KLASA: UP/II-008-07/19-01/189

URBROJ: 401-01/10-19-4

Zagreb, 03. lipnja 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe i dopune žalbe odvjetnice ……… iz Dubrovnika, ………, izjavljene protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: 008-01/18-01/33, URBROJ: 2117/1-07/14-19-8 od 24. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: 008-01/18-01/33, URBROJ: 2117/1-07/14-19-8 od 24. siječnja 2019. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za pristup informacijama ……… kojim se traži popis svih zaposlenika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji uključuje ime i prezime osobe te radno mjesto odnosno poziciju iz sistematizacije.

2. Odobrava se odvjetnici ……… pravo na pristup tablici koja sadrži imena i prezimena službenika u Dubrovačko-neretvanskoj županiji s nazivima radnih mjesta na dan 01. siječnja 2019. godine.

3. Nalaže se Dubrovačko-neretvanskoj županiji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama odvjetnice ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica), u dijelu u kojem je tražila popis svih zaposlenih u Dubrovačko-neretvanske županije, uključujući imena i prezimena, te radno mjesto, odnosno poziciju iz sistematizacije na koji je službenik raspoređen, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o podacima koji su zaštićeni zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu preporučenom pošiljkom dana 05. veljače 2019. godine u kojoj u bitnom navodi da je pobijano rješenje nezakonito. Ističe da nije jasno kako prvostupanjsko tijelo zna što ista namjerava učiniti s dostavljenim podacima. Ističe da je podnijela zahtjev za pristup informacijama, te citira odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno smatra da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno podnositi zahtjev za ponovnu uporabu informacija. Također citira i odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka, navodeći da se pravo na zaštitu osobnih podataka mora dovesti u vezu s ostalim pravima. Smatra da imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti ne mogu biti tajna. Predlaže da se žalba prihvati.

Žaliteljica je također dana 11. veljače 2019. godine preporučenom pošiljkom uputila Povjereniku za informiranje i dopunu žalbe u kojoj u bitnom navodi da Zakon o sustavu državne uprave omogućuje građanima podnošenje prigovora i pritužbi, te da portal OcijeniMe.hr ne donosi ništa novo u supstancijalnom smislu. Ukratko opisuje svrhu osnivanja navedenog portala. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba i dopuna žalbe su osnovane.

Uvodno se ističe da je iz spisa predmeta razvidno da je prvostupanjsko rješenje žaliteljici dostavljeno dana 24. siječnja 2019. godine putem elektroničke pošte.

Člankom 85. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanje dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).

S obzirom da od dostave rješenja počinje teći rok za žalbu koji se ne može produžiti, navedeno znači da se prvostupanjsko rješenje u upravnom postupku dostavlja osobnom dostavom.

Dostava putem elektroničke pošte ne smatra se osobnom dostavom, a iz zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice od 29. kolovoza 2018. godine, kao i spisa predmeta ne proizlazi da je žaliteljica zahtijevala ili izričito pristala na dostavu elektroničkim putem u smislu članka 94. Zakona o općem upravnom postupku.

S obzirom da žaliteljici nije uredno dostavljeno prvostupanjsko rješenje, žalbu i dopunu žalbe žaliteljice treba smatrati pravovremenom.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 29. kolovoza 2018. godine zatražila dostavu u elektronskom obliku sljedećih informacija: 1. Sistematizaciju radnih mjesta svih zaposlenih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. 2. Popis svih zaposlenih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji uključuje ime i prezime osobe te radno mjesto odnosno poziciju iz sistematizacije na koju je službenik raspoređen.

Rješenjem Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: 008-01/18-01/33, URBROJ: 2117/1-07/14-19-8 od 24. siječnja 2019. godine žaliteljica je upućena da je sistematizacija radnih mjesta Dubrovačko-neretvanske županije javno objavljena, te da je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji zaposleno 97 službenika i namještenika na neodređeno vrijeme.

Navedenim rješenjem također je odbijen dio zahtjeva žaliteljice u kojem ista traži popis svih zaposlenih u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji uključuje ime i prezime osobe te radno mjesto odnosno poziciju iz sistematizacije na koju je službenik raspoređen, te je navedena informacija predmet ovog žalbenog postupka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući informaciju koja je predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona. .

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju zaštićene osobne podatke, te bi ustupanje istih predstavljalo kršenje Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.

 Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, prilikom donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti je dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa, pa osnovano žaliteljica u žalbi ukazuje na činjenicu da test razmjernosti i javnog interesa uopće nije niti proveden.

Test razmjernosti i javnog interesa odraz je ustavnog načela razmjernosti iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske, što znači da svako ograničenje prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem, iz kojeg razloga je neprihvatljivo ograničavanje prava na pristup informacijama pozivom na zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Sama činjenica da određena informacija sadrži osobne podatke, ne znači da je navedeni podatak automatski zaštićen.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Sukladno članku 6c Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg, odnosno ako je obrada nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade.

Slijedom svega navedenog, proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka treba dovesti u vezu s ostalim pravima, odnosno pravom na pristup informacijama, zbog čega se i provodi test razmjernosti i javnog interesa, a koji u konkretnom slučaju nije proveden, kako je to ranije navedeno u ovom rješenju.

Imajući u vidu odredbu članka 6c Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno da postupanje po zahtjevu za pristup informacijama (te provedba testa razmjernosti i javnog interesa) predstavlja izvršavanje obveze prvostupanjskog tijela kao voditelja obrade podataka, očito je da u konkretnom slučaju za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama nije potrebna privola za obradu osobnih podataka u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Naime,  u konkretnom slučaju radi se o osobama koje su zaposlene u tijelu javne vlasti, te se financiraju iz javnih sredstvima.

Prema članku 24. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 86/08, 61/11, 4/18) u rješenju o prijmu u službi obvezno se navode podaci osobe koja se prima u službu (ime i prezime, stručna sprema i struka, ukupni radni staž i radni staž u struci).

Člankom 4. stavkom 4. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“, 86/08, 61/11, 4/18) propisano je da se Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuje unutarnje ustrojstvo upravnih tijela, naziv i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radno mjesto, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad upravnih tijela.

Sukladno navedenom, Povjerenik za informiranje smatra da, iako se radi o osobnim podacima, preteže javni interes za dobivanjem podataka iz članka 24. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj (regionalnoj) samoupravi nad razlogom ograničenja propisanog člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji kao razlog uskrate predviđa zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, jer javnost ima pravo biti upoznata s imenom i prezimenom osobe i pozicijom na koju je raspoređen, čiji se rad financira iz javnih sredstava, a što je ovdje slučaj.

Posebno se ističe da se ovim rješenjem žaliteljici omogućuje pristup popisu službenika i namještenika i mjestima na koji su raspoređeni na dan 01. siječnja 2019. godine, te se u konkretnom slučaju ne radi o ponovnoj uporabi informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik koji raspolaže informacijom sukladno Zakonu ima pravo tu informaciju javno iznositi, što u konkretnom slučaju znači da bi žaliteljica moglo javno iznositi podatak da je određena osoba na dan 01. siječnja 2019. godine zaposlenik prvostupanjskog tijela.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo riješiti kao pod točkom 1., 2. i 3. izreke.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan