KLASA: UP/II-008-07/18-01/903
URBROJ: 401-01/06-19-5
Zagreb, 30. travnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, Zagreb, ........., zastupane po članici upravnog odbora ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva kulture KLASA: UP/I-612-01/18-01/0039, URBROJ: 532-06-01-01/6-18-01 od 14. prosinca 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture KLASA: UP/I-612-01/18-01/0039, URBROJ: 532-06-01-01/6-18-01 od 14. prosinca 2018. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, zastupane po članici upravnog odbora ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 6. prosinca 2018. godine, kojim je od Ministarstva kulture tražila dokument kojim je navedeno tijelo javne vlasti zatražilo od Europskog socijalnog fonda sredstva za potrebe financiranja projekata medija zajednice i dokument kojim je od navedenog Fonda odobren iznos za financiranje istih projekata, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje tražene informacije.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravodobno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da smatra kako je Ministarstvo kulture povodom predmetnog zahtjeva pogrešno utvrdilo činjenično stanje. Nadalje, pojašnjava da je predmetnim zahtjevom zatražila informacije vezane za sredstva koja su osigurana od Europskog socijalnog fonda za raspodjelu putem javnog poziva tzv. medijima zajednice odnosno dokumentaciju kojom je tijelo javne vlasti zatražilo sredstva za financiranje medija zajednice te dokument kojim je isto financiranje odobreno. Tvrdnju tijela javne vlasti iz osporenog rješenja smatraju neistinitom, navodeći kao razlog navedeno u tabelarnom prikazu Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda u njegovim izmjenama i dopunama („Narodne novine”, broj 15/17.). Nadalje, navodi kako je upravo Ministarstvo kulture 26. ožujka 2018. godine raspisalo javno savjetovanje o Nacrtu ključnih elemenata Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Mediji zajednice- potpora socijalnom uključivanju putem medija” te da je iz uvodnog teksta istog Nacrta vidljivo da se radi o natječaju za raspodjelu sredstava na koja se odnose informacije kojima je zatražen pristup predmetnim zahtjevom. S obzirom na navedeno vjerojatnim smatra kako Ministarstvo kulture posjeduje tražene informacije, a ako ipak ne posjeduje da bez sumnje mora imati saznanja o tijelu koje ih posjeduje te je stoga u tom slučaju trebalo ustupiti njezin zahtjev nadležnom tijelu. Također, žaliteljica ističe da se osporenim rješenjem namjerno prikrivaju informacije koje se odnose na javni poziv za raspodjelu sredstava „medijima zajednice”, koji, premda je javno savjetovanje o nacrtu njegovih ključnih elemenata bilo još u ožujku 2018. godine, još uvijek nije raspisan. Zaključno, izražava sumnju da se s navedenim javnim pozivom za raspodjelu sredstava namjerno odugovlači te od Povjerenika traži da poništi osporeno rješenje. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo javne vlasti izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 6. prosinca 2018. godine Ministarstvu kulture podnijela zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: „temeljem članka 18. Zakona o pravu na pristup informacijama traži - 1. aplikaciju (prijavu, ponudu ili sličan dokument) kojom je Ministarstvo kulture zatražilo od Europskog socijalnog fonda sredstva za potrebe financiranje projekata neprofitnih medija/medija zajednice. Radi se o sredstvima koja bi trebala biti distribuirana putem natječaja u sklopu specifičnog cilja 9.i.1_-Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti kroz promociju integracije na tržištu rada i socijalne integracije ranjivih skupina, i borba protiv svih oblika diskriminacije, investicijskog prioriteta 9. i - Aktivna uključenost, uključujući s ciljem promicanja jednakih mogućnosti te aktivnog sudjelovanja i poboljšanja zapošljivosti, u okviru prioritetne osi 2_- Socijalno uključivanje, Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali” za razdoblje 2014.-2020.; i 2. Ugovor (sporazum ili sličan dokument) kojim je od strane Europskog socijalnog fonda odobren iznos od cca. 30 milijuna kuna za potrebe financiranja projekata neprofitnih medija/medija zajednice opisanih pod prethodnom točkom.”
Također je utvrđeno da je Ministarstvo kulture, postupivši po predmetnom zahtjevu donijelo osporeno rješenje KLASA: UP/I-612-01/18-01/0039, URBROJ: 532-06-01-01/6-18-01 od 14. prosinca 2018. godine, kojim je isti zahtjev odbačen temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje u zahtjevu tražene informacije.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je u postupku po predmetnom zahtjevu utvrđeno da Ministarstvo kulture ne posjeduje u istom zatražene informacije, s obzirom na očitovanje nadležne službe u tijelu javne vlasti. Nadalje, u obrazloženju se napominje da su područja ulaganja sredstava Europskog socijalnog fonda te alokacije na razini pojedinih prioritetnih osi, investicijskih prioriteta i specifičnih ciljeva za razdoblje od 2014.-2020. određene Operativnim programom Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. te da Operativni program izrađuju države članice i podnose ga na odobrenje Europskoj komisiji, kao i da je upravljačka struktura Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. u Republici Hrvatskoj određena Uredbom o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda u vezi s ciljem Ulaganje za rast i radna mjesta te Uredbom o izmjenama i dopuna navedene Uredbe.
Također, u istom je obrazloženju pojašnjeno kako je trenutno važeća verzija Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.” odobrena provedbenom odlukom Komisije od 29. studenoga 2018. godine o izmjeni provedbene odluke C(2014)10150 o odobravanju određenih elemenata Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.” za potporu iz Europskog socijalnog fonda i posebnih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” u Hrvatskoj CCI 2014HR05M9OP001. Europska komisija ne odobrava pojedinačne operacije odnosno ne utvrđuje sredstva potrebna za provedbu pojedinih operacija u okviru Operativnog programa.
U žalbenom postupku, a uzimajući u obzir navode žaliteljice iz predmetne žalbe, u dopisu KLASA: UP/II-008-07/18-01/903, URBROJ: 401-01/06-19-3 od 13. veljače 2019. godine od Ministarstva kulture je, kao nadopuna spisa predmeta, zatraženo dodatno pojašnjenje u pogledu navoda iz osporenog rješenja o neposjedovanju u predmetnom zahtjevu zatraženih informacija.
Ministarstvo kulture se dopisom KLASA: UP/I-612-01/18-01/0039, URBROJ: 532-06-01-02-02/3-19-5 od 20. veljače 2019. godine, očitovalo Povjereniku za informiranje kako je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđeno da navedeno tijelo javne vlasti ne posjeduje informacije koje su se tražile u predmetnom zahtjevu te je slijedom navedenog doneseno osporeno rješenje. U citiranom je dopisu još jednom istaknuto kako su područja ulaganja sredstava Europskog socijalnog fonda u Republici Hrvatskoj te alokacije na razini pojedinih prioritetnih osi, investicijskih prioriteta i specifičnih ciljeva za razdoblje od 2014.-2020., određena Operativnim programom Učinkoviti ljudski potencijali koji izrađuju države članice te ga podnose na odobrenje Europskoj komisiji, kao i da Europska komisija ne odobrava pojedinačne operacije odnosno ne utvrđuje sredstva potrebna za provedbu pojedinih operacija u okviru Operativnog programa, pa slijedom navedenog Ministarstvo kulture ne posjeduje zatražene informacije iz predmetnog zahtjeva.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u trenutno važeću verziju Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.” koja je odobrena provedbenom odlukom Europske komisije od 29. studenoga 2018. godine o izmjeni provedbene odluke C(2014)10150 o odobravanju određenih elemenata Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.” za potporu iz Europskog socijalnog fonda i posebnih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” u Hrvatskoj CCI2014HR05M9OP001. Također, izvršen je uvid u Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2014-2020 („Narodne novine”,broj 92/14.), u Uredbu Vlade Republike Hrvatske o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskoj socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” („Narodne novine”, broj 107/14.), u Uredbu Vlade Republike Hrvatske o izmjenama i dopunama Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskoj socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” („Narodne novine”, broj 15/17.), kao i u javno objavljene informacije na internetskim stranicama vezane za Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020., pa iz svega navedenog te dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da Ministarstvo kulture ne posjeduje u zahtjevu zatražene informacije odnosno da iste kao takve ne postoje, s obzirom da navedeno ministarstvo nije tijelo koje bi direktno od Europskog socijalnog fonda aplikacijom (prijavom ili ponudom ili sl.) tražilo sredstva za potrebe financiranja projekata neprofitnih medija/medija zajednice, niti bi Europski socijalni fond s navedenim tijelom javne vlasti sklapao ugovor kojim bi takva sredstva odobravao u određenom iznosu.
Razmotrivši dokumentaciju u spisu predmeta, Povjerenik za informiranje je zaključio kako je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku po primitku predmetnog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje zatražene informacije koje su se tražile navedenim zahtjevom za pristup informacijama. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice, jer iz njih proizlazi da je žaliteljica podnijela predmetni zahtjev smatrajući da bi u istom navedene informacije trebale postojati i to ako ne kod tijela javne vlasti kojem je podnijela zahtjeva onda kod nekog drugog tijela javne vlasti, međutim navedeno ne znači da iste zaista i postoje.
Osim navedenog, u konkretnom slučaju je razvidno da dokumentacija o provedbi u predmetnom zahtjevu navedenog Operativnog programa postoji no da se ne radi o u zahtjevu navedenoj aplikaciji i ugovoru koji bi nastali između Ministarstva kulture i Europskog socijalnog fonda.
Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.
Razmatrajući sve prethodno navedeno te predmetni zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žaliteljice iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan