KLASA: UP/II-008-07/18-01/777

URBROJ: 401-01/06-19-8

Zagreb, 4. lipnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-120 od 1. listopada 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se točka I. i IV. rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-120 od 1. listopada 2018. godine, kao nezakonita.

2. Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-120 od 1. listopada 2018. godine, u dijelu koji se odnosi na točku II. i III. izreke istog rješenja, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, u točki I. djelomično je prihvaćena žalba koju je ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) izjavio 26. travnja 2018. godine protiv rješenja UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-47 od 25. travnja 2018. godine, u točki II. usvojen predmetni zahtjev žalitelja u pogledu traženja iz točke 1. i 2. istoga, a u točki IV. određeno da danom donošenja tog rješenja prestaje važiti rješenje UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-47 od 25. travnja 2018. godine.

U točki III. izreke osporenog rješenja odbijen je predmetni zahtjev žalitelja vezano za traženje pod točkom 3. predmetnog zahtjeva (preslika javnog popisa studenata koji su pohađali predavanja iz kolegija Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2 za akademske godine 2015/16, 2016/17 i 2017/18, prema danima kada su predavanja održana) temeljem odredbe članka 23. stavka 3., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su navedene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, jer mu je istim suprotno zakonskim odredbama odbijen zahtjev i nisu mu dostavljene preslike traženih informacija kako je to u istom navedeno. Žalitelj pojašnjava kako mu vezano za točku 1. i 2. predmetnog zahtjeva nisu dostavljene preslike svih traženih informacija, tvrdeći da su iste nepotpune. U pogledu svog traženja pod točkom 3. predmetnog zahtjeva koje mu je odbijeno osporenim rješenjem, žalitelj navodi svoje tumačenje zakona kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, navodeći kako  prema ranijem propisu koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva nije bilo zapreke da mu se omogući pristup informacijama. Također, navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno postupilo kad mu je dostavilo link na kojem nema svih traženih informacija, pa ako iste posjeduje neka mu ih dostavi a ako ne posjeduje neka onda u rješenju napiše da ih nema. Zaključno navodi kako je iz njegovih navoda vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva za pristup informacijama te predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

U odnosu na točku I. izreke osporenog rješenja, u kojoj je djelomično prihvaćena žalba koju je žalitelj izjavio 26. travnja 2018. godine protiv rješenja UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-47 od 25. travnja 2018. godine i citirano rješenje zamijenjeno osporenim rješenjem, i točku IV. u kojoj je određeno da danom donošenja osporenog rješenja prestaje važiti rješenje UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-47 od 25. travnja 2018. godine, u žalbenom je postupku po službenoj dužnosti utvrđeno da iste treba poništiti kao nezakonite. Naime, u istima se odlučuje o rješenju koje je već ranije poništeno drugostupanjskim rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/18-01/441, URBROJ: 401-01/06-18-5 od 3. rujna 2018. godine, kojim je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, i koje je bilo dužno u ponovnom postupku riješiti predmetni zahtjev žalitelja, a ne odlučivati o žalbi u smislu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga pogrešno prvostupanjsko tijelo i u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako su odlučivali o žalbi, jer su u tom trenutku u ponovnom postupku mogli odlučivati samo o predmetnom zahtjevu podnositelja.

Člankom 129. stavkom 2. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugog javnopravnog tijela.

S obzirom da je prvostupanjsko tijelo javne vlasti, Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, u točki I. i IV. izreke osporenog rješenja odlučivalo o žalbi na rješenje u upravnoj stvari u kojoj je isto rješenje već ranije poništeno od strane drugostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje je po službenoj dužnosti, temeljem članka 129. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, riješio kao u točki 1. izreke ovog rješenja.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 10. travnja 2018. godine od Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu zatražio preslike sljedećih informacija: 1. pravila i obavijesti za pohađanje predavanja iz kolegija: Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2  za akademske godine 2015-2016, 2016-2017 i 2017-2018; 2. pravila i obavijesti za pohađanje predavanja i vježbi iz kolegija: Uvod u termodinamiku, Termodinamika 1 i 2  za akademske godine 2015-2016, 2016-2017 i 2017-2018 za studente koji su već ostvarili pravo na potpis u prethodnoj akademskoj godini (tzv. ponavljači); i 3. za navedene kolegije i akademske godine pod točkom 1. traži preslike javnog popisa studenata koji su pohađali predavanja iz navedenih kolegija prema danima kada su predavanja bila održana.

Nadalje je utvrđeno da je Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu povodom predmetnog zahtjeva donio rješenje, Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-47 od 25.4.2018. godine, kojim je isti odbijen jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, da je protiv citiranog rješenja žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je po istoj  donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/18-01/441, URBROJ: 401-01/06-18-5 od 3. rujna 2018. godine, kojim je poništeno rješenje Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-47 od 25. travnja 2018. godine i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku donijelo osporeno rješenje, kojim je odlučujući o zahtjevu, u pogledu informacija koje je  tražio u točki u točki 1. i 2. zahtjeva, žalitelju dostavilo obavijest s poveznicom sukladno članku 23. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a o čemu se ne donosi rješenje. Naime, u spisu predmeta se nalazi i obavijest Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-123 od 1. listopada 2018. godine iz koje je vidljivo da je povodom točke 1. i 2.  predmetnog zahtjeva žalitelj obaviješten da se tražene informacije javno objavljene na mrežnim stranicama Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, s navedenom poveznicom.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno je u pogledu podataka koji su traženi pod točkom 3. predmetnog zahtjeva utvrđeno da se radi o popisima koji sadrže osobne podatke te da je sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa u kojem je utvrđeno sljedeće: da traženi popisi studenata koji su pohađali predavanja iz Uvoda u termodinamiku i Termodinamiku 1 i 2 za tražene akademske godine sadrže osobne podatke velikog broja studenata koji se ne mogu omogućiti bez privole istih studenata, jer bi navedeno značilo povredu osobnih podataka, što može imati za posljedicu naknade štete; da se u konkretnom slučaju ne radi o javnom interesu nego interesu pojedinca, s obzirom da javnost ne bi imala nikakve koristi  niti štete odnosno interesa za omogućavanjem pristupa tim podacima, pa je stoga odlučeno kao u točki III. izreke osporenog rješenja.

Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu se dopisom Klasa: UP I 035-01/18-37/1, Urbroj: 251-66-1700-18-145 od 29. listopada 2018. godine, kojim je dostavljen spis predmeta očitovao Povjereniku za informiranje kako u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja odnosno da je u pogledu 1. i 2. točke predmetnog zahtjeva žalitelju dostavilo obavijest o tome da su informacije koje su u posjedu tijela javne vlasti kao gotove i izrađene informacije javno objavljene. Nadalje, vezano za navode žalitelja iz predmetne žalbe, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu je istaknuo kako je i po ranijem propisu bio ovlašten uskratiti informacije koje su se tražile pod rednim brojem 3. predmetnog zahtjeva, s obzirom da se radi o zakonski zaštićenim osobnim podacima, pri čemu je posebno istaknuto i to da javni interes za dostupnost tih informacija uopće ne postoji.

U članku 23. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena.

S obzirom na navedeno u žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je žalitelju po 1. i 2. točki predmetnog zahtjeva dostavilo poveznice na internetskoj stranici na kojoj su objavljene informacije koje se odnose na traženje žalitelja.

Pri navedenom se napominje da se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama podnese zahtjev za dopunu i ispravak informacije. Naime, člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik  smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je tijelo javne vlasti obvezno odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka članka 23. ovog Zakona.

Naime, posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.

Iz osporenog rješenja nadalje proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku u pogledu točke 3. predmetnog zahtjeva odbilo isti, s obzirom da je utvrdilo da su pod istom zatraženi podaci zaštićeni osobni podaci.

U žalbenom postupku je nadalje razmatrana zakonitost osporenog rješenja u pogledu informacija kojima osporenim rješenjem nije omogućen pristup.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da iako prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju navodi kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa, o navedenom nema pisanog traga pa nije razvidno na koji način je isti proveden te je stoga Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio mogućnost pristupa popisima studenata koji su u određene dane kada su ista održana pohađali predavanja iz u zahtjevu navedenih kolegija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Sveučilišta u Zagrebu, za period od tri akademske godine.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3., i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi, odnosno o razlozima zbog kojih je odlučilo o uskrati informacije.

Tako je člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka. U članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U odnosu na popise studenata koji su pohađali predavanja iz u zahtjevu navedenih kolegija prema danima kada su predavanja bila održana u žalbenom je postupku zaključeno da osnovano prvostupanjsko tijelo navodi da u odnosu na iste ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka. Naime, radi se o osobnim podacima fizičkih osoba za koje nema evidentiranog javnog interesa osim osobnog interesa žalitelja, otkrivanjem kojih bi se ušlo i u sferu autonomije sveučilišta odnosno u ispitivanje jesu li studenti upisani na određeni studij izvršavali svoje studentske obveze pohađanja pojedinih predavanja, a za koje podatke ne postoji interes javnosti. Podaci o nečijem studiranju, ispunjavanju studentskih obveza odnosno o stjecanju diplome na nekom studiju mogli bi biti od interesa za javnost, primjerice ukoliko bi se isti tražili kao uvjet za kakvo radno mjesto koje se financira iz javnih sredstava, no u konkretnom slučaju radi se o studiranju na studiju, koji se može i ne mora dovršiti i pohađanju predavanja, a što su zaštićeni osobni podaci fizičkih osoba o kojima se ne vode nikakve javne rasprave, pa je razvidno da ne postoji interes javnosti za dobivanjem navedenih informacija, već postoji samo žaliteljev osobni interes.

Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žaliteljice treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana.

Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućila žalitelju, te iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi ih zatražila. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi u predmetnoj žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Stoga je na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje utvrdio da je u odnosu na popise studenata koji su pohađali predavanja iz u zahtjevu određenih kolegija, prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je u tom dijelu odbilo predmetni zahtjev te da je odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan