KLASA: UP/II-008-07/19-01/74
URBROJ: 401-01/10-19-4
Zagreb, 08. travnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe odvjetnice ......... iz Dubrovnika, ........., izjavljene protiv rješenja Grada Siska, KLASA: UP/I-008-03/18-01/1, URBROJ: 2176/05-03-02/2-1 od 31. listopada 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje rješenja Grada Siska, KLASA: UP/I-008-03/18-01/1, URBROJ: 2176/05-03-02/2-1 od 31. listopada 2018. godine.
2. Odobrava se odvjetnici ......... pravo na pristup tablici koja sadrži imena i prezimena službenika u Gradu Sisku s nazivima radnih mjesta na dan 19. veljače 2019. godine.
3. Nalaže se Gradu Sisku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama odvjetnice ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila popis svih zaposlenih u Gradu Sisku, uključujući imena i prezimena, te radno mjesto, odnosno poziciju iz sistematizacije na koji je službenik raspoređen, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točaka 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju profesionalnu tajnu, odnosno da su isti zaštićeni zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je pobijano rješenje nezakonito. Ističe da osobni očevidnik nije jedino mjesto na kojem se nalaze podaci o imenima i prezimenima i pozicijama službenika, te osporava da bi isti predstavljali profesionalnu tajnu. Smatra da ime i prezime službenika uživa zaštitu osim u slučajevima predviđenim Zakonom o pravu na pristup informacijama. Ukazuje na raniji stav Povjerenika za informiranje prema kojem podatak o imenu i prezimenu državnog službenika ne može predstavljati zaštićeni osobni podatak, jer se radi o osobama čiji se rad financira iz javnih sredstava. Ističe da prvostupanjsko tijelo uopće nije provelo test razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 01. listopada 2018. godine zatražila dostavu u elektronskom obliku popisa svih zaposlenih u Gradu Sisku koji uključuje ime i prezime osobe te radno mjesto, odnosno poziciju iz sistematizacije na koju je službenik raspoređen.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući informaciju koja je predmet postupka.
S obzirom na to da prvostupanjsko tijelo u odgovoru na žalbu navodi da je žalba podnesena izvan roka, jer je žaliteljica prvostupanjsko rješenje zaprimila dana 09. studenog 2018. godine, a Povjerenik za informiranje je žalbu zaprimio dana 27. studenog 2018. godine, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 72. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) propisano je da kad je podnesak upućen poštom preporučeno ili predan ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, dan predaje pošti, odnosno ovlaštenom pružatelju poštanskih usluga, smatra se danom predaje javnopravnom tijelu.
Uvidom u kovertu koja prileži žalbi žaliteljice utvrđeno je da je preporučena pošiljka pod brojem RC 99 993 857 7 predana poštanskom uredu u Dubrovniku dana 26. studenog 2018. godine, pa se primjenom članka 72. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ima smatrati da je žalba podnesena dana 26. studenog 2018. godine.
S obzirom da je žaliteljica po navodu prvostupanjskog tijela prvostupanjsko rješenje zaprimila dana 09. studenog 2018. godine, zadnji dan za ulaganje žalbe je isticao dana 24. studenog 2018. godine.
Člankom 81. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad zadnji dan roka pada u nedjelju, na blagdan ili drugi dan kad javnopravno tijelo ne radi, rok istječe prvog sljedećeg radnog dana.
S obzirom da je dana 24. studenog 2018. godine bio dan kada javnopravno tijelo ne radi (subota), zadnji dan roka za podnošenje žalbe je istekao u ponedjeljak 26. studenog 2018. godine, iz čega proizlazi da je žalba žaliteljice pravovremena.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Sukladno članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji, ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju profesionalnu tajnu, odnosno da predstavljaju zaštićene osobne podatke.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Naime, prilikom donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti je dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa, pa osnovano žaliteljica u žalbi ukazuje na činjenicu da test razmjernosti i javnog interesa uopće nije niti proveden.
Test razmjernosti i javnog interesa odraz je ustavnog načela razmjernosti iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske, što znači da svako ograničenje prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem, iz kojeg razloga je neprihvatljivo ograničavanje prava na pristup informacijama pozivom na zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela da zatražene informacije predstavljaju profesionalnu tajnu, ističe se kako slijedi.
Člankom 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“; 108/96, 79/07) propisano je da profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni radnici, i druge osobe u obavljanju svog poziva.
Prema članku 118. stavku 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 86/08, 61/11, 4/18) podaci iz osobnih očevidnika i popisa službenika i namještenika predstavljaju profesionalnu tajnu.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti institut profesionalne tajne, a iz sljedećih razloga.
Institut profesionalne tajne isključivo je vezan uz podatke koje određene osobe saznaju u obavljanju svog poziva, i radi se prvenstveno o osobnim ili obiteljskim podacima stranaka, a koji uvjet nije ispunjen u slučaju službenika u jedinicama lokalne i područne samouprave.
Osim toga, ukazuje se primjerice i na Uredbu o sadržaju i načinu vođenja osobnih očevidnika i središnjeg popisa državnih službenika i namještenika, iz koje se ne može zaključiti da bi podaci iz osobnog očevidnika predstavljali profesionalnu tajnu.
Naime, ime i prezime državnog službenika i podatak o mjestu na koje je raspoređen, bez obzira na to što su dio očevidnika, ne može predstavljati profesionalnu tajnu, već se radi o osobnim podacima u smislu članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
S obzirom da se prvostupanjsko tijelo u odgovoru na žalbu, KLASA: UP/I-008-03/18-01/1, URBROJ: 2176/05-03-02/2-18-3 od 18. prosinca 2018. godine, vjerojatno omaškom, poziva i na činjenicu da su traženi podaci poslovna tajna, ističe se sljedeće.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Slijedom navedenog, logično je da traženi podaci ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, jer traženi podaci ne predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada. ili druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenim osobama mogle nastupiti štetne posljedice za interese pravne osobe.
U odnosu na zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Sama činjenica da određena informacija sadrži osobne podatke, ne znači da je navedeni podatak automatski zaštićen.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Sukladno članku 6c Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg, odnosno ako je obrada nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade.
Slijedom svega navedenog, proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka treba dovesti u vezu s ostalim pravima, odnosno pravom na pristup informacijama, zbog čega se i provodi test razmjernosti i javnog interesa, a koji u konkretnom slučaju nije proveden, kako je to ranije navedeno u ovom rješenju.
Imajući u vidu odredbu članka 6c Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno da postupanje po zahtjevu za pristup informacijama (te provedba testa razmjernosti i javnog interesa) predstavlja izvršavanje obveze prvostupanjskog tijela kao voditelja obrade podataka, očito je da u konkretnom slučaju za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama nije potrebna privola za obradu osobnih podataka u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.
Naime, u konkretnom slučaju radi se o osobama koje su zaposlene u tijelu javne vlasti, te se financiraju iz javnih sredstvima.
Prema članku 24. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, 86/08, 61/11, 4/18) u rješenju o prijmu u službi obvezno se navode podaci osobe koja se prima u službu (ime i prezime, stručna sprema i struka, ukupni radni staž i radni staž u struci).
Člankom 4. stavkom 4. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“, 86/08, 61/11, 4/18) propisano je da se Pravilnikom o unutarnjem redu utvrđuje unutarnje ustrojstvo upravnih tijela, naziv i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radno mjesto, broj izvršitelja i druga pitanja od značaja za rad upravnih tijela.
Sukladno navedenom, Povjerenik za informiranje smatra da, iako se radi o osobnim podacima, preteže javni interes za dobivanjem podataka iz članka 24. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj (regionalnoj) samoupravi nad razlogom ograničenja propisanog člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji kao razlog uskrate predviđa zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba, jer javnost ima pravo biti upoznata s imenom i prezimenom osobe i pozicijom na koju je raspoređen, čiji se rad financira iz javnih sredstava, a što je ovdje slučaj.
Posebno se ističe da se ovim rješenjem žaliteljici omogućuje pristup popisu službenika i namještenika i mjestima na koji su raspoređeni na dan 19. veljače 2019. godine, te se u konkretnom slučaju ne radi o ponovnoj uporabi informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnik koji raspolaže informacijom sukladno Zakonu ima pravo tu informaciju javno iznositi, što u konkretnom slučaju znači da bi žaliteljica moglo javno iznositi podatak da je određena osoba na dan 19. veljače 2019. godine zaposlenik prvostupanjskog tijela.
Dakle, ovim rješenjem se ni na koji način ne ulazi u pitanje ima li pravo podnositeljica zaht jeva objavljivati navedene podatke na portalu www.ocijeni.me, niti je ovim rješenjem žaliteljici omogućeno da navedene podatke objavljuje na portalu u svrhu ocjenjivanja službenika.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo riješiti kao pod točkom 1., 2. i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan