KLASA: UP/II-008-07/19-01/110

URBROJ: 401-01/06-19-2

Zagreb, 5. ožujka 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Drinovaca, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Broj: PPI-DO-3/2019 od  31. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, Broj: PPI-DO-3/2019 od  31. siječnja 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku (u daljnjem tekstu: ODO Šibenik) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od  21. siječnja 2019. godine, kojim žalitelj traži informaciju o nadležnom tijelu javne vlasti koje posjeduje popis suradnika bivših službi sigurnosti, a koji popis tijela javne vlasti se koristio u predmetu Broj: OGR-4/2011, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te povrede materijalnog prava. Ističe da bi tijelo javne vlasti moralo posjedovati zatraženu informaciju, smatrajući da se ista koristila u zahtjevu za pretragom doma i drugih prostorija ODO Šibenik Broj: OGR-4/2011 od 14. rujna 2011. godine, s obzirom da istu nemaju u posjedu sastavnice Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, a kako proizlazi iz rješenja istog tijela javne vlasti koja je dostavio u prilogu žalbe. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu i neka primora tijelo javne vlasti, ODO Šibenik, da mu omogući pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je neosnovana.

Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo javne vlasti izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. siječnja 2019. godine zatražio informaciju o nadležnom tijelu javne vlasti koje posjeduje popis suradnika bivših službi sigurnosti, a koji popis tijela javne vlasti se koristio u zahtjevu za pretragom njegovog doma i drugih prostorija ODO Šibenik Broj: OGR-4/2011 od 14. rujna 2011. godine. Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama ODO Šibenik donijelo rješenje Broj: PPI-DO-3/2019 od 31. siječnja 2019. godine te je protiv istoga žalitelj izjavio žalbu. ODO Šibenik u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako ne posjeduje informaciju o tijelu javne vlasti koje posjeduje popis suradnika bivših službi sigurnosti niti ima saznanja gdje se takva informacija nalazi te je slijedom navedenog odlučeno kao u osporenom rješenju.

U žalbenom je postupku nadalje utvrđeno da žalitelj svoju pretpostavku o postojanju tražene informacije temelji na sadržaju sljedećeg dijela teksta Zahtjeva za pretragu doma i ostalih prostorija ODO Šibenik Broj: OGR-4/2011 od 14. rujna 2011: „Iz do sada prikupljenih činjenica i podataka proizlazi osnove sumnje da ......... na području Republike Hrvatske prikuplja kompromitirajuće podatke u odnosu na Republiku Hrvatsku, visokopozicionirane dužnosnike i političare, da isti posjeduje veće količine dokumentacije MORHA-a i HV-a, a s obzirom da je imenovani bio zaposlenih MORH-a na poslovima kripto zaštite, a ranije djelatna vojna osoba JNA i suradnik tadašnjih službi sigurnosti.”

Uvidom u citirani tekst u žalbenom je postupku zaključeno da iz istog proizlazi da je tijelo javne vlasti prikupilo neke činjenice i podatke vezane za prikupljanje podataka od strane ......... i da je u istom navedeno kako je imenovani ranije bio djelatna vojna osoba JNA i suradnik tadašnjih službi sigurnosti. Međutim, u istom se dijelu teksta ne navodi na koji način je tijelo javne vlasti došlo do navedenih činjenica i podataka te na koji je način došlo do podatka o tome da je imenovani bio zaposlenih MORH-a na poslovima kripto zaštite, a ranije djelatna vojna osoba JNA i suradnik tadašnjih službi sigurnosti.

Člankom 38. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine” 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13.,145/13., 152/14. i 70/17.) je propisano da u predmetima kaznenih djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti državni odvjetnik ima ovlast i dužnost: 1) poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja, 2) poduzimanja izvida kaznenih djela, nalaganja i nadzora provođenja pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, 3) odlučivanja o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustajanju od kaznenog progona, 4) pokretanja i vođenja istrage, 5) provođenja i nadzora provođenja dokaznih radnji, 6) podizanja i zastupanja optužnice, te predlaganja izdavanja kaznenog naloga pred nadležnim sudom, 7) sporazumijevanja s okrivljenikom o priznanju krivnje i kazni i drugim mjerama iz članka 360. stavka 4. točke 3. ovog Zakona, 8) predlaganja i izvođenja dokaza na raspravi, 9) davanja izjava da neće poduzeti kazneni progon u slučaju iz članka 286. stavka 2. ovog Zakona, 10) podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lijekova protiv pravomoćnih sudskih odluka, 11) poduzimanja potrebnih radnji, te nalaganja i nadzora izvida radi utvrđivanja i pronalaženja imovine stečene kaznenim djelom, predlaganja mjera osiguranja i predlaganja oduzimanja imovinske koristi, 12) sudjelovanja u postupku povodom zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnje tijela uprave nadležnog za izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene pravomoćnom presudom u kaznenom postupku, 13) donošenja odluka i poduzimanja drugih mjera predviđenih zakonom.

U članku 41. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku je propisano da državni odvjetnik poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju posebnog zakona ovlaštene da ga zastupaju u kaznenom postupku, a u stavku 2. istog članka da državna tijela po nalogu državnog odvjetnika poduzimaju radnje sukladno ovom Zakonu.

Člankom 206.h stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku je propisano da državni odvjetnik može naložiti policiji da prikupi potrebne obavijesti provođenjem izvida i poduzimanjem drugih mjera radi prikupljanja podataka potrebnih za odlučivanje o kaznenoj prijavi. U nalogu državni odvjetnik može pobliže odrediti sadržaj izvida ili mjere te naložiti da ga policija odmah obavijesti o poduzetom izvidu ili mjeri. Ako državni odvjetnik naloži prisustvovanje izvidu ili mjeri, policija će ih provesti na način kojim mu se to omogućuje. Policija je dužna postupiti prema nalogu državnoga odvjetnika, a ako državni odvjetnik nije naložio drukčije, o poduzetim izvidima ili mjerama dužna je izvijestiti državnog odvjetnika najkasnije u roku od trideset dana od primitka naloga.

Iz odredbi Zakona o kaznenom postupku je razvidno da je državno odvjetništvo pa time i ODO Šibenik ovlašteno utvrđivati činjenice i okolnosti u postupku na različite načine te nije nužno da je do saznanja koja se spominju u dijelu teksta koji žalitelj u predmetnom zahtjevu i žalbi citira došlo iz nekog postojećeg popisa.

Razmotrivši dokumentaciju u spisu predmeta, Povjerenik za informiranje je zaključio kako je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku po primitku predmetnog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje zatražene informacije koje su se tražile navedenim zahtjevom za pristup informacijama. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi žalitelja, jer iz njih proizlazi da je žalitelj podnio predmetni zahtjev smatrajući da bi u istom navedeni popis trebao postojati u nekom tijelu javne vlasti te da bi ODO Šibenik moralo znati u kojem, međutim to ne znači da isti zaista i postoji.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te predmetni zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Posebno se ističe da je u žalbenom postupku, u odnosu na sadržaj žaliteljevih podnesaka utvrđeno da se na nekoliko mjesta u istima navode neprimjereni uvredljivi sadržaji kojima nije mjesto u službenoj komunikaciji i koji nisu sukladni načelu međusobnog poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama i u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan