KLASA: UP/II-008-07/14-01/225
URBROJ: 401-01/06-16-04
Zagreb, 18. travnja 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe Ekološke udruge „Krka“ iz Knina, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-008-01/14-03/05, URBROJ: 517-01-14-2 od 8. travnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode KLASA: UP/I-008-01/14-03/05, URBROJ: 517-01-14-2 od 8. travnja 2014. godine.
2. Djelomično se odobrava Ekološkoj udruzi „Krka“ pristup preslici: Zapisnika koordiniranog inspekcijskog nadzora KLASA: 351-02/14-28/01, URBROJ: 517-08-1-2-5-14-2/Ž.K. od 25. veljače 2014. godine, koji se 24. veljače 2014. godine održao u trgovačkom društvu DIV d.o.o. u Kninu, na način da se u istom prekriju/zacrne imena i prezimena te zanimanje odnosno nazivi radnih mjesta zaposlenika trgovačkog društva DIV d.o.o., vlastoručni potpisi istih osoba (osim opunomoćenika za zastupanje navedenog trgovačkog društva pri provođenju inspekcijskog nadzora iz navedenog Zapisnika).
3. Odbija se zahtjev Ekološke udruge „Krka“ u ostalom dijelu.
4. Nalaže se Ministarstvu zaštite okoliša i prirode da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama Ekološke udruge „Krka“ (dalje u tekstu: žaliteljica), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5. i člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog toga što bi omogućavanje traženog zapisnika moglo ozbiljno narušiti proces donošenja rješenja o otklanjanju nedostataka i nepravilnosti utvrđenih tijekom koordiniranog inspekcijskog nadzora.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog pogrešno i nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja te iz razloga što je obrazloženje istog nepotpuno i nejasno. Naime, žaliteljica smatra kako tijelo javne vlasti nije dovoljno jasno obrazložilo radi čega smatraju da bi dostavom tražene informacije došlo do narušavanja provedbe postupka nakon izvršenog inspekcijskog nadzora, da u konkretnom slučaju nije dovoljno pozvati se na odredbe zakona vezane za iznimku od davanja informacije te ističe da je Zakonom o pravu na pristup informacijama kao pravilo određeno davanje informacija a da je nedavanje informacije iznimka koju je potrebno precizno i utemeljeno obrazložiti. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta razvidno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 13. ožujka 2014. godine zatražila od Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kao tijela javne vlasti, da joj dostave zapisnik /izvještaj koordiniranog inspekcijskog nadzora koji se 24. veljače 2014. godine održao u trgovačkom društvu DIV d.o.o. u Kninu.
Također je razvidno da je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode povodom predmetnog zahtjeva donijelo osporeno rješenje kojim je odbilo zahtjev žaliteljice, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5. i člankom 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što bi omogućavanje tražene informacije moglo ozbiljno narušiti proces donošenja rješenja o otklanjanju nedostataka i nepravilnosti utvrđenih tijekom koordiniranog inspekcijskog nadzora.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informacijama.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Pri provođenju testa razmjernosti i javnog interesa potrebno je uzeti u obzir razloge za i protiv omogućavanja pristupa informacijama koji se primjenjuju u konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno sa zatraženom informacijom koja je predmet ovog postupka.
Iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno je da je zatražena informacija uskraćena jer bi se omogućavanjem iste žaliteljici moglo ozbiljno narušiti proces donošenja rješenja o otklanjanju nedostataka i nepravilnosti utvrđenih tijekom koordiniranog inspekcijskog nadzora. Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, Povjerenica za informiranje je mišljenja da je ovakav stav Ministarstva zaštite okoliša i prirode protivan samom cilju Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, a to zasigurno ne spada ograničavanje pristupa dovršenoj odnosno izrađenoj informaciji za koju se u osporenom rješenju ne navode druga ograničenja iz članka 15. Zakona niti nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa.
Dakle, iz obrazloženja osporenog rješenja nije razvidno na koji bi način omogućavanje tražene informacije utjecalo na donošenje rješenja o otklanjanju nedostataka i nepravilnosti utvrđenih tijekom koordiniranog inspekcijskog nadzora, budući da zainteresirani korisnik odnosno javnost ne mogu utjecati na donošenje istog rješenja te za navedene navode Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije ponudilo nikakve argumente. Nije relevantan navod iz osporenog rješenja da je potrebno ograničiti pristup traženoj informaciji jer je u tijeku inspekcijski postupak budući da žaliteljica nije tražila druge informacije iz istog postupka nego zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru koji predstavlja cjelovitu već izrađenu informaciju iz tog postupka, koja je sačinjena prije podnošenja zahtjeva za pristup informacijama.
Zauzeto stajalište Ministarstva zaštite okoliša i prirode protivno je i odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Povjerenica za informiranje je uzela u obzir da je potrebno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Nakon izvršenog uvida u dostavljenu informaciju – zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru te razmatranja mogućih razloga za ograničenje pristupa informaciji te razloga za omogućavanje iste žaliteljici, Povjerenica za informiranje je mišljenja kako bi navedeni zapisnik trebao biti djelomično dostupan žaliteljici odnosno javnosti.
Naime, prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama Ministarstvo zaštite okoliša i prirode nije uzelo u obzir Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13) koji određuje da su priroda i dijelovi prirode od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a zaštita i očuvanje prirode se pored ostalih načela temelji i na načelu da javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu pa su time informacije o okolišu informacije od posebnog značaja i interesa za javnost. Iz perspektive zaštite okoliša, suvremeni društveni i gospodarski razvoj predstavlja prekretnicu u naporima za očuvanje zdravog okoliša, očuvanja kakvoće ljudskog života, zdravlja te biljnog i životinjskog svijeta. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine 80/13, 153/13 i 78/15.), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (Narodne novine 64/08) koja je donesena temeljem Zakona iz 2007. godine. Zakonom iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07.). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.
Također, u predmetnom slučaju radi se o već izrađenoj informaciji iz područja zaštite okoliša, a budući da su pitanja očuvanja i zaštite okoliša temeljno ljudsko pravo svih građana, djelomično omogućavanje predmetne informacije je po mišljenju Povjerenice za informiranje u skladu s potrebom za transparentnošću postupaka koje provode tijela javne vlasti u navedenom području.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Naime, uvidom u dostavljene informacije, utvrđeno je da u zahtjevu traženi zapisnik sadrži i sljedeće osobne podatke osoba koje su bile nazočne tijekom provođenja inspekcijskog nadzora: imena i prezimena te zanimanje odnosno naziv radnog mjesta osoba zaposlenih u trgovačkom društvu DIV d.o.o. te njihove vlastoručne potpise.
Stoga je Povjerenica za informiranje razmotrila da li bi omogućavanjem gore navedenih osobnih podataka došlo do povrede odredbi Zakona o zaštiti osobnih podataka.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12. - pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati; osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka.
Odredbom članka 11. stavka 3. citiranog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Povjerenica za informiranje je utvrdila da bi se u dijelu koji se odnosi na osobne podatke zaposlenika trgovačkog društva DIV d.o.o. koji su bili nazočni pri inspekcijskom nadzoru u svojstvu zaposlenika, a koji su dio zatražene informacije, zatražena informacija mogla ograničiti radi zaštite osobnih podataka. Stoga je u tom dijelu utvrđeno da prevladava potreba zaštite osobnih podatka u odnosu na javni interes. U konkretnom slučaju dostavom imena i prezimena, zanimanja te vlastoručnih potpisa zaposlenika trgovačkog društva DIV d.o.o. došlo bi do neovlaštenog korištenja osobnih podataka od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode prikupilo osobne podatke i moguće zloporabe tih podataka.
Stoga je Povjerenica za informiranje donijela odluku o djelomičnom omogućavanju pristupa zatraženoj informaciji imajući u vidu da se radi o informaciji koja sadrži osobne podatke, koji podliježu ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali da se preostali dijelovi informacije mogu učiniti dostupnim jer se radi o informacijama čije je omogućavanje u javnom interesu.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.