KLASA: UP/II-008-07/19-01/295

URBROJ: 401-01/10-19-4

Zagreb, 21. svibnja 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbi ......... iz Rijeke, ........., protiv rješenja Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: UP/I-034-01/19-01/1, URBROJ: 2170/01-54-01-19-1 od 29. ožujka 2019. godine i rješenja Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: UP/I-034-01/19-01/1, URBROJ: 2170/01-54-01-19-1 od 29. ožujka 2019. godine.

2. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine odbačen je dio zahtjeva za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem traži dostavu evidencije svoje kćeri u predškolsku ustanovu Podcentar predškolskog odgoja Srdoći u siječnju 2019. godine, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne raspolaže zatraženom informacijom, dok je odbijen dio zahtjeva žalitelja u dijelu u kojem traži dostavu preslike dopisa upućenih Općinskom sudu u Rijeci i Centru za posebno skrbništvo za “potrebe očitovanja navedenim tijelima”, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se radi o informaciji za koji postoji sumnja da bi njeno objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je predmet žalbe samo dio rješenja kojim je navedeni zahtjev odbijen. Ističe da mu je pobijano rješenje dostavljeno putem e-mail adrese, te da je do dana podnošenja žalbe čekao osobnu dostavu rješenja u smislu članka 85. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da su temeljem pravomoćne presude Općinskog suda  u Rijeci određeni susreti i druženje s njegovom kćeri na način da u određene dana preuzima i vraća kćer u vrtić. Navodi da je pravnica prvostupanjskog tijela uputila dopise Općinskom sudu u Rijeci i Centru za posebno skrbništvo. Smatra pogrešnim pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno stoga što nije razvidno tko je proveo test razmjernosti i javnog interesa, te o kojem je sudskom postupku riječ. Predlaže da se žalba uvaži.

Rješenjem Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: UP/I-034-01/19-01/1, URBROJ: 2170/01-54-01-19-1 od 29. ožujka 2019. godine odbačena je žalba žalitelja izjavljena protiv rješenja Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine kao nepravodobna.

Člankom 114. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad drugostupanjsko tijelo postupajući u povodu žalbe protiv rješenja prvostupanjskog tijela o odbacivanju žalbe, utvrdi da ne postoje razlozi za odbacivanje žalbe, poništit će rješenje o odbacivanju žalbe i riješiti odbačenu žalbu.

U odnosu na prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-034-01/19-01/1, URBROJ: 2170/01-54-01-19-1 od 29. ožujka 2019. godine, ističe se kako slijedi.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 11. veljače 2019. godine tražio sljedeće informacije: 1. evidenciju dolazaka Lucije Jakominić u PPO Srdoči u siječnju 2019. godine, 2. preslike dopisa prvostupanjskog tijela Općinskom sudu u Rijeci i Centru za posebno skrbništvo.

Uvidom u kovertu koja prileži žalbi žalitelja, razvidno je da je žalitelj žalbu protiv rješenja Dječjeg vrtića Rijeka, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine podnio dana 15. ožujka 2019. godine putem preporučene pošiljke broj RC 950730449HR, te je ista zaprimljena kod prvostupanjskog tijela dana 18. ožujka 2019. godine.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, KLASA: UP/I-034-01/19-01/1, URBROJ: 2170/01-54-01-19-1 od 29. ožujka 2019. godine u bitnom proizlazi da žalitelj nije zahtijevao dostavu putem pošte, da je rješenje prvostupanjskog tijela dostavljeno na način na koji je dostavljen zahtjev, a od trenutka primitka rješenja putem e-maila do izjavljivanje žalbe je protekao rok od 15 dana.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 85. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) propisano je da se dostava obavlja osobno naslovljenoj osobi kad od obavljanje dostave počinje teći rok koji se ne može produžiti ili kad je takva dostava propisana (osobna dostava).

S obzirom da od dostave rješenja počinje teći rok za žalbu koji se ne može produžiti, navedeno znači da se prvostupanjsko rješenje u upravnom postupku dostavlja osobnom dostavom.

U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine dostavljeno je žalitelju elektroničkom poštom dana 25. veljače 2019. godine, a što je i sam žalitelj potvrdio svojim e-mailom upućenim prvostupanjskom tijelu od 25. veljače 2019. godine u 16.45 sati.

Međutim, dostava putem elektroničke pošte ne smatra se osobnom dostavom, a nije od utjecaja niti činjenica da je žalitelj e-mailom dana 25. veljače potvrdio primitak predmetnog rješenja.

Naime, razgledavajući spis predmeta, posebno zahtjev za pristup informacijama žalitelja, ne može se utvrditi da je žalitelj dao suglasnost za dostavu elektroničkim putem u smislu članka 94. Zakona o općem upravnom postupku.

Sukladno navedenoj odredbi, dostava elektroničkim putem obavit će se na zahtjev ili uz izričit pristanak stranke.

U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta ne proizlazi da je žalitelj zahtijevao dostavu elektroničkim putem, a pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 17. Zakona o praavu na pristup informacijama je neosnovano, s obzirom da ista uređuje pitanje dostave informacije, a ne pitanje dostave rješenja, koje je uređeno gore citiranim odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Osim toga, žaliteljev e-mail od 25. veljače 2019. godine ne može se smatrati izričitim pristankom na dostavu elektroničkim putem, s obzirom da je žalitelj u e-mailu od 25. veljače 2019. godine samo potvrdio primitak e-maila.

Dakle, izričit pristanak na dostavu elektroničkim putem pretpostavlja traženje suglasnosti prvostupanjskog tijela za navedeni način dostave, a iz spisa predmeta ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo žalitelja tražilo suglasnost za dostavu elektroničkim putem.

S obzirom na to da je Zakonom o općem upravnom propisana osobna dostava, te kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 94. Zakona o općem upravnom postupku, žalitelj je imao legitimno očekivanje da će prvostupanjsko tijelo postupiti sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku koja uređuje pitanje osobne dostave.

Slijedom svega navedenog, žalbu žalitelja treba smatrati pravovremenom, jer samo od trenutka uredne dostave može početi teći rok za žalbu, (a ovdje nije riječ o urednoj dostavi prvostupanjskog rješenje iz gore navedenih razloga) iz kojeg razloga je valjalo sukladno članku 114. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.

S obzirom da je poništeno rješenje o odbačaju žalbe, u nastavku postupka potrebno je riješiti žalbu žalitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: 053-01/819-01/8, URBROJ: 2170/01-54-01-19-2 od 25. veljače 2019. godine

Kako je to već ranije navedeno, žalitelj žalbom osporava samo točku 2. prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen dio zahtjeva u kojem traži preslike dopisa koje je prvostupanjsko tijelo uputilo Općinskom sudu u Rijeci i Centru za posebno skrbništvo.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženim informacijama odbija temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo učinkovito vođenje upravnog, sudskog ili drugog pravno uređenog postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Prema članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje  onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Osnovano žalitelj navodi da iz pobijanog rješenja nije razvidno o kojem je sudskom postupku riječ, niti je vidljivo da je tijelo javne vlasti uopće provelo test razmjernosti i javnog interesa.

Međutim, iz spisa predmeta (posebno rješenja prvostupanjskog tijela o odbačaju žalbe od 29. ožujka 2019. godine) razvidno je da je dopis koji žalitelj traži vezan za postupak koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodio pod brojem Pob-314/2018.

Uvidom u aplikaciju e-predmet uvrđeno je da je postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem Pob-314/2018 pravomoćno okončan dana 27. prosinca 2018. godine.

Slijedom navedenog nejasno je kako bi omogućavanje pristupa informaciji moglo utjecati na pravomoćno okončani parnični postupak, a posebno se ističe da iz spisa predmeta nije razvidno da bi se vodio neki drugi parnični postupak (radi izmjene susreta i druženja s maloljetnom djecom), pa Povjerenik za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Uvidom u informacije koje su predmet postupka utvrđeno je da se u istim navodi sadržaj pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, broj POb-314/18 od 06. prosinca 2018. godine te se u istoj iznose određeni stavovi prvostupanjskog tijela vezano za postupanje stranka po predmetnoj presudi. Osim toga, u predmetnoj presudi (čija izreka je dio dopisa) navode se imena i prezimena stranaka u postupku, te ime i prezime njihovog djeteta, te ostali podaci na temelju kojih bi se osoba mogla neizravno identificirati (npr. mjesto na kojem će se preuzimati maloljetno dijete)

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 351. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, 103/15) propisano je da je isključena javnost u postupcima u kojima se odlučuje o statusnim stvarima, stvarima o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta.

Člankom 16. stavkom 1. Konvencije o pravima djeteta (SL SFRJ 15/90), koje je RH stranka od 08. listopada 1991. godine na temelju notifikacije o sukcesiji, propisano je da niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni život.

Naime, Obiteljski zakon propisuje isključenje javnosti iz postupaka u kojima se raspravlja o roditeljskoj skrbi, što znači da sam zakon pretpostavlja da prevladava potreba zaštita maloljetnih osoba, kao i privatnog života stranaka u postupku (što se može podvesti po članak 15. stavak 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama).

U konkretnom slučaju, informacija koju žalitelj traži temelji se na utvrđenjima iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem Pob-314/2018 pa bi omogućavanje pristupa traženim informacijama dovelo u pitanje gore citiranu odredbu Obiteljskog zakona.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi se prikrivanjem imena i prezimena stranaka, imena i prezimena djeteta, te ostalih okolnosti koje se tiču utvrđenja iz presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pob-314/18, izgubio smisao informacija, koja sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacija moraju biti potpune i točne.

Osim toga, ukazuje se na činjenicu da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ima pravo tu informaciju javno iznositi, a što bi bilo nespojivo s potrebom zaštite privatnog života stranaka u postupku, koja se omogućuje kroz isključenje javnosti u postupku.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za informacije koje su  predmet postupka, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), već se tražene informacije odnosi isključivo na privatnopravni odnos između stranaka u određenom postupku, odnosno izvršavanju njihovih prava i obveza vezano za ostvarivanje roditeljske skrbi.

Slijedom navedenog, provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlasti iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama Povjerenik za informiranje smatra da za tražene informacije ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, jer bi dostava navedenih podataka predstavljala bi nepotrebno zadiranje u privatni život stranaka u postupku i njihova maloljetnog djeteta.

Pri tome je Povjerenik za informiranje uzeo u obzir činjenicu da sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta, državna tijela u svim akcijama koje se odnose na djecu, moraju postupati u najboljem interesu djeteta, a omogućavanje pristupa navedenim informacijama u konkretnom slučaju nije u interesu maloljetnog djeteta.

Zaključno se ukazuje na činjenicu da su svi korisnici prava na pristup informacijama jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama sukladno članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.

To znači da prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti može li se i u kojoj mjeri bilo kojoj trećoj osobi omogućiti pristup traženim informacijama.

Kada bi treća osoba tražila informacije koje su predmet postupka, tada bi također trebalo postupiti na način određen u ovom rješenju (onemogućiti pristup informaciji zbog zaštite osobnih podataka, kako žalitelja, tako i njegova maloljetnog djeteta).

Kako je žalitelj stranka u postupku razvoda braka koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod brojem Pob-314/18, te s obzirom na činjenicu da je predmetni dopis upućen Općinskom sudu u Rijeci vezano uz navedeni predmet, ističe se da žalitelj sukladno članku 150. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14)  ima pravo razgledati spis predmeta kao i traženu informaciju, pod uvjetom da ista prileži navedenom spisu predmeta.

Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan