KLASA: UP/II-008-07/14-01/221
URBROJ: 401-01/04-16-04
Zagreb, 23. veljače 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ………, zastupane po izvršnom direktoru ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 03/2014 od 25. ožujka 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 03/2014 od 25. ožujka 2014. godine.
2. Djelomično se odobrava udruzi GONG pristup traženoj informaciji na način da se na preslici Ugovora temeljem kojeg su društvu IM&C odobrena kreditna sredstva u 2011. godini prekrije OIB direktorice korisnika kredita, te OIB i adresa jamca platca, te u točkama 5.02. i 5.03. naziv treće strane i osnovu potraživanja koju korisnik kredita ima prema trećoj strani (naziv ugovora, aneksa ugovora i datume ugovora i aneksa ugovora).
3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev udruge GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražena informacija predstavlja bankovnu tajnu i potrebno je zaštiti podatke klijenta.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da osporava rješenje u cijelosti i u zakonskom roku izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje navodi da je Hrvatska banka za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbila njegov zahtjev i uskratila mu zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe da se HBOR u rješenju poziva na odredbe Zakona o HBOR-u kojima se ustroj i poslovanje HBOR-a uređuje primjenom odredbi o trgovačkim društvima i bankama, ako drugačije nije uređeno Zakonom o HBOR-u, te na odredbe o bankovnoj tajni sukladno članku 156. Zakona o kreditnim institucijama, međutim da je sukladno članku 10. stavku 1. točki 6. Zakon o pravu na pristup informacijama propisana obveza tijela javne vlasti da na lako pretraživ način objavi informacije o dodijeljenim potporama, bespovratnim sredstvima uključujući popis korisnika i visinu iznosa, a također sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa javnog interesa i razmjernosti. Žalitelj navodi kako se HBOR sukladno Zakonu o HBOR-u financira iz državnog proračuna te Republika Hrvatska jamči za obveze HBOR-a bezuvjetno i neopozivo, pa je jasno kako HBOR raspolaže javnim financijskim sredstvima. Nadalje navodi kako je HBOR posebna financijska institucija koja uživa poseban pravni položaj u odnosu na druge vrste kreditnih institucija koje su regulirane odredbama Zakona o kreditnim institucijama, te da se radi o razvojnoj i izvoznoj banci Republike Hrvatske čiji je temeljni predmet poslovanja financiranje obnove i razvitka hrvatskog gospodarstva i u čijem se nadzornom odboru kao članovi nalaze ministri Vlade RH i saborski zastupnici, pa je prema tome ista izuzeta od određenih pravila bankarskog poslovanja. Također navodi da je bankovna tajna u stvari profesionalna tajna bankarskog poziva koju u provođenju bankarskog posla mogu koristiti samo pripadnici određenog kruga ljudi, a čuvanje bankovne tajne predstavlja dužnost onoga tko je zadužen za čuvanje da se ne izjašnjava o svim činjenicama i sudovima koje spoznaje o klijentu, dakle težište zaštite postavljeno je obzirom na klijenta, a ne obzirom na banku. Žalitelj navodi kako za razliku od banaka HBOR ugovara bankovne, financijske i druge vrste usluga s pravnim osobama privatnog prava u javnom, a ne u privatnom interesu, a svrha i cilj poslovanja je da potiče sustavni održivi i ravnomjeran gospodarski i društveni razvitak sukladno općim strateškim ciljevima Republike Hrvatske, dakle ispunjenje točnog određenog šireg društvenog interesa gdje javnopravno tijelo nastupa kao nositelj autoriteta javne vlasti i pridržava sebi posebne ovlasti. Nadalje navodi kako je poslovanje HBOR-a po svojoj prirodi javni posao i kao takav ima za cilj obavljanje poslova u interesu treće strane, građana Republike Hrvatske, a kako bi građani (javnost) mogli imati i ostvariti uvid u rad tijela javne vlasti, pa tako i HBOR-a, njegov rad i rad njegovih tijela mora biti javan i dostupan građanima. Ističe kako sukladno presudama Upravnog suda Republike Hrvatske (Poslovni broj Us-4715/2009-4 od 1. srpnja 2009. godine i Poslovni broj Us-3416/2010-4 od 16. lipnja 2010. godine) ugovori tijela javne vlasti s privatnim osobama ne mogu biti tajni, već se pojedinačni tekst može zaštititi sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Temeljeno načelo propisano Zakonom o pravu na pristup informacijama jest načelo javnosti i slobodnog pristupa informacijama, te svaku iznimku od toga načela treba tumačiti i primjenjivati što je moguće uže. Navodi da prilikom primjene testa razmjernosti i javnog interesa HBOR nije objasnio na koji način bi pružanje zatraženih informacija predstavljalo ozbiljno narušavanje zaštite podataka klijenata koji predstavljaju bankovnu tajnu te iz kojih razloga u konkretnom slučaju ipak ne preteže javni interes za pružanjem informacija. Žalitelj ističe da sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Youth Initiative for Human Rights v. Serbia kada se organizacija civilnog društva bavi pitanjima od javnog interesa tada ima ulogu watchdoga jednako kao i mediji, te stoga uživaju istu zaštitu prava u okviru Europske konvencije o zaštiti temeljnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. ožujka 2014. godine zatražio od HBOR-a kao tijela javne vlasti da mu dostavi preslike odobrenog ugovora temeljem kojeg su društvu IM&C odobrena kreditna sredstva u 2011. godini. Nadalje je utvrđeno da je HBOR donio rješenje Broj: 03/2014 od 25. ožujka 2014. godine, kojim je odbio zahtjev žalitelja jer tražena informacija predstavlja bankovnu tajnu i potrebno je zaštiti podatke klijenta.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Iz Zapisnika o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa (u daljnjem tekstu: Zapisnik), razvidno je da je HBOR zaprimio dopis društva IM&C kojim korisnik kredita pisanim putem izričito ne dozvoljava objavu podataka vezanih za odobreni kredit, da se u Zapisniku navodi da se radi o podacima koji su od značaja za poslovanje trgovačkog društva i da bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu. Nadalje je razvidno da se navodi kako se dostavom ugovora s jednim korisnikom ne bi značajno dosegao veći stupanj transparentnosti i podizanja javne svijesti o aktivnostima HBOR-a u kreditiranju hrvatskog gospodarstva, a otežalo bi se poslovanje korisnika te istovremeno otvorila i mogućnost da korisnik kredita tuži HBOR zbog objave informacija. U Zapisniku je zaključeno kako bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju bankovnu tajnu, da u odnosu na javni interes prevladava potreba zaštite bankovne tajne odnosno podataka koji se odnose na korisnika kredita HBOR-a, kao i da nema dijelova informacije koje bi se trebale objaviti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
HBOR je razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o HBOR-u („Narodne novine“, broj 138/06. i 25/13.).
Člankom 7. navedenog Zakona propisano je da HBOR pribavlja sredstva izdavanjem dužničkih vrijednosnih papira te uzimanjem zajmova i kredita, te da može pribavljati sredstva u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.
Uvidom u internetske stranice HBOR-a razvidno je da HBOR od 2001. godine surađuje s Europskom investicijskom bankom kao financijskom institucijom Europske unije koja odobrava dugoročna financijska sredstva za investicijske projekte.
U članku 10. Zakona o HBOR-u uređen je predmet poslovanja, pa je tako propisano da su djelatnosti Hrvatske banke za obnovu i razvitak: financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva, financiranje infrastrukture, poticanje izvoza, potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša, osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika, te da u cilju obavljanja tih djelatnosti Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrava kredite i druge plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente, obavlja i druge financijske poslove i usluge u svrhu provedbe djelatnosti određenih ovim člankom. Također je propisano da djelatnost i poslove iz ovog članka Hrvatska banka za obnovu i razvitak obavlja sukladno propisima o državnim potporama.
U Zakonu o državnim potporama („Narodne novine“, broj 47/14.) u članku 2. propisano je da je državna potpora stvarni i potencijalni rashod ili umanjeni prihod države dodijeljen od davatelja državne potpore u bilo kojem obliku koji narušava ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja stavljajući u povoljniji položaj određenog poduzetnika ili proizvodnju određene robe i/ili usluge utoliko što utječe na trgovinu između država članica Europske unije, u skladu s člankom 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.
Iz Godišnjeg izvješća o državnim potporama za 2011. godinu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja objavljenog na internetskim stranicama navedene Agencije http://www.aztn.hr/uploads/documents/tn/godisnja_izvjesca/Godisnje_izvjesce_o_drzavnim_potporama_2011.pdf razvidno je da se u istome navodi da su prema oblicima, potpore za male i srednje poduzetnike u 2011. dodijeljene kao subvencije u iznosu od 296,7 milijuna kuna ili 91,4 posto, dok je 27,8 milijuna kuna ili 8,6 posto dodijeljeno u obliku povoljnih kredita. Najveći davatelji navedenih potpora su Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, HBOR i Hrvatska agencija za malo gospodarstvo. Tako je u 2011. HBOR temeljem Pravilnika o osnovnim uvjetima financiranja pojedinih ciljnih skupina dodijelio 258,2 milijuna kuna potpora, dijelom kao subvencije (230,4 milijuna kuna), a dijelom kroz povoljne kredite (27,8 milijuna kuna). Navedeni Pravilnik sadrži temelj za dodjelu potpora kroz niz programa, a neki od njih su: Program kreditiranja gospodarstva, Program kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 1.1. i Mjeru 1.2., Program kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 101. i Mjeru 103., Program kreditiranja projekata kandidata za IPARD Mjeru 302., Program kreditiranja poduzetnika početnika, Program kreditiranja razvitka otoka, Program kreditiranja razvitka malog i srednjeg poduzetništva, Program kreditiranja ženskog poduzetništva i ostali. Također je razvidno da su u 2011. dodjeljivane i potpore male vrijednosti malim i srednjim poduzetnicima u ukupnom iznosu od 143 milijuna kuna, a koje su dodjeljivali Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i HBOR. Tako su Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva te HBOR, temeljem Pravilnika o osnovnim uvjetima financiranja pojedinih ciljnih skupina, dodijelili su 55,9 milijuna kuna potpora male vrijednosti i to u obliku subvencija te povoljnih zajmova.
Informacije o javnim sredstvima trebaju biti transparentne, što znači da sve informacije koje se odnose na načine na koji se javna sredstva prikupljaju, raspodjeljuju, troše, te nadziru trebaju biti dostupne javnosti na pristupačan način. To pridonosi kvalitetnoj javnoj raspravi, sprječava se pogrešno korištenje javnih sredstva, osigurava se da se javni novac koristi u konačnici za javno dobro.
Iz Godišnjih financijskih izvještaja HBOR-a za 2011. godinu objavljenih na linku https://infodok.sabor.hr/GetAlternativeDocument.aspx?ent_id=11060www.hbor.hr/lgs.axd?t=16&id=1947 razvidno je da se u istima navodi kako je HBOR kroz poslovnu aktivnost prvenstveno usmjeren na dugoročno kreditiranje investicija koje imaju za cilj podizanje razine proizvodnje, izvoza, zapošljavanja i tržišne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, da je zahvaljujući svom ugledu i odličnoj suradnji s posebnim međunarodnim financijski ustanovama osigurao povoljne izvore sredstava i niske kamatne stope za hrvatske gospodarstvenike te je tako tijekom 2011. godine kako bi se gospodarstvenicima olakšalo poslovanje nastavio s prilagođavanjem uvjeta po pojedinim kreditnim programima za investicije i to smanjenjem kamatnih stopa, produljenjem počeka i rokova otplate a i uvedeni su i novi programi od kojih je dio namijenjen održavanju i poboljšanju likvidnosti. Nadalje je razvidno da je HBOR u 2011. godini odobrio 1.534 kredita u iznosu od 6,6 milijardi kuna, od čega je najviše sredstava 2,9 milijardi kuna odobreno za financiranje izvoza, a najveći broj kredita 1.331 odobren je malim i srednjim poduzetnicima. Iz Godišnjih financijskih izvještaja HBOR-a za 2011. godinu razvidno je također da ukupni kapital HBOR-a čine osnivački kapital uplaćen iz proračuna Republike Hrvatske, zadržana dobit formirana iz ostvarene dobiti u prethodnim godinama, ostale rezerve, dobit tekućeg razdoblja te dopunski kapital. Nadalje je razvidno da je u izvještajnom razdoblju iz proračuna u osnivački kapital uplaćeno 180,0 milijuna kuna, a da ukupno uplaćeni kapital iz proračuna Republike Hrvatske iznosi 4.917,1 milijuna kuna.
Kada se radi o sredstvima iz državnog proračuna postoji interes javnosti da zna kome su sredstva dodijeljena i da li su ispravno korištena. Kontrola trošenja sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske od interesa je svih građana Republike Hrvatske. Primjerice gospodarstvo je od osobitog značaja za rast i razvoj društva u cjelini tim više dolazi do izražaja potreba kontrole sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske na tom području. Pitanja poput da li su sredstva državnog proračuna uistinu utrošena na jačanje poduzetničke klime u Republici Hrvatskoj, da li se tim sredstvima uistinu pomoglo gospodarskom rastu i razvitku, povećanju dobara, životnog standarda, zaposlenosti, konkurentnosti ekonomije ili se ipak pogodovalo privatnim interesima pojedinaca na štetu društva u cjelini, pitanja su od javnog interesa. U tom smjeru je zakonodavac u članku 10. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama objaviti na lako pretraživ način informacije o dodijeljenim potporama, bespovratnim sredstvima ili donacijama uključujući popis korisnika i visinu iznosa. Također je kod odredbi o testu razmjernosti i javnog interesa propisao izuzetak od provođenja navedenog testa kada se radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima osim u slučaju kada informacija predstavlja klasificirani podatak.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju u žalbenom postupku utvrđeno je da tražena informacija sadrži osobne podatke koje bi sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka trebalo zaštititi.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130 /11. i 106/12. - pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka.
Člankom 11. stavkom 3. Zakona o zaštiti osobnih propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
U žalbenom postupku razmotreno je da li je moguće žalitelju odobriti djelomičan pristup zatraženoj informaciji, te je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženoj informaciji. Utvrđeno je da ne dolazi do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka ako se dostave osobni podaci kao što su ime i prezime korisnika kredita, imena i prezimena potpisnika ugovora koje su isti potpisali u službenom svojstvu.
Kada se radi o razlozima protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama otkrivanje osobnih podataka. Stoga je potrebno razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom uporabom nečijih osobnih podataka.
U žalbenom postupku utvrđeno je da bi otkrivanjem osobnih podataka kao što su OIB direktorice korisnika kredita, te OIB i adresa jamca platca, u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane treće osobe u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zloporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Također je utvrđeno da bi osim osobnih podataka trebalo u konkretnom slučaju zaštititi treću stranu koja se navodi u ugovoru i osnovu potraživanja koju korisnik kredita ima prema trećoj strani i to naziv ugovora, aneksa ugovora i datume ugovora i aneksa ugovora sklopljenih između korisnika i treće strane.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.