KLASA: UP/II-008-07/19-01/283

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 6. svibnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva Core d.o.o. iz Dubrovnika, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog restauratorskog zavoda, urbroj: 2306-06-504/2-13-SP-19 od 8. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

                                                                  RJEŠENJE

1. Poništava se rješenja Hrvatskog restauratorskog zavoda, urbroj: 2306-06-504/2-13-SP-19 od 8. ožujka 2019. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.          

                                                          O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatskog restauratorskog zavoda odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Core d.o.o. (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražen pristup dokumentaciji vezanoj uz crkvu Marije Magdalene i Stari grad Zrin. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakon o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se radi o informacijama koje su u postupku izrade.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravodobno izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako je zatražena dokumentacija plaćena javnim sredstvima, stoga smatra da mora biti  dostupna i javna. Smatra da ne postoje razlozi odbijanja zahtjeva za pristup informacijama, stoga  predlaže da se njegova žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. veljače 2019. godine zatražio od Hrvatskog restauratorskog zavoda uvid u dokumentaciju vezanu uz crkvu Marije Magdalene i Stari grad Zrin, što se odnosi na projekte, elaborate, izvještaje, istraživanja i slično, nakon čega je tijelo javne vlasti rješenjem, urbroj: 2306-06-504/2-13-SP-19 od 8. ožujka 2019. godine, odbilo njegov zahtjev.

U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti navodi da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donesen zaključak da se tražene informacije ne mogu učiniti dostupnim korisniku, s obzirom da se radi o informacijama koje su u nastanku, da dokumentacija koju Hrvatski restauratorski zavod posjeduje, a koja se odnosi na crkvu sv, Marije Magdalene na Zrinu nije završena i da informacije kao takve nisu konačne. S tim u vezi daljnje korištenje takvih informacija moglo bi dovesti do pogrešnog tumačenja istih te bi mogle nastati štetne posljedice za predmetno kulturno dobro.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe na kojima se temelji pobijano rješenje, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Hrvatski restauratorski zavod prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je nepravilno primijenio zakonske odredbe.

Prvenstveno treba naglasiti kako tijelo javne vlasti u osporavanom rješenju ne citira zakonsku odredbu, odnosno izričito ne navodi pravni temelj odbijanja žaliteljevog zahtjeva, već iz obrazloženja rješenja proizlazi da tijelo javne vlasti ima na umu odredbu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, samo navođenje odredbe članka 23. stavka 2. točke 5. spomenutog Zakona nije dovoljno, već tijelo javne vlasti treba jasno i izričito navesti zakonsku odredbu iz članka 15. istog Zakona koja predstavlja razlog uskrate prava na pristup informaciji, kako bi žalitelj mogao u potpunosti zaštiti svoj pravni interes u drugostupanjskom postupku.

Nadalje, kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama,  dužno je  provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese.  Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Tijelo javne vlasti, međutim, u prvostupanjskom postupku nije provelo test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno -  stavljajući u razmjer zaštitu određenog interesa – u ovom slučaju narušavanje procesa izrade zatražene informacije -  i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji.

Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti u zapisniku o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, kao i u obrazloženju pobijanog rješenja samo konstatira da je zatražena dokumentacija u nastanku, odnosno informacije koje posjeduje nisu konačne, stoga javni interes da se pristup informaciji ograniči preteže nad štetom koja bi mogla nastati krivim tumačenjem nedovršene dokumentacije.

Tijelo javne vlasti pritom ni na koji način ne argumentira kakva bi to šteta mogla nastati kada bi se omogućio pristup zatraženoj dokumentaciji, odnosno što je preciznije, ne obrazlaže kako bi omogućavanje pristupa zatraženoj dokumentaciji prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade, što predstavlja ratio legis ograničenja temeljem odredbe članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Tijelo javne vlasti, osim toga, nije u potpunosti uzelo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Drugim riječima, izrada zatražene informacije financirana je javnim, proračunskim sredstvima, a kako očito nije klasificirana stupnjem tajnosti, trebala bi biti dostupna javnosti i bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa.

Tijelo javne vlasti stoga treba dati jasno i činjenično utemeljeno obrazloženje kako će davanje informacije prije okončanja njene izrade utjecati na proces izrade, koje su moguće štetne posljedice te kada se očekuje okončanje procesa izrade.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno  razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.  

S obzirom na neargumentirano obrazloženje pobijanog rješenja, ukazuje se na odredbu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano kako u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Navedeno načelo utvrđivanja materijalne istine, kao jedne od okosnica svakog upravnopravnog postupka, trebalo bi posebno doći do izražaja u slučaju kada se diskvalificira ustavno pravo korisnika na pristup informacijama, tako da bi prvostupanjsko tijelo u rješenju trebalo prezentirati činjenice i okolnosti na način da se nedvosmisleno utvrdi kako na zatraženim informacijama postoji ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, te, u slučaju zakonske obaveze, ispravno provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U tom se smislu ističe važnost obrazloženja rješenja, jer obrazloženje omogućava stranci da pomoću žalbe zaštiti svoje interese i pokuša pobiti navode iz rješenja tijela javne vlasti. Kada rješenje nema valjano obrazloženje, podnositelj zahtjeva je doveden u nejednak položaj u odnosu na tijelo i ne može u potpunosti ostvariti svoje ustavom zajamčeno pravo na žalbu.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan