KLASA: UP/II-008-07/19-01/358
URBROJ: 401-01/05-19-1
Zagreb, 16. svibnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ........., odvjetniku iz Splita, ........., ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog registra brodova, broj: 1002/Utcs/GB/JB od 31. svibnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog registra brodova, broj: 1002/Utcs/GB/JB od 31. svibnja 2017. godine.
2. Odobrava se trgovačkom društvu Obalna plovidba d.o.o. Split pravo na pristup informacijama o datumima izdavanja te razdobljima važenja svjedodžbe o sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbe o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta za brod „Otoci“, HRB br. 13187 i brod „Jadranka“, HRB br. 14353, u razdoblju od 1. listopada 2013. godine pa nadalje, s naznakom jesu li iste dalje na snazi, i ako nisu kada su istekle.
3. Nalaže se Hrvatskom registru brodova da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući trgovačkom društvu Obalna plovidba d.o.o. Split pristup odobrenoj informaciji sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem je odbijen zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Obalna plovidba d.o.o. Split, zastupanog po punomoćniku ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim su od Hrvatskog registra brodova (dalje u tekstu: HRB) zatražene informacije o datumima izdavanja te razdobljima važenja svjedodžbe sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbe o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta za Ro-Ro teretni brod „Otoci“ i Ro-Ro putnički brod „Jadranka“ u razdoblju od 1. listopada 2013. godine pa nadalje. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako u cijelosti pobija rješenje HRB-a zbog pogrešne primjene odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako je pobijano rješenje protivno Uredbi (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova, citirajući pritom odredbu o transparentnosti i prava javnosti na pristup informacijama. Žalitelj potom citira odredbe Zakona o hrvatskom registru brodova te naglašava kako se statutarna certifikacija brodova obavlja kao javna služba, temeljem javnih ovlasti, u ime pomorske administracije Republike Hrvatske. Žalitelj također navodi kako je o Međunarodno udruženje klasifikacijskih društava, čiji je HRB član, donijelo akt pod nazivom „Transparency of Classification and Statutory Information, koji u sebi uopće ne adresira opću javnost te kako se temeljem zdravorazumskog zaključivanja ne može osporiti pravo opće javnosti da zna je li neki brod sposoban za plovidbu ili nije, jer je sigurnost ljudi, imovine i okoliša, koja o tome ovisi, u općem – javnom interesu, pa je jasno da navedeni akt zapravo propisuje minimum transparentnosti bez pretenzija da postavlja krajnje granice iste, dok eventualnu daljnju transparentnost i njene granice prepušta nacionalnim zakonodavstvima država u kojima određeno klasifikacijsko društvo djeluje, uz napomenu da akt međunarodnog udruženja klasifikacijskog društva, koji uostalom nema snagu međunarodnog ugovora ili konvencije jer u njegovu donošenju nisu sudjelovale države, nema nikakav obvezujući učinak prema bilo kojem nacionalnom zakonodavstvu. Žalitelj napominje kako HRB pogrešno definira vlasnika informacije, te upozorava kako je pozivanje tijela javne vlasti na presudu Visokog upravnog suda RH, posl. br. Us-11523/2011 od 28. veljače 2012. godine potpuno pogrešno, budući da se ista uopće ne odnosi na informacije u svezi svjedodžbi klase, svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta, već se odnosi na Knjigu trima i stabiliteta. Što se tiče navodno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, žalitelj ukazuje da su razlozi s tim u svezi koji su navedeni u obrazloženju pobijanog rješenja potpuno samovoljni i neosnovani, budući da je očito da prevladava javni interes da tražene informacije budu dostupne. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da usvoji žalbu i omogući mu pristup traženim informacijama.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 28. travnja 2014. godine podnio HRB-u zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio dostavu informacija o svjedodžbi klase, svjedodžbi sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta za Ro-Ro teretni brod „Otoci“ i Ro-Ro putnički brod „Jadranka“ u razdoblju od 1. listopada 2013. godine pa nadalje uz naznaku datuma izdavanja, razdoblja važenja te jesu li dalje na snazi i ako nisu kada su istekle. HRB je povodom predmetnog zahtjeva dopisom od 13. svibnja 2014. godine dostavio tražene informacije koje se odnose na svjedodžbe klase predmetnih brodova, dok je istim dopisom faktički odbijen zahtjev za pristup informacijama u pogledu tzv. statutornih svjedodžbi. Budući da HRB žaliteljev zahtjev nije riješio u roku i na način propisan odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je, povodom žaliteljeve žalbe od 2. lipnja 2014. godine, zaključkom KLASA: UP/II-008-07/14-01/333, URBROJ: 401-01/11-16-01 od 29. ožujka 2016. godine, naložio HRB-u da riješi žaliteljev zahtjev sukladno zakonskim odredbama. HRB je potom donio rješenje, broj: 284/Utcs/GB/JB od 20. travnja 2016. godine kojim je uskratio dostavu traženih informacija jer su iste označene kao poslovna tajna. Žalitelj je uložio Povjereniku za informiranje žalbu na navedeno rješenje HRB-a od 20. travnja 2016. godine, a Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/16-01/272, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 26. travnja 2017. godine, poništio rješenje HRB-a i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. HRB je u ponovljenom postupku rješenjem, broj: 1002/Utcs/GB/JB od 31. svibnja 2017. godine, odbio žaliteljev zahtjev u dijelu koji se odnosi na informacije o svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta naznačenih brodova jer zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, a žalitelj na citirano rješenje uložio žalbu Povjereniku za informiranje.
HRB u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) broj 391/2009 u svezi zajedničkih pravila i normi za organizacije koje obavljaju nadzor i pregled brodova u članku 10. stavku 4. propisuje koje informacije u svezi klase broda moraju biti objavljene na Internet stranicama priznatih organizacija, a također i da akt IACS PR 3 Međunarodnog udruženja klasifikacijskih društava ne predviđa dostupnost statutarnih informacija široj javnosti. Nadalje, navodi se da je HRB dužan pridržavati se Kodeksa etike u poslovanju sukladno zahtjevima citirane Uredbe i Međunarodnog udruženja klasifikacijskih društava koji se temelji na normama EN/ISO 17020 I EN/ISO 17021 i u kojem se navodi da sve informacije do kojih djelatnici Hrvatskog registra brodova dođu u svom radu, osim onih koje moraju biti javno objavljene, smatraju poslovnom tajnom te trećim licima mogu biti dostupne samo sudskim nalogom, dopuštenjem pomorske uprave države zastave (u ovom slučaju Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture) ili uz suglasnost vlasnika broda. HRB navodi kako je utemeljenost ovakvog postupanja HRB-a potvrdila presuda Visokog upravnog suda RH, posl. br. Us-11523/2011-4 od 28. veljače 2012. godine. HRB potom navodi kako je svojim dopisom br. 955/Utcs/GB/JB od 22. svibnja 2014. godine uputio žalitelja o mogućnosti pribavljanja statutarnih informacija te kako je jasno da odobrenja vlasnika brodara nije mogao dobiti, ali je propustio zatražiti dopuštenje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, znači da nije iskoristio sva pravna sredstva koja je imao na raspolaganju. Zaključno se navodi kako je provedbom testa razmjernosti i javnog interesa zaključeno da prevladava privrženost HRB-ovom Kodeksu etike u poslovanju te da javnog interesa za zatraženim informacijama nema.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje te je nepravilno primijenilo zakonske odredbe.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
HRB je po sudu Povjerenika za informiranje propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu, te je ujedno nepravilno proveo test razmjernosti i javnog interesa, odnosno nije stavio u razmjer zaštitu određenog interesa – u ovom slučaju zaštitu informacija jer predstavljaju poslovnu tajnu - i interes javnosti da se omogući pristup predmetnoj informaciji.
Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Slijedom navedenog, HRB je u prvostupanjskom postupku bio dužan pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese pravne osobe, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja oko nastanaka moguće štete prilikom davanja informacije, već zakonsku svrhu instituta poslovne tajne nalazimo u jasnom i nedvosmislenom identificiranju razloga zbog kojih bi davanje određenih podataka dovelo do štetnih posljedica za gospodarske interese subjekta odnosno njegovu poziciju na tržištu.
U obrazloženju pobijanog rješenja također nije zadovoljen formalni element poslovne tajne, budući da tijelo javne vlasti u obrazloženju navodi niz propisa od kojih niti jedan izričito ne predstavlja pravni temelj označavanja zatražene informacije poslovnom tajnom.
Tijelo javne vlasti je također prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva nije uzelo u obzir Kodeks etike u poslovanju HRB-a, oznaka: APR-03, u čijem se članku 21. stavku 1. navodi kako su dostupni javnosti bez ograničenja tehnička pravila i publikacije HRB-a kao što su: Registar pomorskih brodova, Registar brodova unutrašnje plovidbe, Statusi isprava i pregleda u svezi sa klasifikacijom i statutarnom certifikacijom pomorskih objekata, Imenik potvrđenih/upisanih organizacija.
Štoviše, člankom 22. stavkom 2. Kodeksa etike u poslovanju HRB-u jasno je navedeno kako informacije (uključujući bilo koje podatke o klijentu do kojih osoblje HRB dođe tijekom obavljanja svojih aktivnosti, a koji mogu uticati na kompetitivnost klijenta na tržištu ili sigurnosnu zaštitu klijenta) izuzev informacija navedenih u članku 21. koje su dostupne javnosti ili drugih javno objavljenih informacija, HRB će smatrati privatnim vlasništvom klijenata i smatraju se poslovnom tajnom.
Drugim riječima, Kodeks etike u poslovanju HRB-a, koji je apostrofiran u provedenom testu razmjernosti i javnog interesa kao glavni razlog ograničavanja pristupa traženim informacijama, izričito navodi kako su dokumenti koji se odnose na statutarnu certifikaciju dostupni javnosti bez ograničenja i ne smatraju se poslovnom tajnom.
Osim toga, HRB prilikom rješavanja zahtjeva nije uzeo u obzir presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-11415/2011-4 od 28. veljače 2012. godine, u kojem se, između ostalog navodi kako Sud smatra da je HRB trebao dostaviti tužitelju traženu informaciju o svjedodžbi sposobnosti brodova za plovidbu, i to za brod „Jadranka“ i za brod „Otoci.“
Žalitelj ispravno primjećuje kako se HRB pogrešno poziva na presudu Visokog upravnog suda RH, posl. br. Us-11523/2011 od 28. veljače 2012. godine, budući da se ista uopće ne odnosi na informacije u svezi svjedodžbi klase, svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu i svjedodžbi o sposobnosti za prijevoz opasnog tereta, već se odnosi na Knjigu trima i stabiliteta.
Svakako valja istaknuti da sukladno odredbama Zakona o Hrvatskom registru brodova („Narodne novine“, broj 81/96, 76/13) HRB predstavlja javnu ustanovu koja obavlja poslove od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a njegova djelatnost je društvena skrb u svezi sa zaštitom života i imovine na moru i unutarnjim plovnim putovima te zaštitom okoliša mora i unutarnjih plovnih putova. HRB obavlja svoju djelatnost kao javnu službu, a između ostalog obavlja i statutarnu certifikaciju koja se obavlja na temelju javnih ovlasti (članci 1., 4., 6. i 7.).
Zakon o Hrvatskom registru brodova stoga posebno ističe da je djelatnost HRB-a, a time i informacije koje proizvodi, od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, a time i od posebnog javnog interesa, jer se tiče i zaštite okoliša, života i imovine.
Ujedno se naglašava kako je u članku 19. preambule Uredbe (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova navedeno kako su transparentnost i razmjena informacija među zainteresiranim stranama, te pravo javnosti na pristup informacijama, temeljna sredstva za sprečavanje nesreća na moru, priznate organizacije trebaju dostavljati tijelima nadzora države luke sve važne statutarne informacije u vezi sa stanjem brodova u njihovoj klasi, te ih učiniti dostupnima javnosti.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio postojanje razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan