KLASA: UP/II-008-07/19-01/190

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 22. ožujka 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., zastupane po punomoćniku ........., odvjetniku iz Zagreba, .........,   izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, KLASA: UP/I-008-01/19-04/1, URBROJ: 2158-5-19-2 od 4. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, KLASA: UP/I-008-01/19-04/1, URBROJ: 2158-5-19-2 od 4. veljače 2019. godine.

2.    Odobrava se  ......... pravo na pristup preslici rješenja o rasporedu na radno mjesto, KLASA: UP/I-112-01/18-01/65, URBROJ: 2158-1-2019-1 od 9. siječnja 2019. godine, kojim je ......... raspoređena na radno mjesto voditeljice Odjela za rad, zdravstvo, socijalnu skrb i zaštitu žrtava rata u Službi za društvene djelatnosti Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji.

3.    Nalaže se Uredu državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ........., zastupanoj po punomoćniku ........., pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.             

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem  Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji (u daljnjem tekstu: Ured državne uprave) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., zastupane po punomoćniku ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatraženo rješenje o rasporedu na radno mjesto voditelja Odjela za rad, zdravstvo, socijalnu skrb i zaštitu žrtava rata u Službi za društvene djelatnosti Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji. Žaliteljev je zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2.. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi  kako rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešne primjene odredbi materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitnih povreda postupovnih odredbi. Žalitelj smatra kako tijelo javne vlasti paušalno citira odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka te da ih pogrešno primjenjuje s obzirom na to da zatražena informacija ne može biti tajna. Žalitelj ističe kako tijelo javne vlasti nije navelo pravni temelj odbijanja zahtjeva te da nije ispravno provelo test razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 22. siječnja 2019.  godine zatražio rješenje o rasporedu na radno mjesto voditelja Odjela za rad, zdravstvo, socijalnu skrb i zaštitu žrtava rata u Službi za društvene djelatnosti Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji.

U obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbijen žaliteljev zahtjev navodi se kako je prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno kako se pristup informacijama može ograničiti zbog zaštite osobnih podataka. Ured državne uprave pritom citira odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka i zaključuje da ako bi se pružile tražene informacije, bez obzira na svrhu, korisnik bi te informacije mogao javno iznositi, a uz to bi istu informaciju trebala dobiti svaka fizička ili pravna, domaća ili strana osoba koja bi bilo kada zatražila tu informaciju.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je Ured državne uprave prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama  pogrešno primijenio pravni propis te je načinio bitne povrede postupka.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama,  dužno je  provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese.  Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Tijelo javne vlasti, međutim, u prvostupanjskom postupku nije provelo test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je prethodno navedeno -  stavljajući u razmjer zaštitu određenog interesa, u ovom slučaju zaštitu osobnih podataka -  i javni interes da se omogući pristup predmetnoj informaciji.

Tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja ne argumentira niti uzročno-posljedično povezuje na koji način bi omogućavanje pristupa zatraženim informacijama utjecalo na ugrožavanje osobnih podataka fizičke osobe, već samo ističe da bi, sukladno načelu raspolaganja i načelu jednakosti, omogućavanje pristupa informacijama bez obzira na svrhu učinilo zatraženu informaciju javno dostupnom bilo kojem korisniku.

Ured državne uprave bi pravilnom provedbom testa razmjernosti i javnog interesa trebao doći do zaključka da predstavlja tijelo javne vlasti koje se financira iz proračunskih sredstava te da su državni službenici plaćeni iz javnih sredstava i djeluju u javnom interesu, stoga su njihova imena i prezimena te podaci kao što su raspored na radno mjesto, opis poslova, bruto plaća i sl. javno dostupni podaci.

Štoviše, tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je  propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, a sasvim je razvidno da raspoređivanje državnog službenika na radno mjesto utječe na potrošnju javnih, proračunskih, sredstava te da takva informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti – što bi zatraženo rješenje trebalo učiniti automatski dostupnim podnositelju zahtjeva za pristup informacijama.

Slijedom navedenog, iako ime i prezime fizičke osobe, koeficijent složenosti poslova radnog mjesta i sl. predstavlja osobni podatak, to ne znači  da takav podatak u svakom slučaju predstavlja i zaštićeni osobni podatak, a to pogotovo ne znači u slučaju kada je fizička osoba službenik u tijelu javne vlasti.

Također treba imati na umu dosadašnju praksu Povjerenika za informiranje, ali i upravnosudsku praksu koja je te odluke potvrđivala, kako bi određeni podaci o zaposlenicima u tijelima javne vlasti trebali biti javno dostupni.

Osim toga, Ured državne uprave prilikom citiranja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka nije našao shodnim navesti odredbe koje bi predstavljale pravni temelj za obradu osobnih podataka.

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci”  svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje nije utvrdio razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija ne može biti uskraćena kao zaštićeni osobni podatak.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan