KLASA: UP/II-008-07/19-01/97
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 13. svibnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva Heplast – pipe d.o.o. iz Preloga, ........., zastupanog putem odvjetničkog društva ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Međimurske vode d.o.o., broj: POP-9-2/2019. od 12. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Međimurske vode d.o.o., broj: POP-9-2/2019. od 12. veljače 2019. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem trgovačkog društva Međimurske vode d.o.o., odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Heplast – pipe d.o.o. kojim je zatražena tehno-ekonomska analiza u okviru projekata: 1. Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda s područja aglomeracije Donja Dubrava – izgradnja sustava odvodnje, EV-V-01/2018, oznaka: 2018/S 0F5-0014697; 2. Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda s područja aglomeracije Mursko Središće – izgradnja sustava odvodnje, EV-V-03/2018,oznaka: 2018/S 0F5-0031456. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je žalitelju kao stranci dostupnost informacije utvrđena posebnim propisom te temeljem članka 15. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su u tijeku postupci javne nabave u spomenutim projektima, stoga se ograničava pristup zatraženim informacijama kako bi se osigurala zakonitost i učinkovitost provedbe upravnih postupaka javne nabave.
Protiv pobijanog rješenja trgovačko društvo Heplast – pipe d.o.o. zastupane putem odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. (u daljnjem tekstu: žalitelj) je izjavilo žalbu u kojoj u bitnom navodi kako se tijelo javne vlasti citiranjem odredbe članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama pozvalo na pogrešnu zakonsku odredbu. Žalitelj osim toga navodi da tijelo javne vlasti nije smjelo donositi rješenje o zahtjevu kada bi se radilo o primjeni odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne radi se, već je trebalo obavijestiti žalitelja da mu je informacija dostupna temeljem odredbi Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 120/2016). Žalitelj ističe da informacije koje traži nisu informacije koje bi mu bile dostupne u postupcima javne nabave, iz razloga što žalitelj nije stranka u svim tim postupcima već samo u nekima, a osim toga informacija za koju se pristup traži: tehno-ekonomska analiza cijevnog materijala nije dio natječajne dokumentacije u upravnim postupcima javne nabave, već se radi o analizi koja je uzrokovala nezakoniti sadržaj natječajne dokumentacije. Dodatno, navodi da je odredbom članka 333. stavkom 5. Zakona o javnoj nabavi izrijekom propisano da je javni naručitelj obvezan omogućiti pristup dokumentaciji i ugovorima ili okvirnim sporazumima sukladno zakonu kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, a to je upravo Zakon o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 4. prosinca 2018. godine zatražio od trgovačkog društva Međimurske vode d.o.o. tehno-ekonomsku analizu u okviru projekata: 1. Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda s područja aglomeracije Donja Dubrava – izgradnja sustava odvodnje, EV-V-01/2018, oznaka: 2018/S 0F5-0014697; 2. Sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda s područja aglomeracije Mursko Središće – izgradnja sustava odvodnje, EV-V-03/2018,oznaka: 2018/S 0F5-0031456.
Tijelo javne vlasti je povodom predmetnog zahtjeva u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom navelo kako su u tijeku upravni postupci javne nabave koji se vode sukladnom Zakonu o javnoj nabavi te da je cjelokupna dokumentacija o nabavi za oba upravna postupka objavljena u sustavu Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (dalje u tekstu: EOJN RH), međutim, određeni dokumenti koji su sastavni dio dokumentacije nisu objavljeni u EOJN RH, zbog nemogućnosti objave ili primjene zakonskih ograničenja, ali je za navedenu dokumentaciju, sukladno Zakonu o javnoj nabavi, omogućen neposredni pregled dokumenata koji potkrepljuju dokumentaciju o nabavi. Tijelo javne vlasti ističe da je žalitelju bilo omogućeno i osigurano pravo uvida u dokumentaciju temeljem Zakona o javnoj nabavi u određenom roku koji je istekao, stoga žaliteljev zahtjev nije uvažen temeljem odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom. Tijelo javne vlasti navodi dalje kako odbija žaliteljev zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer su u tijeku predmetni postupci javne nabave, stoga je nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa žaliteljev zahtjev odbijen jer bi se onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka javne nabave.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je trgovačko društvo Međimurske vode d.o.o. prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je pogrešno primijenilo zakonske odredbe.
Odredbom članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
Člankom 1. stavkom 3. istog Zakona određeno je da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Slijedom navedenih zakonskih odredbi, tijelo javne vlasti ne može rješenjem odbiti zahtjev temeljem članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već može, sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestiti podnositelja zahtjeva da se odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju jer su podnositelju informacije dostupne temeljem posebnog propisa - u ovom slučaju Zakona o javnoj nabavi.
Tijelo javne vlasti također nije utvrdilo je li žalitelj stranka u oba predmetna postupka javne nabave, odnosno omogućavaju li žalitelju uopće odredbe Zakona o javnoj nabavi dostupnost traženoj informaciji.
Razlikovanje između stranaka u određenom pravom uređenom postupku i svih ostalih korisnika prava na pristup informacijama je potrebna, budući da ratio legis odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ide u smjeru olakšavanja i proširivanja mogućnosti stranaka da dođu u posjed određenih informacija koje su možda ograničene od pristupa temeljem članka 15. navedenog Zakona, dok ih posebni propis, primjerice Zakon o javnoj nabavi, ovlašćuje da u svojstvu stranke zatraže određene informacije iz dokumentacije o javnoj nabavi.
U slučaju da žalitelju nije kao stranci u postupku dostupna zatražena informacija, on će, kao i svaki drugi korisnik, informaciju tražiti temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno dostupnost informacije će ovisiti o postojanju ograničenja iz članka 15. navedenog Zakona.
Tijelo javne vlasti je kao razlog ograničenja navelo odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. navedenog Zakona je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Uvidom u zapisnik o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, broj: POP-9-2/2019 od 11. veljače 2019. godine, koji je rađen stavljanjem u međusobni odnos svih razloga ZA omogućavanje pristupa informaciji i razloga PROTIV omogućavanja pristupa, uočene su sljedeće nepravilnosti i provedbi samog testa:
1. Nesuglasnost između provedenog testa i obrazloženja pobijanog rješenja.
Naime, u zapisniku o provedbi testa pod razlozima ZA omogućavanje pristupa informaciji navodi se kako podaci sadržani u dokumentima tehno-ekonomska analiza cijevnog materijala za izgradnju sustava odvodnje aglomeracije Donja Dubrava i Mursko Središće nisu tajni ili bi njihovim otkrivanjem bilo ugroženo neko temeljno ljudsko pravo ili sloboda građana, imovina, integritet osoba, zdravlje, okoliš.
U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti, međutim, navodi kako određeni dokumenti koji su sastavni dio dokumentacije nisu objavljeni u EOJN RH, zbog nemogućnosti objave ili primjene zakonskih ograničenja, ali je za navedenu dokumentaciju, sukladno Zakonu o javnoj nabavi, omoguće neposredni pregled dokumenata.
Tijelo javne vlasti, stoga, mora jasno obrazložiti koji je razlog neobjavljivanja predmetne tehno-ekonomska analiza cijevnog materijala u EOJN RH, odnosno postoji li neko zakonsko ograničenje zbog kojeg se predmetna informacija ne može objaviti ili ne postoji.
2. Određeni razlozi PROTIV omogućavanja pristupa, u stvari predstavljaju razloge ZA omogućavanje.
Tijelo javne vlasti tako navodi kako su tehno-ekonomska analiza cijevnog materijala za izgradnju sustava odvodnje aglomeracije Donja Dubrava i Mursko Središće osnova za donošenje odluka o javnoj nabavi u postupcima nabave koji su u tijeku.
Drugim riječima, predmetna tehno-ekonomska analiza je izrađena prije samog postupka javne nabave, dakle postojala je i predstavljala je izrađenu informaciju prije nego je postupak započeo, a financirana je, očigledno, iz sredstava tijela javne vlasti.
U tom smislu je potrebno uzeti u obzir i odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Nadalje, navod tijela javne vlasti da je tehno ekonomska analiza izrađena sa svrhom dobivanja što kvalitetnijih cijevi te samim time kvalitetnijeg sustava odvodnje – predstavlja u stvari snažan argument ZA omogućavanje pristupa traženoj informaciji, s obzirom da je javnost ima pravo znati rezultate analize o stvarima koje im neposredno utječu na život i zdravlje, a takvu je analizu izradilo tijelo javne vlasti koje treba djelovati u javnom interesu.
Argument kako je tehno-ekonomska analiza previše stručan dokument da bi je obični građani razumjeli ne predstavlja razlog PROTIV, nego predstavlja irelevantan faktor koji se u komparativnom zakonodavstvu i sudskoj praksi ne uzima u obzir prilikom odlučivanja, jer u slučaju da je informacija presložena i previše stručna da bi je običan građanin razumio, uvijek se može dati dodatno objašnjenje i interpretacija podataka.
3. Nedavanje odgovora na pitanje kako bi omogućavanje pristupa predmetnim tehno-ekonomskim analizama cijevnog materijala utjecalo na ometanje postupaka javne nabave.
Tijelo javne vlasti u više navrata argumentira o pogubnosti opstruiranja postupaka javne nabave i mogućnosti nastanka štete višemilijunskih razmjera, međutim, ono u niti jednom trenutku uzročno-posljedično ne povezuje omogućavanje pristupa predmetnoj tehno-ekonomskoj analizi i narušavanje integriteta samih postupaka, odnosno njihove učinkovitosti, neovisnosti i nepristranosti.
Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti ne daje niti jednu valjanu pretpostavku na koji način bi davanje zatražene informacije opstruiralo postupke javne nabave, pogotovo ako se ima na umu da je predmetna informacija izrađena u javnom interesu prije postupka javne nabave.
Povjerenik za informiranje je slijedom navedenog na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), riješio kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan