KLASA: UP/II-008-07/18-01/470
URBROJ: 401-01/10-19-5
Zagreb, 28. ožujka 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbi ........., zastupanog po odvjetnicima ......... i ........., izjavljenih protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine i KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine, u predmetima ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine.
2. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem, KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražio podatak o tome jesu li ugovori o kreditu, pobliže opisani u zahtjevu za pristup informacijama, prijavljeni kao nenaplativi i jesu li ih banke prijavile za otpis poreza na dobit, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poreznu tajnu sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16).
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da žalbu ulaže iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da svatko ima pravo na informacije koje su u posjedu tijela javne vlasti, neovisno o svrsi u koju se informacija želi koristiti. Ističe da su temeljem ugovora o kreditu banke pokretale ovršne postupke na njegovoj imovini, pa ga zanima jesu li predmetni krediti bili prijavljeni kao nenaplativi. Dalje navodi da ima pravni interes u konkretnom slučaju, odnosno da su ispunjeni uvjeti za izuzeće od obveze čuvanja porezne tajne. Predlaže da se žalba uvaži.
Osporenim rješenjem, KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine odbačen je zahtjev žalitelja kojim se traži podatak o tome jesu li ugovori o kreditu koji se navode u zahtjevu za pristup informacijama, kao nenaplativa potraživanja otpisana od poreza na dobit pojedinih banaka, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatražene podatke.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da istu ulaže zbog svih žalbenih navoda. Ističe da svatko ima pravo na informacije u posjedu tijela javne vlasti. Posebno ističe da nije povrijeđena obveza čuvanja porezne tajne. Ističe da je povrijeđeno načelo ocjene dokaza iz članka 9a Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana u odnosu na rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine, dok nije osnovana u odnosu na rješenje KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama od 26. travnja 2018. godine navodi doslovno sljedeće:
„Podnositelj zahtjeva zaduživao se, tijekom 2006. i 2007. godine, kod više financijskih institucija i to baš: kod Privredne banke Zagreb d.d., ........., OIB: 02535697732 temeljem ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 9011073880 od 10. ožujka 2006. godine, temeljem ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 9012015591 od 10. listopada 2006. godine, zatim temeljem ugovora o nenamjenskom kreditu broj: 9012218138 od 11. siječnja 2007. godine kod Splitske banke, Ruđera Boškovića 16, Split, MBS 060000488, OIB: 69326397242, temeljem ugovora o kreditu broj 4302/06 od 23. svibnja 2006. godine kod Raiffeisen bank d.d. ........., Zagreb, OIB: ......... temeljem ugovora o kreditu broj: 045-50-3418336 te ugovora o kreditu broj: 418-50-3788744, kod Imex banke d.d., ........., Split, OIB: ......... temeljem ugovora o kreditu broj 699-0000-6990003170 od 24. siječnja 2006. godine kod OTP banke Hrvatska d.d. ........., Zadar, OIB; ........., temeljem ugovora o kreditu broj 061211421044 kod Partner banke d.d. Zagreb, ........., Split, OIB: ......... temeljem ugovora o kreditu broj 815-50-00047 od 11. rujna 2006. godine te temeljem ugovora o kreditu broj: 815-50-000063 od 01. prosinca 2006. godine kod VOLKSBANK d.d. (Sberbank), ........., 10000 Zagreb, OIB: ......... temeljem ugovora o kreditu broj 202490 od 25. siječnja 2007. godine, kod Croatia banke d.d. Zagreb temeljem ugovora br 2100248282.
Ovim putem podnositelj moli Naslov da mu se omogući uvid u bilance gore navedenih banaka kako bi se utvrdilo jesu li navedene institucije iskoristile zakonsko pravo da nenaplativa potraživanja, u ovom slučaju kreditna zaduženja od 2006. i 2007. godine, otpišu od poreza na dobit.
Dakle, podnositelja zanima jesu li gore navedeni krediti prijavljeni kao nenaplativi i slijedom toga jesu li ih istaknute banke prijavile za otpis poreza na dobit“.
O navedenom zahtjevu prvostupanjsko tijelo je odlučilo rješenjem KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine na način da je odbilo zahtjev žalitelja jer smatra da zatražene informacije predstavljaju poreznu tajnu.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 12. studenog 2018. godine podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za pristup informacijama identičnog sadržaja kao i raniji zahtjev od 26. travnja 2018. godine, a o kojem je prvostupanjsko tijelo odlučilo rješenjem, KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine na način da je odbacilo zahtjev žalitelja.
S obzirom da je rješenjima prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine i KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine odlučeno o sadržajno istom zahtjevu za pristup informacijama te se oba akta u bitnom temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi temeljem članka 44. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), navedeni postupci su spojeni te se vode kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/18-01/470 (zaključak Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/470, URBROJ: 401-01/10-19-4 od 28. ožujka 2019. godine).
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
U odnosu na rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-032-01/18-01/37, URBROJ: 513-07-21-17-18-3 od 15. svibnja 2018. godine, ističe se kako slijedi.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, da se na istu ne mogu primijeniti zakonska izuzeća od porezne tajne.
Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (“Narodne novine”, 115/16) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojim raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.
S obzirom da se predmet zahtjeva žalitelja odnosi na pitanje poreza na dobit potrebno je navesti relevantne zakonske odredbe.
Člankom 5. Zakona o porezu na dobit (“Narodne novine”, 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16) propisano je da je porezna osnovica dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, umanjena i uvećana prema odredbama navedenog Zakona.
Sukladno članku 9. stavku 1. Zakona o porezu na dobit vrijednosna usklađenja po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge, priznaju se kao rashod ako je od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja proteklo više od 60 dana. Prema stavku 2. navedenog članka vrijednosno usklađenje potraživanja priznaje se ako je potraživanje evidentirano u poslovnim knjigama kao prihod i ako su obavljene sve radnje za osiguranje naplate duga.
Stavkom 3. navedenog članka propisano je da se smatra da su obavljene radnje iz stavka 2. ovog članka ako su potraživanja utužena ili se zbog njih vodi ovršni postupak, ako su prijavljena u stečajnom postupku nad dužnikom, ili ako je postignuta nagodba s dužnikom, obveznikom poreza na dobit koji nije povezana osoba prema posebnom propisu u slučaju stečaja arbitraže ili mirenja.
Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/470, URBROJ: 401-01/10-18-2 od 04. srpnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela je sukladno članku 25. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacija zatražen podatak jesu li kreditne institucije za kredite koji su navedeni u zahtjevu za pristup informacijama, koristile pravo otpisa poreza na dobit.
Iz e-maila koje je prvostupanjsko tijelo dana 09. srpnja 2018. godine uputilo Povjereniku za informiranje u bitnom proizlazi da u razdoblju nakon 2006. godine porezni nadzori koji se odnose na tražene banke nisu obuhvatili podnositelja zahtjeva na način da bi traženi podaci bili sastavni dio spisa ili dosjea, odnosno da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju, te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Uzimajući u obzir navedeno, moglo bi se zaključiti da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije, u kojem slučaju je tijelo javne vlasti bilo dužno donijeti rješenje o odbačaju zahtjeva.
Osim toga, ako prvostupanjsko tijelo doista ne posjeduje tražene informacije, onda navedeno isključuje mogućnost da predmetne informacije, koje prvostupanjsko tijelo ne posjeduje, predstavljaju poreznu tajnu.
Slijedom svega navedenog, valjalo je zbog pogrešne primjene članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
S obzirom na to da je kasnijim prvostupanjskim rješenjem, koje se navodi u točki 2. izreke ovog rješenja, pravilno odlučeno o zahtjevu žalitelja, nije bilo potrebe za vraćanjem predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U odnosu na rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-032-01/18-01/46, URBROJ: 513-07-21-17-18-10 od 20. studenog 2018. godine ističe se kako slijedi.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je porezni obveznik dužan Poreznoj upravi podnijeti za obračunsko razdoblje prijavu poreza na dobit, bilancu, te račun dobiti i gubitka, dok detalji o pojedinim poslovnim događajima nisu vidljivi iz navedenih dokumenata koji se dostavljaju Poreznoj upravi. Dalje se navodi da je nakon provjere u Uredu za velike poreznike PU utvrđeno da navedeni podatak nije evidentiran u elektroničkim evidencijama, niti u spisu, a niti u dosjeu poreznog obveznika.
Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/851, URBROJ: 401-01/10-19-2 od 14. siječnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo dodatno očitovanje o tome koje podatke sadrži porezna prijava pojedinog poreznog obveznika.
Iz e-maila prvostupanjskog tijela od 17. siječnja 2019. godine upućenog Povjereniku za informiranje navedeno je da je izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju te da u istoj nije evidentiran Zdravko Bralo.
Dakle, može se zaključiti da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kad je zahtjev žalitelja odbacilo temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan