KLASA: UP/II-008-07/18-01/574

URBROJ: 401-01/04-19-2

Zagreb, 18. travnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva z nanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00034, URBROJ: 533-01-18-0001 od 30. svibnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništavaju se točke I. i III. izreke rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00034, URBROJ: 533-01-18-0001 od 30. svibnja 2018. godine.

2. Predmet se u pogledu točki I. i III. izreke rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00034, URBROJ: 533-01-18-0001 od 30. svibnja 2018. godine, dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovi postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-008-01/18-01/00034, URBROJ: 533-01-18-0001 od 30. svibnja 2018. godine u točki I. izreke rješenja djelomično je odbačen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 30. travnja 2018. godine, u dijelu u kojem je žalitelj zatražio da mu se dostavi: „14. Analiza prijedloga Osnivača/visoke škole s vrijednostima dokumenta Mreža visokih učilišta; 17. Molba za pravno mišljenje Visoke škole; 18. Zahtjev Ministarstva znanosti za izdavanje dopusnice Visokoj Školi od 10.6.2015.; 20. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi dodatne akreditacijske preporuke; 25. Dopis Ministarstva znanosti AZVO-u s dokumentacijom Visoke Škole 6.10.2015.; 26. Prijedlozi Ministarstva znanosti i obrazovanja Visokoj školi za otklanjanje nedostataka u upravnom postupku i 27. Provjera/e Ministarstva znanosti i obrazovanja o urednosti dokumentacije Visoke škole”, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se informacije nalaze. U točki II. izreke osporenog rješenja usvojen je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojemu se traži dostava: „4. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune Zahtjeva; 9. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune elaborata o osnivanju i 23. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune dokumentacije“. Nadalje, u točki III. izreke osporenog rješenja Ministarstvo znanosti i obrazovanja obavještava žalitelja da ono nije vlasnik traženih informacija: „1. Ugovor o podzakupu poslovnog prostora Sollicitudo d.o.o.-Vizual d.o.o.; 2. Dodatak ugovora o podzakupu poslovnog prostora u Ilici 242 od 1.1.2011.; 3. Zahtjev za izdavanje suglasnosti za osnivanje Visoke škole za komunikacijski menadžment; 5. Dopuna Zahtjevu za osnivanje Visoke škole; 6. Elaborat o osnivanju Visoke škole; 7. Nadopuna elaborata Visoke škole iz veljače 2012.; 8. Nadopuna elaborata iz prosinca 2012.; 10. Ugovor o zajedničkom izvođenju studijskog programa Sveučilišta u Dubrovniku i Visoke škole; 11. Dodatak Ugovora o zajedničkom izvođenju studijskog programa; 12. Mišljenje Agencije za znanosti i visoko obrazovanje o dodatku Ugovora; 13. Studija opravdanosti izvođenja studijskih programa; 15 Mišljenje Akreditacijskog savjeta AZVO-a od 16.4.2013., 10.7.2013.; 16. Izvješće Povjerenstva o provjeri uvjeta za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja; 19 Akreditacijska preporuka od 17.7.2015.; 21. Dodatna Akreditacijska preporuka od 7.10.2015.; 22. Zahtjev i dokumentacija Visoke škole od 9. lipnja 2015. dostavljena Ministarstvu znanosti i 24. Nadopuna dokumentacije Visoke škole od 6.10.2015“, sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, već da su to Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski i turistički menadžment i Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja odbijen je njegov zahtjev od 30. travnja 2018. godine kojim je od tijela javne vlasti zatražio informacije iz procesa osnivanja Visoke škole za komunikacijski menadžment iz Zagreba sada Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment. Nadalje navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog pravno neutemeljene tvrdnje da tijelo javne vlasti „ne posjeduje tražene informacije“ navedene u točki I. izreke pobijanog rješenja, te da „Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije vlasnik traženih informacija“ navedenih u točki III. izreke pobijanog rješenja. Također navodi kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno ustavno i zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, te da rješenje osporava u dijelu koji se odnosi na dokumente iz točke I. i točke III. izreke pobijanog rješenja. Žalitelj ističe kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje ističe kako je tijelo javne vlasti nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje jer je za informacije iz točke I. izreke pobijanog rješenja tvrdi da „ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se informacije nalaze“, a za informacije iz točke III. izreke pobijanog rješenja tvrdi da „Ministarstvo znanosti i obrazovanja nije vlasnik traženih informacija“. Također ističe kako se navedene informacije nalaze ili bi se trebale nalaziti u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, a takva tvrdnja je utemeljena na odredbama u glavi Vanjski sustav osiguravanja i unapređivanja kvalitete Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj 45/09.), posebno u članku 19. kojim je utvrđen postupak inicijalne akreditacije za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. Žalitelj pobliže navodi kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja treba provjeriti usklađenost s propisima zahtjeva za osnivanje visokoga učilišta (inicijalna akreditacija) kako je određeno u članku 19. stavku 4. koji glasi: Ministarstvo provjerava urednost zaprimljenoga zahtjeva te ukoliko je zahtjev uredan, isti prosljeđuje Agenciji u roku od 15 dana od zaprimljenoga zahtjeva. Nadalje navodi kako je sadržaj zahtjeva, dakle dokumentacija koju je osnivač visokoga učilišta obvezan dostaviti uz zahtjev, određena u članku 19. stavku 3. pa je tako za prvi ciklus osnivanja (suglasnost za osnivanje) osnivač Ministarstvu znanosti i obrazovanja podnosi (relevantni dio) točka 1. ugovor s već postojećim visokim učilištem o zajedničkom izvođenju studijskog programa koji ima dopusnicu, točka 2. osnivački akt, točka 3. elaborat o osnivanju koji sadrži studiju o opravdanosti osnivanja i izvođenja studijskih programa koje visoko učilište želi izvoditi, sukladno strateškome dokumentu mreže iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona, a u izradi kojega su sudjelovali i nastavnici iz sustava visokog obrazovanja iz znanstvenog polja studijskih programa za koji se podnosi zahtjev, točka 4. dokaze o odgovarajućem prostoru i opremi (ugovor, vlasništvo). Također navodi kako je drugi ciklus osnivanja (za dopusnicu) određen u članku 19. stavcima 10. i 11. Napominje kako Ministarstvo znanosti i obrazovanja obavlja nadzor nad zakonitošću rada Agencije za znanost i visoko obrazovanje i nadzor nad zakonitošću rada visokih učilišta. Zaključuje kako postoji visok stupanj vjerojatnosti da tvrdnje Ministarstva znanosti i obrazovanja nisu utemeljene na Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Žalitelj navodi kako tvrdnja da Ministarstvo ne posjeduje i da nema saznanja za informacije iz točke I. izreke pobijanog rješenja i da nije vlasnik traženih informacija iz točke III. izreke pobijanog rješenja suprotna stanju stvari jer je iz sadržaja dokumenta koje je Ministarstvo dostavilo podnositelju žalbe, a koji je dostavilo kao zahtjev za dopunu dokumentacije osnivaču Visoke škole od 18. siječnja 2011. proizlazi da je Ministarstvo primilo zahtjev osnivača, da je analizom utvrđeno da nije u skladu sa zakonom i da se traže neke dopune. To se odnosi na sve zatražene dokumente jer je razvidno da je Ministarstvo analiziralo zahtjev osnivača Visoke škole, kako je i navedeno u aktu („nakon uvida u dokumentaciju, dajemo prijedlog izmjene i dopune“), dakle u upravnome postupku trebalo je provjeriti urednost osnivačke dokumentacije i postupati u skladu sa zakonom. Iz toga proizlazi da Ministarstvo raspolaže s većim dijelom dokumenata iz zahtjeva za pristup informacijama koji su funkcionalno uzročno povezani s upravnim postupkom osnivanja Visoke škole, a posebno s dokumentima br. 1. Ugovor o podzakupu poslovnog prostora Sollicitudo d.o.o. - Vizual d.o.o., 2. Dodatak ugovora o podzakupu poslovnog prostora u Ilici 242 od 1.1.2011., 3. Zahtjev za izdavanje suglasnosti za osnivanje Visoke škole za komunikacijski menadžment, 5. Dopuna Zahtjevu za osnivanje Visoke škole, 6. Elaborat o osnivanju Visoke škole, 7. Nadopuna elaborata Visoke škole iz veljače 2012., 8. Nadopuna elaborata iz prosinca 2012., 10. Ugovor o zajedničkom izvođenju studijskog programa Sveučilišta u Dubrovniku i Visoke škole, 11. Dodatak Ugovora o zajedničkom izvođenju studijskog programa, 12. Mišljenje Agencije za znanosti i visoko obrazovanje o dodatku Ugovora, 14. Analiza prijedloga Osnivača/visoke škole s vrijednostima dokumenta Mreža visokih učilišta, 15. Mišljenje Akreditacijskog savjeta AZVO-a od 16.4.2013., 10.7.2013., 16. Izvješće Povjerenstva o provjeri uvjeta za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, 18. Zahtjev Ministarstva znanosti za izdavanje dopusnice Visokoj školi od 10. 6. 2015., 20. Rješenje ih neki drugi akt o potrebi dodatne akreditacijske preporuke. 21. Dodatna Akreditacijska preporuka od 7.10.2015., 22. Zahtjev i dokumentacija Visoke škole od 9. lipnja 2015. dostavljena Ministarstvu znanosti, 25. Dopis Ministarstva znanosti AZVO-u s dokumentacijom Visoke škole 6.10.2015., 27. Provjera/e Ministarstva znanosti i obrazovanja o urednosti dokumentacije Visoke Škole, 24. Nadopuna dokumentacije Visoke škole od 6.10.2015. žalitelj izvodi zaključak kako je na tako utvrđeno činjenično stanje Ministarstvo znanosti i obrazovanja pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama jer je za dokumente iz točke I. izreke pobijanog rješenja neistinito utvrdilo da ne posjeduje tražene informacije što je u suprotnosti s odredbama čl. 19. Zakona o osiguravanje kvalitete, a opovrgnuto je i s priloženim dokazima, dok je za dokumente iz točke III. izreke pobijanog rješenja pogrešno utvrdilo da nije vlasnik traženih informacija. Žalitelj ističe kako u članku 5. stavku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama sadržaj izraza „vlasnik informacija“ obuhvaća samo onu informaciju tijela javne vlasti koja je klasificirana stupnjem tajnosti, a nijedan dokument iz osnivačkoga postupka privatne Visoke škole nije klasificiran stupnjem tajnosti. Također je pogrešno navedeno da je vlasnik Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment i Agencija za znanost i visoko obrazovanje jer je u suprotnosti s određenjem pojma informacija iz članka 5. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. travnja 2018. godine zatražio od Ministarstva znanosti i obrazovanja da mu se dostave informacije o osnivanju Visoke škole za komunikacijski menadžment iz Zagreba, Ilica 242, sada Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski menadžment, Ratkajev prolaz 8, Zagreb: 1. Ugovor o podzakupu poslovnog prostora Sollicitudo d.o.o. - Vizual d.o.o., 2. Dodatak ugovora o podzakupu poslovnog prostora u Ilici 242 od 1. siječnja 2011., 3. Zahtjev za izdavanje suglasnosti za osnivanje Visoke škole za komunikacijski menadžment, 4. Rješenje ih neki drugi akt o potrebi nadopune Zahtjeva, 5. Dopuna Zahtjevu za osnivanje Visoke škole, 6. Elaborat o osnivanju Visoke škole, 7. Nadopuna elaborata Visoke škole iz veljače 2012., 8. Nadopuna elaborata iz prosinca 2012., 9. Rješenje ih neki drugi akt o potrebi nadopune elaborata o osnivanju, 10. Ugovor o zajedničkom izvođenju studijskog programa Sveučilišta u Dubrovniku i Visoke škole, 11. Dodatak Ugovora o zajedničkom izvođenju studijskog programa, 12. Mišljenje Agencije za znanosti i visoko obrazovanje o dodatku Ugovora, 13. Studija opravdanosti izvođenja studijskih programa, 14. Analiza prijedloga Osnivača/visoke škole s vrijednostima dokumenta Mreža visokih učilišta, 15. Mišljenje Akreditacijskog savjeta Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 16. travnja 2013., 10. srpnja 2013., 16. Izvješće Povjerenstva o provjeri uvjeta za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, 17. Molba za pravno mišljenje Visoke škole, 18. Zahtjev Ministarstva znanosti za izdavanje dopusnice Visokoj školi od 10. lipnja 2015., 19. Akreditacijska preporuka od 17. srpnja 2015., 20. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi dodatne akreditacijske preporuke, 21. Dodatna Akreditacijska preporuka od 7. listopada 2015., 22. Zahtjev i dokumentacija Visoke škole od 9. srpnja 2015. dostavljena Ministarstvu znanosti, 23. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune dokumentaciji, 24. Nadopuna dokumentacije Visoke škole od 6. listopada 2015., 25. Dopis Ministarstva znanosti Agenciji za znanost i visoko obrazovanje s dokumentacijom Visoke škole 6. 10. 2015., 26. Prijedlozi Ministarstva znanosti i obrazovanja Visokoj školi za otklanjanje nedostataka u upravnom postupku i 27. Provjera/e Ministarstva znanosti i obrazovanja o urednosti dokumentacije Visoke škole.

Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja o žaliteljevu zahtjevu donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-01/18-01/00034, URBROJ: 533-01-18-0001 od 30. svibnja 2018. godine, kojim je u točki I. izreke rješenja odbacilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je žalitelj zatražio da mu se dostavi: „14. Analiza prijedloga Osnivača/visoke škole s vrijednostima dokumenta Mreža visokih učilišta; 17. Molba za pravno mišljenje Visoke škole; 18. Zahtjev Ministarstva znanosti za izdavanje dopusnice Visokoj Školi od 10.6.2015.; 20. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi dodatne akreditacijske preporuke; 25. Dopis Ministarstva znanosti AZVO-u s dokumentacijom Visoke Škole 6.10.2015.; 26. Prijedlozi Ministarstva znanosti i obrazovanja Visokoj školi za otklanjanje nedostataka u upravnom postupku i 27. Provjera/e Ministarstva znanosti i obrazovanja o urednosti dokumentacije Visoke škole”, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se informacije nalaze. U točki II. izreke pobijanog rješenja Ministarstvo znanosti i obrazovanja usvojilo je zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojemu se traži dostava: „4. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune Zahtjeva; 9. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune elaborata o osnivanju i 23. Rješenje ili neki drugi akt o potrebi nadopune dokumentacije“. U točki III. izreke pobijanog rješenja, sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, žalitelja obavještava kako ono nije vlasnik traženih informacija: „1. Ugovor o podzakupu poslovnog prostora Sollicitudo d.o.o.-Vizual d.o.o.; 2. Dodatak ugovora o podzakupu poslovnog prostora u Ilici 242 od 1.1.2011.; 3. Zahtjev za izdavanje suglasnosti za osnivanje Visoke škole za komunikacijski menadžment; 5. Dopuna Zahtjevu za osnivanje Visoke škole; 6. Elaborat o osnivanju Visoke škole; 7. Nadopuna elaborata Visoke škole iz veljače 2012.; 8. Nadopuna elaborata iz prosinca 2012.; 10. Ugovor o zajedničkom izvođenju studijskog programa Sveučilišta u Dubrovniku i Visoke škole; 11. Dodatak Ugovora o zajedničkom izvođenju studijskog programa; 12. Mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje o dodatku Ugovora; 13. Studija opravdanosti izvođenja studijskih programa; 15. Mišljenje Akreditacijskog savjeta AZVO-a od 16.4.2013., 10.7.2013.; 16. Izvješće Povjerenstva o provjeri uvjeta za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja; 19. Akreditacijska preporuka od 17.7.2015.; 21. Dodatna Akreditacijska preporuka od 7.10.2015.; 22. Zahtjev i dokumentacija Visoke škole od 9. lipnja 2015. dostavljena Ministarstvu znanosti i 24. Nadopuna dokumentacije Visoke škole od 6.10.2015“, već da su to Edward Bernays Visoka škola za komunikacijski i turistički menadžment i Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 21. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tijelo javne vlasti zaprimi zahtjev za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, a nije njezin vlasnik, dužno je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva ustupiti zahtjev vlasniku informacije, o čemu će obavijestiti podnositelja.

Iz citirane zakonske odredbe razvidno je da se ista odnosi na slučaj kada se traži pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Dakle, pojam vlasnika informacije iz članka 21. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi se na vlasnika klasificirane informacije. Uvidom u dostavljene informacije u žalbenom postupku utvrđeno je da se ne radi o klasificiranim informacijama i da stoga u konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba članka 21. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, odredbom članka 5. stavka 1. točke 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „vlasnik informacije“ tijelo javne vlasti u okviru čijeg je djelokrug nastala informacija klasificirana stupnjem tajnosti odnosno tijelo druge države ili međunarodna organizacija u okviru čijeg djelokruga je nastala međunarodna informacija.

Sukladno citiranoj odredbi razvidno je da se pojam „vlasnika informacije“ u Zakonu o pravu na pristup informacijama vezuje uz klasificiranu informaciju te uz međunarodnu informaciju, a u žalbenom postupku je utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi se niti o klasificiranoj informaciji, a niti o međunarodnoj informaciji.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Iz izreke pobijanog rješenja razvidno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbacilo zahtjeva žalitelja u dijelu koji se odnosi na točke 14., 17., 18., 20., 25., 26. i 27. jer ne posjeduje informacije i nema saznanja gdje se informacije nalaze.

Uvidom u informacije koje je Ministarstvo znanosti i obrazovanja dostavilo Povjereniku za informiranje razvidno je da se među dostavljenom dokumentacijom nalazi primjerice dopis Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-602-04/10-12/00001, URBROJ: 533-20-15-0017 od 10. lipnja 2015. godine, kojim se Agenciji za znanost i visoko obrazovanje dostavlja Zahtjev za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment. Iako je žalitelj svoje traženje iz točke 17. zahtjeva za pristup informacijama nazvao „Zahtjev Ministarstva znanosti za izdavanje dopusnice Visokoj školi od 10. lipnja 2015. godine, razvidno je da bi se radilo o dopisu Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-602-04/10-12/00001, URBROJ: 533-20-15-0017 od 10. lipnja 2015. godine. Nadalje, u točki 20. zahtjeva za pristup informacijama razvidno je da je žalitelj tražio „Rješenja ili neki drugi akt o potrebi dodatne akreditacijske preporuke“. Iz dostavljenih informacija razvidno je da postoji Akreditacijska preporuka Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-01-15-0027 od 17. srpnja 2015. godine i Akreditacijska preporuka Agencije za znanost i visoko obrazovanje KLASA: 602-04/11-03/0014, URBROJ: 355-02-04-15-33 od 7. listopada 2015. godine, kojoj su prethodili, između ostalog, dopisi Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/-602-04/10-12/00001, URBROJ: 533-20-15-0019 od 29. srpnja 2015. godine i KLASA: UP/-602-04/10-12/00001 URBROJ: 533-20-15-0022 od 6. listopada 2015. godine upućeni Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, a koji bi se odnosili na traženje žalitelja „ neki drugi akt o potrebi dodatne akreditacijske preporuke“. Iz navedenog je razvidno da Ministarstvo znanosti i obrazovanja posjeduje određenu dokumentaciju koju je žalitelj tražio, a za koju je Ministarstvo u pobijanom rješenju utvrdilo da je ne posjeduje.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje, kao i nepravilno primijenilo zakon.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Međutim, prema ocjeni Povjerenika za informiranje u prvostupanjskom postupku nisu poštovana pravila postupka, te činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Sukladno navedenom na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), poništeno je prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku Ministarstvo znanosti i obrazovanja dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima te utvrditi da li posjeduje izrađene informacije na koje se zahtjev odnosi, a nakon toga utvrditi da li postoje ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko utvrdi da postoje zakonska ograničenja za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženim informacijama. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obveza tijelu javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. toga članka, preostale dijelove informacije učini dostupnima. Ako se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva. Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da nema zakonskih razloga za ograničenje, u obvezi je informacije učiniti dostupnima. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon primitka ovog rješenja, tijelo javne vlasti obvezno je u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan