KLASA: UP/II-008-07/18-01/659
URBROJ: 401-01/10-19-9
Zagreb, 06. ožujka 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe Hrvatske komore zdravstvenih radnika, zastupane po odvjetnici ......... iz Odvjetničkog društva ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-18-1 od 25. srpnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-18-1 od 25. srpnja 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva zdravstva odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske komore zdravstvenih radnika (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila preslike svih odgovora adresata na pitanja iz Ministarstva zdravstva iz dopisa, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je predmetna informacija u postupku izrede, a njezino objavljivanje bi moglo ozbiljno ugroziti proces njezine izrade.
Protiv navedenog rješenja Ministarstva zdravstva žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da osporava predmetno rješenje iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjsko tijelo nije pravovremeno obavijestilo o produženju roka sukladno članku 22. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dalje navodi da prvostupanjsko tijelo ni na koji način nije obrazložilo navodno provedeni test razmjernosti i javnog interesa. Smatra pogrešnim pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da postupak anketiranja još uvijek traje, s obzirom da je rok za odgovor na postavljena pitanja bio 15. lipnja 2018. godine. Posebno ističe da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, već da se u istom samo reproduciraju zakonske odredbe. Navodi da postoji javni interes za traženu informaciju, s obzirom da anketu provodi tijelo javne vlasti, a adresati ankete su javne ustanove koje se financiraju iz državnog proračuna. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 05. srpnja 2018. godine tražila preslike svih odgovora adresata na pitanja iz dopisa Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine, odnosno da joj se na drugi odgovarajući način omogući pristup informaciji – odgovorima svih adresata na navedena pitanja, odnosno rezultatima provedene ankete.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljnivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno ugroziti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se ograničava pristup traženoj informaciji iz razloga što postupak anketiranja još uvijek traje, iz kojeg razloga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente za omogućavanje pristupa informaciji, čime je pogrešno primijenjena odredba članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na što osnovano žaliteljica ukazuje u svojoj žalbi. Osim toga, spisu ne prileži test razmjernosti i javnog interesa, pa nije bilo omoguće ispitati argumente prvostupanjskog tijela iz istog.
Uvidom u dopis Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine razvidno je da Ministarstvo zdravlja traži da se putem stručnih društava provede anketa medicinskih specijalističkih laboratorija u zdravstvenim ustanovama te da na anketu odgovore liječnici specijalisti koji rade u predmetnim laboratorijima, odnosno traži se odgovor na sljedeća pitanja:
1.) Da li postoje radna mjesta veće složenosti poslova u medicinskom specijalističkom laboratoriju na kojima bi mogao raditi magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike?
2.) Da li postoje poslovi u medicinskom specijalističkom laboratoriju koje ne može obavljati prvostupnik?
3.) Da li postoji potreba u zdravstvenoj ustanovi za radnim mjestom koje bi obavljao magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike?
4.) Ako postoji, koje poslove bi mogao obavljati magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike i koje bi poslove mogao obavljati samostalno, bez liječnika?
Razmatrajući zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, može se utvrditi da je cilj istog zaštita informacije koja je u postupku izrade ununtar tijela javne vlasti.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, navedeno zakonsko ograničenje nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju iz sljedećih razloga.
Naime, iz spisa predmeta razvidno je Ministarstvo zdravstva samo traži odgovore na konkretna pitanja, dakle iz predmetnog dopisa je razvidno da Ministarstvo zdravstva uopće ne navodi da će primjerice dobivene odgovore kombinirati s nekim drugim informacijama, odnosno da su predmetne informacije samo osnova za daljnje ispitivanje.
Posebno se ističe da je predmet drugostupanjskog postupka pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja (članak 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), što znači da Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku može ispitivati samo one navode koje prvostupanjsko rješenje sadrži.
U konkretnom slučaju, a kako je to već gore navedeno, prvostupanjsko rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, jer navod prvostupanjskog tijela da dostava pojedinačnih podataka nije opravdana ne predstavlja pravno relevnatni argument za uskraćivanje informacija primjenom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ministarstvo zdravstva tek u dopisu Povjereniku za informiranje, KLASA: UP/I-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-18-10 od 19. studenog 2018. godine spominje početno anketiranje, odnosno da je potrebno prikupiti nove detaljne podatke o potrebama poslodavaca.
Međutim, navedeni razlozi ne mogu biti uzeti u obzir jer isti nisu sadržani u prvostupanjskom rješenju, a ni navedeni razlozi ne predstavljaju valjane razloge za primjenu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, na gore navedena pitanja koja su sastavni dio ankete moguće je odgovoriti sa DA ili NE (prva tri pitanja), pa nije jasno koji je to posebni rezultat ankete koji je u postupku izrade (a koji bi bio drugačiji od odgovora na postavljena pitanja), niti je jasno kako bi omogućavanje pristupa odgovorima pojedinih institucija moglo utjecati na konačni rezultat ankete.
Slijedom svega navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 15. stavka 4. točke 1. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama poništiti prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
Posebno se ukazuje na činjenicu da je pitanje magistara medicinsko-laboratorije dijagnostike bilo predmet dvaju zastupničkog pitanja, koja su javno dostupno na sljedećim linkovima, a što bi također moglo utjecati na pitanje prevladava li za tražene informacije javni interes:
Osim toga, iako se u dopisu Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine navodi da se odgovori moraju dostaviti do 15. lipnja 2018. godine, prvostupanjsko tijelo će utvrditi ima li mjesta omogućavanju pristupu pojedinačnim odgovorima zdravstvenih ustanova koji su pristigli do dana podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, s obzirom da bi čekanje odgovora svih zdravstvenih ustanova, predstavljalo ograničenje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, s obzirom da bi navedeno pravo ovisilo o radnjama trećih osoba, na koje žaliteljica ne može utjecati.
Dakle, treba utvrditi može li odgovor jedne zdravstvene ustanove utjecati na odgovor druge zdravstvene ustanove, odnosno predstavljaju li iste samostalne informacije, s obzirom na način na koji su postavljena pitanja u dopisu Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan