodinamika; i 2. preslike evidencijskih kartona podnositelja zahtjeva iz kolegija Nauka o toplini 1 i kolegija Uvod u termodinamiku, koji su vođeni o polaganju navedenih kolegija.

Također je utvrđeno da je Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu postupajući po zahtjevu žalitelja, a nakon primitka rješenja Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/18-01/802, URBROJ: 401-01/06-18-1 od 12. prosinca 2018. godine, u ponovnom postupku donio osporeno rješenje Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-19-197 od 3. siječnja 2019. godine, kojim je odbio zahtjev žalitelja pod točkom 2. temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su se u istom tražile informacije koje su zaštićene zakonom kojim se propisuje zaštita osobnih podataka. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je iz citiranog rješenja Povjerenika za informiranje razvidno da je podnositelj zahtjeva trebao informacije iz zahtjeva tražiti temeljem drugog propisa, a ne sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Također je navedeno kako je u prvostupanjskom postupku proveden test razmjernosti i javnog interesa u kojem je utvrđeno da se pristup informaciji traženoj u točki 1. zahtjeva treba ograničiti pristup zbog zaštite osobnih podataka te da u konkretnom slučaju ne postoji javni interes za omogućavanjem pristupa zatraženim informacijama.

Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se žalitelju uskraćuje pristup traženim informacijama iz razloga što iste predstavljaju zaštićene osobne podatke, a potreba zaštite osobnih podataka preteže nad javnim interesom.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Iz navedenih odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka razvidno je da je bit zaštite osobnih podataka u tome da se takvi podaci štite od trećih osoba, pa je logično da se prvostupanjsko tijelo ne može pozivati na zaštitu osobnih podataka prema osobi na koju se ti podaci odnose, jer žalitelj traži uvid u svoje podatke, odnosno jer se zahtjev žalitelja odnosi na traženje koje se odnosi na njega kao bivšeg studenta u tijelu javne vlasti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe navedenog zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Naime, iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s gore citiranim odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka, navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je osporeno rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.

Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku informacija morala biti dostupna pod jednakim uvjetima, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.

Dakle, kako treća osoba ne bi mogla ostvariti pravo na pristup informacijama koje u konkretnom slučaju žalitelj traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žalitelj ne može s uspjehom pozivati na odredbe istog Zakona, zbog gore opisanog načela jednakosti.

To bi u konkretnom slučaju značilo da bi se žalitelj mogao pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženoj informaciji mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi. Imajući u vidu činjenicu da žalitelj traži uvid u svoje osobne podatke, odnosno traži preslike evidencijskih kartona koji su vođeni o polaganju ispita koje je polagao kao student u tijelu javne vlasti, treba istaknuti da za dobivanje takve informacije ne bi prevladavao javni interes, već bi prevladavao interes zaštite osobnih podataka žalitelja, kad bi navedenu informaciju tražila treća osoba. S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, u žalbenom je postupku zaključeno da bi omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Upravo iz razloga što u pojedinim slučajevima treba zaštiti određene vrijednosti i prava drugih, kao što su to u konkretnom slučaju osobni podaci, postoje posebni pravni temelji za ostvarivanja prava na pristup informacijama prema drugim posebnim propisima, koji daju samo određenoj stranci ili zainteresiranoj osobi pravni legitimitet da dođe do zatraženih informacija. Uzimajući u obzir navedeno, te kako žalitelj traži uvid u svoje osobne podatke, u žalbenom je postupku zaključeno da su u zahtjevu navedene informacije dostupne žalitelju sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka, kao posebnom propisom u smislu odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacija.

Naime, u članku 15. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da ispitanik ima pravo dobiti od voditelja obrade potvrdu obrađuju li se osobni podaci koji se odnose na njega te ako se takvi osobni podaci obrađuju, pristup osobnim podacima i sljedećim informacijama: svrsi obrade; kategorijama osobnih podataka o kojima je riječ; primateljima ili kategorijama primatelja kojima su osobni podaci otkriveni ili će im biti otkriveni, osobito primateljima u trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama; ako je to moguće, predviđenom razdoblju u kojem će osobni podaci biti pohranjeni ili, ako to nije moguće, kriterijima korištenima za utvrđivanje tog razdoblja; postojanju prava da se od voditelja obrade zatraži ispravak ili brisanje osobnih podataka ili ograničavanje obrade osobnih podataka koji se odnose na ispitanika ili prava na prigovor na takvu obradu; pravu na podnošenje pritužbe nadzornom tijelu; ako se osobni podaci ne prikupljaju od ispitanika, svakoj dostupnoj informaciji o njihovu izvoru; postojanju automatiziranog donošenja odluka, što uključuje izradu profila iz članka 22. stavaka 1. i 4. te, barem u tim slučajevima, smislenim informacijama o tome o kojoj je logici riječ, kao i važnosti i predviđenim posljedicama takve obrade za ispitanika. Ako se osobni podaci prenose u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, ispitanik ima pravo biti informiran o odgovarajućim zaštitnim mjerama u skladu s člankom 46. koje se odnose na prijenos. Voditelj obrade osigurava kopiju osobnih podataka koji se obrađuju. Za sve dodatne kopije koje zatraži ispitanik voditelj obrade može naplatiti razumnu naknadu na temelju administrativnih troškova. Ako ispitanik podnese zahtjev elektroničkim putem te osim ako ispitanik zatraži drukčije, informacije se pružaju u uobičajenom elektroničkom obliku. Pravo na dobivanje kopije iz stavka 3. ne smije negativno utjecati na prava i slobode drugih.

U žalbenom je postupku zaključeno da je upravo zbog činjenice da traži uvid u svoje osobne podatke žalitelju osigurana dostupnost zatraženih informacija sukladno odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka te Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine”, broj 42/18.), obzirom da ispitanici sukladno navedenoj Uredbi imaju pravo traženja uvida u svoje osobne podatke, a što znači da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelj ne bi imao pravo na pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, iz kojeg razloga je sukladno članku 116. stavku 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan