KLASA: UP/II-008-07/18-01/579
URBROJ: 401-01/06-19-6
Zagreb, 21. ožujka 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ........., zastupane po odvjetniku ......... iz Pule, ........., izjavljene protiv rješenja Klinike za ortopediju Lovran, Urbroj: 02/2-2018 od 27. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Klinike za ortopediju Lovran, Urbroj: 02/2-2018 od 27. lipnja 2018. godine.
2. Odobrava se ......... pristup preslici:
- Odobrenja (suglasnosti) za sklapanje posla iz zdravstvene djelatnosti ortopedije, Broj: 02-422/17 od 7. prosinca 2017. godine za ........., zaposleniku Klinike za ortopediju Lovran pri Poliklinici Osteon d.o.o., ........., 52 452 Funtana.
3. Nalaže se Klinici za ortopediju Lovran da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem je odbijen zahtjev za pristup informacijama ........., zastupane po odvjetniku ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je od Klinike za ortopediju Lovran zatražila informaciju o postojanju suglasnosti poslodavca za obavljanje privatne prakse za njihovog zaposlenika ........., temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4., a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu navedenog Zakona.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je osporeno rješenje nezakonito, s obzirom da je istim odbijen predmetni zahtjev uz obrazloženje da je tražena informacija službena informacija nastala u okviru djelokruga tijela javne vlasti pa s obzirom na definiciju zdravstvene djelatnosti nije moguće udovoljiti zahtjevu. Ističe da je osporeno rješenje promašeno jer djelokrug i djelatnost nisu sinonimi te pojašnjava da je očito kako zakonska obveza omogućavanja pristupa informacijama nije djelatnost tijela javne vlasti, jer je to zdravstvena zaštita, ali da ista spada pod njezin djelokrug. Žaliteljica ističe da je osporeno rješenje još jedan pokušaj nezakonitog uskraćivanja u zahtjevu zatražene informacije te predlaže Povjereniku za informiranje da usvoji žalbu kao osnovanu te naloži tijelu javne vlasti da joj omogući pristup istoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 30. travnja 2018. godine od Klinike za ortopediju Lovran zatražila sljedeće: „da li zaposlenik ......... ima suglasnost poslodavca za obavljanje privatne prakse (odobrenje za dopunski rad), od kada i za koje pravne osobe?” Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je Klinika za ortopediju Lovran po navedenom zahtjevu žaliteljici po njezinom odvjetniku Goranu Čaliću dostavila obavijest Broj: 02-119/18 od 4.5.2018. godine u kojoj je navedeno da joj nisu u mogućnosti dostaviti isprave koje sadrže odgovor na njezino pitanje. Također, iz spisa predmeta je utvrđeno da je Klinika za ortopediju Lovran postupivši po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/18-01/467, URBROJ: 401-01/06-18-2 od 6. travnja 2018. godine donijela osporeno rješenje Urbroj: 02/2-2018 od 27. lipnja 2018. godine, kojim je odbila predmetni zahtjev žaliteljice temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4., a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu navedenog Zakona.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju.
U drugostupanjskom postupku po žalbi Klinika za ortopediju Lovran je dopisom Broj: 02/2-2018 od 20. srpnja 2018. godine dostavila Povjereniku za informiranje prvostupanjski spis predmeta u kojem se odlučivalo o predmetnom zahtjevu žaliteljice te kao predmetnu informaciju - Odobrenje (suglasnost) Broj: 02-422/17, od 7. prosinca 2017. godine, za sklapanje posla iz zdravstvene djelatnosti ortopedije pri Poliklinici Osteon d.o.o., ........., 52 452 Funtana, za ........., dr. med. spec. ortoped. zaposlenika Klinike za ortopediju Lovran.
Stoga je u žalbenom postupku izvršen uvid u sadržaj odobrenja koje je dostavljeno kao predmetna informacija, pri čemu je utvrđeno da ista sadrži ime i prezime zaposlenika Klinike za ortopediju Lovran te podatke o pravnim osobama.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, kada se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.
U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Tako je člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12., pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka. U članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
U članku 1. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca („Narodne novine”, broj 42/16.) je propisano da se ovim Pravilnikom propisuju mjerila za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca (u daljnjem tekstu: odobrenje za dopunski rad).
Člankom 2. stavkom 1. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca je propisano da poslove iz djelatnosti poslodavca, za svoj račun, može obavljati zdravstveni radnik koji uredno odnosno kvalitetno, savjesno i redovito obavlja poslove iz radnog odnosa sukladno obvezama propisanim općim aktima poslodavca i ima prethodno odobrenje za dopunski rad ravnatelja zdravstvene ustanove u kojoj je zaposlen. Stavkom 2. istog članka propisano je da je uvjet za davanje odobrenja za dopunski rad prethodno sklopljeni ugovor o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca i zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnog zdravstvenog radnika kod kojeg će zdravstveni radnik za svoj račun obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca. U stavku 3. istog članka je propisano da su mjerila za davanje odobrenja za dopunski rad zdravstvenom radniku: redovito, savjesno i stručno obavljanje poslova iz ugovora o radu, u skladu s pravilima struke i uputama poslodavca odnosno ovlaštenih osoba poslodavca; kontinuirano stručno usavršavanje znanja i vještina; obavljanje poslova iz ugovora o radu u skladu s poslovnim interesima poslodavca; poštivanje strukovnih i stegovnih pravila koja proizlaze iz organizacije rada poslodavca i profesionalne djelatnosti; i nepostojanje kaznene, prekršajne ili disciplinske pravomoćne odluke kojom je utvrđena odgovornost zdravstvenog radnika u vezi obavljanja profesionalne djelatnosti.
U članku 4. stavku 1. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca je propisano da se odobrenje za dopunski rad daje na godinu dana.
S obzirom da su informacije o radnom mjestu, opis poslova radnog mjesta, određivanje plaće, materijalnih i ostalih prava, trajanje radnog odnosa, mjesta rada, radno vrijeme koje se navodi u ugovorima i aneksima ugovora o radu, pa tako i odobrenja za dopunski rad informacije koje su vezane za radna mjesta u tijelu javne vlasti čiji rad treba biti otvoren i javan, očito je da otvorenosti i javnosti rada tijela pridonosi i dostupnost takvih podataka. Stoga se za navedene informacije zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
Zdravstvene ustanove su kao tijela javne vlasti u obvezi obavljati svoju djelatnost odgovorno, učinkovito i transparentno u odnosu prema javnosti, pa stoga i način obavljanja poslova treba biti transparentan, osobito uzimajući u obzir da je presumpcija dobivanja odobrenja za dopunski rad savjesno i odgovorno ispunjavanje radnih obveza kod poslodavca koji daje isto odobrenje, pri čemu je potrebno uzeti u obzir da se o dopunskom radu zdravstvenih djelatnika vode i česte rasprave u javnosti.
Naime, u javnosti se često izražava sumnja u to da zdravstveni djelatnici koji traže odobrenje za dopunski rad u privatnim zdravstvenim ustanovama, ne obavljaju svoj redoviti posao savjesno odnosno da u dovoljnoj mjeri ne ispunjavaju normu koja se od njih traži, da su zbog navedenog dugačke liste čekanja i sl. odnosno presumira se da liječnici koji nakon redovnog radnog vremena rade u privatnim zdravstvenim ustanovama nisu maksimalno angažirani na svojim radnim mjestima na kojima dobivaju redovitu plaću, ili da oni koji dodatno rade u privatnom sektoru ne rješavaju uredno svoje primarne obveze. Međutim, iz gore citiranih odredbi Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca razvidno je da su odredbe istog striktne u tom pogledu, a što je vidljivo iz uvjeta koje mora ispunjavati zdravstveni radnik da bi dobio dopusnicu za dopunski rad, pa iz navedenog proizlazi da je u interesu i tijela javne vlasti i zdravstvenog radnika, a i cjelokupne javnosti da se zna je li određeni zdravstveni radnik dobio takvo odobrenje poslodavca.
U žalbenom postupku, Povjerenik za informiranje je utvrdio da predmetno odobrenje za dopunski rad kod drugog poslodavca predstavlja podatak o raspolaganju javnim sredstvima te da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeni podaci dostupni javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Slijedom navedenog, a nakon izvršenog uvida u sadržaj preslike predmetnog odobrenja za rad, Povjerenik za informiranje ne nalazi razloga za ograničenje pristupa informacijama te je mišljenja da se žaliteljici može omogućiti preslika navedene informacije tako da su na istoj vidljivi svi podaci, kao i ime i prezime zaposlenika tijela javne vlasti na kojeg se odnosi navedeno odobrenje, kao i podatak o imenu i prezimenu te popisu ravnatelja tijela javne vlasti koje je izdalo isto odobrenje.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan