KLASA: UP/II-008-07/19-01/166
URBROJ: 401-01/10-19-4
Zagreb, 15. travnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Udruge vlasnika nekretnina „Nečven-NP Krka“, Puljane, Sičići 10, koju zastupa predsjednik ........., izjavljene protiv rješenja Javne ustanove „Nacionalni park Krka“, KLASA: UP/I-008-04/19-04/01, URBROJ: 2182/1-15/4-01-01/1-19-1 od 08. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Odbija se zahtjev za pristup informacijama Udruge vlasnika nekretnine „Nečven-NP Krka“ u dijelu pod točkom 1. zahtjeva u kojem se traži preslike prekršajne ili kaznene prijave protiv pravne osobe OPG ........., te odgovornih fizičkih osoba u OPG .........
2. Odbija se žalba Udruge vlasnika nekretnina “Nečven-NP Krka” izjavljena protiv rješenja Javne ustanove „Nacionalni park Krka“, KLASA: UP/I-008-04/19-04/01, URBROJ: 2182/1-15/4-01-01/1-19-1 od 08. veljače 2019. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijena je točka 2. zahtjeva za pristup informacijama Udruge vlasnika nekretnina „Nečven-NP Krka“, zastupane po predsjedniku ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila disciplinske, prekršajne ili kaznene prijave protiv zaposlenika prvostupanjskog tijela, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da tražena informacija nije u duhu međusobnog uvažavanja iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama, kojim je žaliteljica tražila prekršajne ili kaznene prijave protiv pravne osobe OPG ........., te odgovornih fizičkih osoba u OPG........., žaliteljici je e-mailom prvostupanjskog tijela od 13. veljače 2019. dostavljen podatak da je podnesen optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Šibeniku dana 10. siječnja 2019. godine.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u u kojoj u bitnom ukazuje da je kontinuirano ukazivala na nezakonit i neprihvatljiv rad OPG „.........“, te na selektivnu primjenu zakona od strane prvostupanjskog tijela. Smatra da postoji javni interes za tražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba protiv rješenja kojim je odlučeno o točki 2. zahtjeva za pristup informacijama nije osnovana, a zahtjev za pristup informacijama pod točkom 1. je trebalo odbiti iz razloga koji se navode u ovom rješenju.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 30. siječnja 2019. godine tražila preslike svih podnesaka Javne ustanove „Nacionalni park Krka“ i to:
1. prekršajne ili kaznene prijave protiv a) pravne osobe, OPG ......... iz Nečvena i b) odgovornih, fizičkih osoba u OPG „.........“ iz Nečvena
2. disciplinske, prekršajne ili kaznene prijave protiv zaposlenika JU „NP Krka“ koji su godinama svojim nesavjesnim poslovanjem tolerirali i podupirali nezakonito poslovanje Uljare i odlaganje otpada maslinove komine na nelegalnim odlagalištima unutar obuhvata granica Nacionalnog parka „Krka“, a tijekom inspekcijskih nadzora poslovanja OPG „.........“, prema prijavama Udruge vlasnika nekretnina „Nečven NP-Krka“, tijekom 2018. godine, pokušali prikriti nezakonito poslovanje OPG „.........“ iz Nečvena
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama, ističe se sljedeće.
Naime, žaliteljica je u zahtjevu za pristup informacijama jasno navela da traži presliku prekršajne ili kaznene prijave, pa tijelo javne vlasti nije moglo žaliteljicu obavijestiti e-mailom od 13. veljače 2019. godine da je pokrenut prekršajni postupak pred nadležnim sudom.
Osim toga, žaliteljica je u smislu članka 17. stavka 1. točke 2. alineje 4. Zakona o pravu na pristup informacijama naznačila da traži presliku dokumenta koji sadrži traženu informaciju, pa se neposredno davanje informacije u navedenom e-mailu ne može smatrati udovoljenjem zahtjevu za pristup informacijama žaliteljice u smislu članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, ima se smatrati da je u konkretnom slučaju došlo do šutnje prvostupanjskog tijela u odnosu na točku 1. zahtjeva za pristup informacijama, pa je sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (koji Povjereniku daje ovlast da sam riješi upravnu stvar u slučaju šutnje uprave) od prvostupanjskog tijela zatražena informacija koja je predmet točke 1. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, koja informacija je dostavljena Povjereniku za informiranje e-mailom prvostupanjskog tijela od 29. ožujka 2019. godine.
Uvidom u optužni prijedlog utvrđeno je da se isti sadrži osobne podatke osobe protiv koji podnosi (adresa, osobni identifikacijski broj), te se opisuje prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret.
Odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom koji se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Nadalje, iz članka 10. Opće uredbe o zaštiti podataka proizlazi da se obrada osobnih podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela provodi samo pod nadzorom službenih tijela, ili kad je obrada odobrena pravom Unije ili pravom države članice.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, samo pitanje vodi li se protiv određene osobe prekršajni postupak predstavlja osobni podatak, jer se na navedeni način određena osoba identificira.
Slijedom navedenog, provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za infomiranje smatra da u odnosu na zatraženu informaciju ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članaka 15. stavka 2. točke 4. i članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz sljedećih razloga.
Optužni prijedlog je samo podnesak kojim ovlašteni tužitelj pokreće prekršajni postupak sukladno članku 160. Prekršajnog zakona, dakle radi se o tvrdnji ovlaštenog tužitelja da je određena osoba počinila prekršaj, a koja se mora dokazati u prekršajnom postupku.
Osim toga, u konkretnom slučaju ne radi se o pravomoćno okončanom postupku, već postupku koji se vodi pred nadležnim prekršajnim postupkom, pa Povjerenik za informiranje smatra da bi javno iznošenje informacije o tome da se protiv određene fizičke osobe, koja nije dužnosnik niti službenik tijela javne vlasti, vodi prekršajni postupak, bilo nespojivo s interesima učinkovitog i nepristranog vođenja postupka.
Naime, iznošenje navedenog podatka u javnosti bi se stvorio dojam da je počinitelj kriv za navedeni prekršaj, a što bi moglo dovesti do povrede presumpcije nedužnosti propisane člankom 29. Ustava Republike Hrvatske, odnosno člankom 84. Prekršajnog zakona, pa se ne može prihvatiti tvrdnja žaliteljice da za traženu informaciju prevladava javni interes
Također se ističe da u konkretnom slučaju (s obzirom da se radi i o zakonskom ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama nije moguće primijeniti niti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi se prekrivanjem imena i prezimena osobe protiv koje se vodi postupak izgubio smisao davanja informacije, odnosno ista ne bi predstavljala potpunu informaciju u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za traženu informaciju, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Slijedom navedenog, temeljem članka 119. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku, i temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člancima 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebalo je riješiti kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
U odnosu na točku 2. zahtjeva za pristup informacijama, pobijanim rješenjem odbijena je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice u dijelu u kojem se traže disciplinske, kaznene ili prekršajne prijave protiv zaposlenika, a temeljem članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kad zbog učestalih zahtjeva za dostavom istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 9a Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi tijela javne i korisnika temelje se na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Osnovano prvostupanjsko tijelo navodi da žaliteljica ne postupa sukladno navedenom načelu, a što je razvidno iz navoda žalbe u kojima se imputira odgovornim osobama prvostupanjskog tijela počinjenje kaznenog djela, međutim povreda članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama ne može predstavljati razlog za uskraćivanje informacije.
Razmatrajući pobijano rješenje, moguće je utvrditi da isto ne sadrži valjane razloge iz koje bi se moglo zaključiti da postoji zlouporaba prava na pristup informacijama, odnosno nije jasno naznačeno u čemu bi se sastojalo subjektivno obilježje zlouporabe prava na pristup informacijama (odnosno da žaliteljica očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama), odnosno objektivno obilježje (da žaliteljica traži veći broj informacija čime dolazi do opterećenja tijela javne vlasti), pa je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim navedeni propust prvostupanjskog tijela nije utjecao na prava žaliteljice u ovom postupku, a iz sljedećih razloga.
Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/166, URBROJ: 401-01/10-19-2 od 25. ožujka 2019. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo očitovanje o tome jesu li postojale disciplinske, kaznene ili prekršajne prijave protiv zaposlenika tijekom 2018. godine, a vezano za navodno nezakonito postupanje u postupku nadzora nad OPG Ivan Perica, a koju informaciju žaliteljica traži točkom 2. zahtjeva za pristup informacijama.
Iz e-maila prvostupanjskog tijela od 29. ožujka 2019. godine koji je upućen Povjereniku za informiranje u bitnom proizlazi da nisu postojale disciplinske, kaznene ili prekršajne prijave protiv djelatnika prvostupanjskog tijela vezano za postupak nadzora nad OPG Ivan Perica.
Dakle, iz očitovanje prvostupanjskog tijela proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbaciti zahtjev žaliteljice, a koji propust ne može utjecati na prava žaliteljice, jer se ne može omogućiti pristup informaciji koja ne postoji.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan