KLASA: UP/II-008-07/17-01/1000
URBROJ: 401-01/11-19-2
Zagreb, 28. veljače 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe .......... iz Koprivnice, .........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. Urbroj: 240/17-136 od 30. listopada 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba .......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. Urbroj: 240/17-136 od 30. listopada 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem obustavljen je postupak po zahtjevu za pristup informacijama .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), jer žalitelj nije položio traženi iznos stvarnih i materijalnih troškova dostave informacije po ispostavljenom predračunu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti neosnovano odbilo njegov zahtjev zato što nije platio iznos predviđen predračunom br. 7000001 od 18. listopada 2017. godine, unatoč njegovom zahtjevu od 11. listopada 2017. godine uputio je tijelu javne vlasti dopis kojim je izričito zahtijevao dostavu materijala putem elektroničke pošte te je uputio prigovor na zahtjev za plaćanje predračuna jer smatra da se svi materijali mogu poslati elektroničkom poštom. Nadalje, navodi da je zahtjevom za pristup informacijama zatražio dvije informacije te zahtijevao dostavu putem elektroničke pošte te smatra da upravo takvim načinom omogućava nesmetani rad trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. jer za obradu i slanje informacije ne treba više od pet minuta radnog vremena, a pošto se radi o trgovačkom društvu koje je podložno Aarhuškoj konvenciji svakako je potrebna javnost svih relevantnih podataka kojih ima mnogo. također, smatra da ovakvim postupanjem tijelo javne vlasti samo sebi zadaje dodatni posao jer umjesto pet minuta koliko mu je potrebno da dostave traženu informaciju, šalju rješenje na koje ulaže žalbu te će samim time doći do opterećenja rada Povjerenika za informiranje. Predlaže da se uvaži žalba i omogući pristup informacijama.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. listopada 2017. godine, zatražio sljedeće informacije: Elaborat o količinama, i vrstama otpada koji se stvaraju na području Koprivničko- križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije (1PZ Uniprojekt MCF, 2009.), Elaborat o procjeni početnog stanja kakvoća voda na odlagalištu komunalnog otpada Piškornica (Zavod za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, 2009.), Elaborat postojeće infrastrukture na lokaciji Piškornica (Petgrad, 2009.), Arhitektonsko građevinsko Idejno rješenje RCGO sjeverozapadne Hrvatske (IPZ Uniprojekt Terra, 2009.), Tehničko-tehnološko rješenje RCGO "Piškornica" s osnovnom shemom i tehnološkim opisom (Brodarski institut, 2009.), Geotehnički elaborat o geotehničkim istražnim radovima na lokaciji RCGO u Piškornici – Općina Koprivnički Ivanec (Geotehnički fakultet Zagreb, 2010.), Studija utjecaja na okoliš RCGO sjeverozapadne Hrvatske Piškornica - Koprivnički Ivanec (IPZ Uniprojekt Terra, 2010.), Zahtjev za utvrđivanje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša - Regionalni centar za gospodarenje otpadom sjeverozapadne Hrvatske Piškornica, Općina Koprivnički Ivanec (Dvokut Ecro, 2010.), Idejni projekt RCGO Piškornica (Brodarski institut, 2011.), Idejni projekt pristupne ceste do RCGO Piškornica (Ured ovlaštenog inženjera građevinarstva Blaženko Premužić, 2012), Elaborat analize transportnih putova opravdanosti izgradnje i lociranje pretovarnih stanica (Fakultet prometnih znanosti, 2013.), Elaborat zaštite okoliša - izmjene i dopune RCGO sjeverozapadne Hrvatske Piškornica – ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (IPZ Uniprojekt Terra, 2013.), Izmjene i dopune idejnog projekta RCGO Piškornica (Brodarski institut. 2013.), Izmjene i dopune idejnog projekta pristupne ceste do RCGO Piškornica (Ured ovlaštenog inženjera građevinarstva Blaženko Premužić, 2013.), Elaborat zaštite okoliša-Pretovarna stanica Zabok (IPZ Uniprojekt Terra, 2014.), Elaborat zaštite okoliša - Regionalni centar za gospodarenje otpadom Sjeverozapadne Hrvatske - Piškornica, Koprivnički Ivanec - Izmjena tehnološkog procesa MBO obrade i elemenata ulazno-izlazne zone (Maxicon, 2016.).
Na predmetnom zahtjevu žalitelj je označio na koji način želi dobiti traženu informaciju i to: pristup informaciji pisanim putem, dostavljanje preslika dokumenata koji sadrži traženu informaciju tena drugi prikladan način (elektronskim putem ili drugo).
Nadalje, utvrđeno je da je trgovačko društvo Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. dana 10. listopada 2017. godine dopisom br. 209/17-MJ-122 od 6. listopada 2017. godine žalitelju dostavilo obavijest o produženju roka za odlučivanje o njegovom zahtjevu sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama te dana 19. listopada 2017. godine dostavilo predračun br. 7000001 kojim od žalitelja traži da podmiri nastale stvarne i materijalne troškove koji su nastali dostavom informacije. Po primitku predmetnog predračuna žalitelj je tijelu javne vlasti dostavio prigovor u kojem navodi da je 11. listopada 2017. godine uputio izričit zahtjev da mu se sva dokumentacija koju je zatražio nakon 27. rujna 2017. godine šalje putem elektroničke pošte te da je u zahtjevu za pristup informacijama od 2. listopada 2017. godine u rubrici „Način pristupa informacijama“ označio i rubriku „na drugi prikladan način (elektronskim putem)“, pa stoga predračun smatra neosnovanim i zahtjeva dostavu informacija elektroničkim putem. Po zaprimljenom prigovoru žalitelja, tijelo javne vlasti dostavilo je dopisom br. 231/17-MJ-131 od 20. listopada 2017. godine očitovanje u kojem se u bitnome navodi da dostava traženih informacija putem elektroničke pošte nije najprikladniji način za trgovačko društvo Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. zbog opsežnosti i veličine dokumenta, nemogućnosti potvrđivanja primitka informacije na način koji bi predstavljao dokaz u možebitnom sudskom postupku. Također, navodi se da će informacija biti dostavljan na jedan od načina koji Zakon predviđa u članku 17. stavku 1., a koji bude najprikladniji te se upozorava žalitelja da prema Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije naknada za pretvaranje jedne strane dokumenta iz fizičkog u elektronički oblik iznosi 0,80 kuna, što u pojedinim žaliteljevim zahtjevima predstavlja daleko veći trošak. Žalitelj se ponovno obratio podneskom tijelu javne vlasti u kojem navodi da očitovanje trgovačkog društva Piškornica – sanacijsko odlagalište d.o.o. dostavljeno dopisom br. dopisom br. 231/17-MJ-131 od 20. listopada 2017. godine odbija u cijelosti jer se dokumentacija može razdijeliti i poslati elektroničkom poštom u više dijelova.
Slijedom svega navedenoga, tijelo javne vlasti donijelo je rješenje Urbroj: 240/17-136 od 30. listopada 2017. godine kojim se obustavlja postupak po žaliteljevom zahtjevu. U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da je odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijelo javne vlasti ima pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije te je temeljem navedenoga 18. listopada 2017. godine žalitelju ispostavljen predračun br. 7000001 za naknadu stvarnih materijalnih troškova za preslike 1.272 stranice veličine A4 po cijeni od 0,25 kuna po jednoj stranici, a s obzirom da žalitelj nije položio traženi iznos prema ispostavljenom predračunu, obustavljen je postupak po podnesenom zahtjevu.
Člankom 17. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna omogućiti pristup informacijama davanjem informacije korisniku koji je podnio zahtjev na jedan od sljedećih načina: neposrednim davanjem informacije, davanjem informacije pisanim putem, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavljanjem preslika dokumenta koji sadrži traženu informaciju, na drugi način koji je prikladan za ostvarivanje prava na pristup informaciji. Stavkom 2. citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik može u zahtjevu za pristup informacijama naznačiti prikladan način dobivanja informacije, a ako ne naznači, informacija će se dostaviti na način na koji je podnesen zahtjev, odnosno na najekonomičniji način.
Člankom 4. stavkom 1. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14) propisano je da će tijelo javne vlasti dostaviti korisniku informaciju po primitku dokaza o izvršenoj uplati. Nadalje, stavkom 2. propisano je da će tijelo javne vlasti zatražiti od korisnika da unaprijed položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana, ukoliko iznos prelazi 150,00 kuna. U slučaju da korisnik prava na pristup informaciji u roku ne položi navedeni iznos, smatrat će se da je korisnik prava na pristup informaciji odustao od zahtjeva.
Razmatrajući dokumentaciju u spisu ovog predmeta, utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, s obzirom na opsežnost žaliteljevog zahtjeva od 2. listopada 2017. godine, kao i s obzirom na načine koje na koje žalitelj označio da želi ostvariti pristup traženim informacijama, pravilno postupilo kada je odlučilo žalitelju dostaviti preslike traženih informacija. Činjenica da je žalitelj naknadno inzistirao da mu se informacije dostavljaju putem elektroničke pošte, ne može biti odlučna u postupanju po predmetnom zahtjevu. Također, iz spisa predmeta je razvidno i da je tijelo javne vlasti žalitelja upozorilo da bi pretvaranjem fizičkih dokumenata u elektronički oblik uzrokovalo i veće troškove sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje utvrdio da je u postupanju prvostupanjskog tijela bilo nedostataka, ali oni nisu mogli utjecati na rješenje stvari. Naime, s obzirom na količinu zatraženih informacija te iznos nastali stvarnih i materijalnih troškova koji prelazi 150,00 kuna, tijelo javne vlasti trebalo je od žalitelja zatražiti da unaprijed, dakle prije izrade preslika, položi na račun tijela javne vlasti očekivani iznos stvarnih materijalnih troškova odnosno troškova dostave u roku od osam dana.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan