KLASA: UP/II-008-07/19-01/372

URBROJ: 401-01/10-19-2

Zagreb, 20. svibnja 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ........., izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: 008-02/19-01/16, URBROJ: 2117/01-08-01/363-19-02 od 04. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Dubrovnika, KLASA: 008-02/19-01/16, URBROJ: 2117/01-08-01/363-19-02 od 04. travnja 2019. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacija Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je tražio podatke o isplaćenim, oproštenim i iznosima koje treba naplatiti medijima od strane Grada Dubrovnika i tvrtki u vlasništvu Grada Dubrovnika, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije u vidu određenog zapisa ili dokumenta kojeg bi trebao dostaviti žaliteljici.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom ističe što je predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno odbilo njegov zahtjev, te žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Navodi da tijelo javne vlasti mora imati informaciju u poslovnim knjigama. Ističe da je tijelo javne vlasti trebalo tražiti pojašnjenje ukoliko nije bilo jasno na koje se medijske kuće i na koje pravne osobe zahtjev odnosi. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 06. ožujka 2019. godine tražila, u razdoblju od 01. siječnja 2016. godine do 01. siječnja 2019. godine, informaciju o sljedećem:

- iznosima koje je Grad Dubrovnik isplatio medijima u navedenom razdoblju

- specificirane iznose po godini i pravnoj/fizičkoj osobi za gore navedeno

- iznosima koje su medijima isplatile tvrtke u vlasništvu Gradu (100% ili u bilo kojem manjem postotku)

- iznosima koje je Grad „oprostio“ medijskim tvrtkama ili povezanim pravnim/fizičkim osobama sa navedenim

- iznosima koje Grad Zagreb treba isplatiti temeljem obveza nastalim u traženom razdoblju

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije u vidu određenog zapisa ili dokumenta kojeg bi trebao dostaviti žaliteljici.

Člankom 20. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva na ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti će odbaciti zahtjev rješenjem.

Prema članku 21. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da, ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, dužno je, bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, a o čemu će obavijestiti podnositelja.

Ukoliko prvostupanjsko tijelo ne može sa sigurnošću utvrditi što žalitelj traži svojim zahtjevom, tada je isto dužno pozvati podnositelja da svoj zahtjev ispravi u smislu članka 20. stavak 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, navedeno proizlazi iz temeljnih načela upravnog postupka, i to članka 6. Zakona o općem upravnom postupku kojim je propisano da su pri vođenju postupka tijela javne vlasti dužna strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, odnosno članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da se u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, u koju svrhu se moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje stvari.

Osim toga, navedena obveza prvostupanjskom tijela proizlazi i iz načela međusobne poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na točku 1. zahtjeva, nije jasno naznačeno za koje medije žaliteljica traži informaciju, a o točki 1. zahtjeva ovise i točke 2. i 5. zahtjeva za pristup informacijama.

Što se tiče točke 3. zahtjeva, isti je također nejasan, jer nije naznačeno za koja tvrtke se traži informacija, a posebno se ističe da tijelo javne vlasti nije dužno samostalno utvrđivati na koje bi se pravne osobe u njegovu vlasništvu zahtjev trebao odnositi (odnosno utvrđivati postotak vlasništva), već je žaliteljica dužna postaviti konkretan zahtjev.

Vezano za točku 4. zahtjeva, isti je također nejasan, jer nije jasno koji bi bio kriterij za utvrđivanje je li neka pravna ili fizička osoba povezana s medijima.

Posebno se ukazuje na činjenicu da sama žaliteljica u žalbi navodi da je prvostupanjsko tijelo trebalo tražiti pojašnjenje ako nije bilo jasno na koje se medijske kuće zahtjev odnosi, te ukazuje na mogućnost ustupanja zahtjeva (posebno u odnosu na točku 3.)

Uzimajući u obzir sve navedeno, ne bi trebalo biti sporno da žaliteljica ne može ostvariti svoja prava, niti se u postupku može utvrditi pravo stanje stvari, ako nije jasno što je predmet zahtjeva žaliteljice.

Također se ukazuje prvostupanjskom tijelu da se zahtjev odbacuje rješenjem sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se ista nalazi.

U konkretnom slučaju, iz obrazloženja osporenog rješenja može se zaključiti da tijelo javne vlasti tražene podatke ne posjeduje kao gotovu informaciju, a što bi upućivalo na zakonski razlog za odbijanje zahtjeva iz članka 23. stavka 5. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

U odnosu na navedeno posebno se napominje da je logična je pretpostavka da se na temelju podataka o izvršenim plaćanjima od strane Grada Dubrovnika i Gradu Dubrovniku odnosno dokumenata koji dokazuju činjenice na temelju kojih se vrše uplate i isplate izrađuje pojedini konto, a koji se kao izrađena informacija u svakom trenutku može jednostavno ispisati. Dakle, ukupan iznos plaćanja nekog konta izračunava se na temelju pojedinačnih uplata i isplata o izvršenju kojih mora postojati neki dokumentirani zapis podataka - račun, uplatnica, faktura, odluka ili ugovor i slično

Posebno se napominje da bi pri rješavanju predmetnog zahtjeva Grad Dubrovnik trebao uzeti u obzir i već postojeću praksu Povjerenika za informiranje, vezano za kontne kartice, a koja je potvrđena i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz 2016. godine: Poslovni broj: UsII-92/16-9, UsII-95/16-8, UsII-97/16-7, UsII-96/16-10 i UsII-93/16-7.

Slijedom navedenog, a zbog neprimjene odredbe članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, te pogrešne primjene odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je sukladno članku 117. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet dostaviti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan