KLASA: UP/II-008-07/18-01/426

URBROJ: 401-01/10-19-9

Zagreb, 21. veljače 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ZNAMEN d.o.o., zastupanog po direktoru .........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-008-01/18-01/00032, URBROJ: 533-18-0001 od 24. travnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ZNAMEN d.o.o. izjavljena protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-008-01/18-01/00032, URBROJ: 533-01-18-0001 od 24. travnja 2018. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ZNAMEN d.o.o. (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio podatke o ustroju i zaposlenicima Ministarstva znanosti i obrazovanja (kontakt podaci tajnika, savjetnika, viših savjetnika, inspektora i viših inspektora u doc ili rtf formatu temeljem članka 15. stavaka 2., 3., 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi se osporenim rješenjem krši više odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama, i to navođenjem proturječnih zakonskih osnova za odbijanje zahtjeva, izostankom obrazloženja za uskratu informacija, nepotrebnom provedbom testa razmjernosti i javnog interesa, kršenjem načela jednakosti te kršenjem načela međusobnog poštovanja i suradnje. Ističe da su osnove uskrate informacije međusobno proturječne i isključive. Smatra da se pobijanim rješenjem krši odredba članka 98. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer pobijano rješenje nije obrazloženo. Navodi da iz obrazloženja osporenog rješenja nisu razvidni rezultati provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Dalje ističe da je test razmjernosti i javnog interesa nepotreban, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo od 1995. do 2016. godine žalitelju dostavljalo podatke o ustroju ministarstva, ljudima u položajnim zvanjima, podatke o stručnim savjetnicima i referentima. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o kršenju načela jednakosti jer žalitelj nikada nije tražio ekskluzivnu objavu informacija. S druge strane, ukazuje na kršenje načela jednakosti od strane prvostupanjskog tijela jer su ranije dostavljali iste informacije. Dalje navodi da je postupanjem prvostupanjskog tijela povrijeđeno i načelo međusobnog poštovanja i suradnje. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 16. travnja 2018. godine tražio podatke o ustroju i zaposlenicima Ministarstva znanosti i obrazovanja, sukladno priloženom popisu iz 2016 godine, u doc ili rtf formatu. Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da Ministarstvo znanosti i obrazovanja osporenim rješenjem odbilo zahtjev žalitelja pozivajući se na odredbu članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Daljnjim uvidom u spis predmeta (stranica 4. žalbe) utvrđeno je da su žalitelju dana 01. ožujka 2018. godine dostavljeni podaci za koje postoji obveza objavljivanja sukladno članku 10. stavku 1. točki 11. Zakona o pravu na pristup informacijama (informacije o unutarnjem ustrojstvu tijela javne vlasti, s imenima čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica i njihovim podacima za kontakt).

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Sukladno članku 15. stavku 2. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da se žalitelju uskraćuje pristup traženoj informaciji sukladno članku 15. stavcima 2., 3., 4. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da prevladava potreba za prava na ograničenje nad javnim interesom.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Osnovano žalitelj navodi da osporeno rješenje ne sadrži valjano obrazloženje, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09).

Naime, obrazloženje prvostupanjskog rješenja svodi se isključivo na reproduciranje zakonskih odredbi, te isto ne sadrži nikakvo činjenično stanje koje je bilo temelj za donošenje odluke po pojedinom zakonskom ograničenju.

Osim toga, osnovano žalitelj ukazuje na činjenicu da iz osporenog rješenja nisu vidljivi rezultati provedenog testa i javnog interesa.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, koji su navedeni u ovom rješenju, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.

Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo, odnosno odredbe članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4. i 7. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeno nije od utjecaja na zakonitost odluke, iz razloga što je pobijano rješenje na zakonu osnovano iz sljedećih razloga.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/426, URBROJ: 401-01/10-18-4 od 11. srpnja 2018. godine od prvostupanjskog tijela zatraženo je očitovanje o tome posjeduje li zatražene informacije kao gotove informacije, odnosno da se detaljno očituju o tome koje je radnje potrebno izvršiti radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja, ukoliko istu ne posjeduju kao gotovu informaciju.

Iz dopisa Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-008-01/18-01/00032, URBROJ: 533-01-19-0007 od 23. siječnja 2019. godine upućenog Povjereniku za informiranje u bitnom proizlazi da bi za udovoljavanje zahtjevu žalitelja zahtijevalo višednevni rad Službe za ljudske potencijale, koja bi morala raditi na popunjavanju zadanog obrasca od strane Znamen d.o.o., i u to vrijeme ne bi mogla svoje redovne poslove. Također se navodi da je na snazi zabrana zapošljavanja u državnoj službi, a da je Ministarstvo u manjku službenika u svim ustrojstvenim jedinicama.

Uvidom u e-mail žalitelja upućenom prvostupanjskom tijelu od 06. ožujka 2018. godine u bitnom proizlazi da se dostavljeni podaci od strane prvostupanjskog tijela u bitnom razlikuju od podataka koje je žalitelj dobivao u razdoblju od 1995. do 2016. godine, odnosno da na popisu nedostaju tajnice, savjetnici, viši savjetnici, te inspektori i viši inspektori.

Člankom 10. stavkom 1. točkom 11. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o unutarnjem ustrojstvu tijela javne vlasti, s imenima čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica i njihovim podacima za kontakt.

Uvidom u poveznicu https://mzo.hr/hr/brzi-linkovi/kontakti-2 utvrđeno je da su na istoj objavljene ustrojstvene jedinice prvostupanjskog tijela, te kontakti čelnika i voditelja ustrojstvenih jedinica.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, sama činjenica što žalitelj traži od prvostupanjskog tijela popunjavanje obrasca, ukazuje na činjenicu da se od prvostupanjskog tijela traži određena analiza, a što se ne smatra informacijom, kako je to gore opisano.

Osim toga, iz Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva znanosti i obrazovanja (“Narodne novine, 86/17) proizlazi da je okvirni broj zaposlenih službenika i namještenika, što također znači da bi prvostupanjsko tijelo radi udovoljavanju zahtjeva žalitelja trebalo sakupljati informacije izh svih ustrojstvenih jedinica.

Činjenica što je prvostupanjsko tijelo žalitelju ranije dostavljalo tražene podatke nije od utjecaja na rješavanje ove pravne stvari, s obzirom da se ne radi o informacijama kakve u vidu ima Zakon o pravu na pristup informacijama, a koji stav je zauzet i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-143/17 od 24. kolovoza 2017. godine.

Osim toga, kad bi prvostupanjsko tijelo i uzelo u obzir ranije informacije koje su dostavljene žalitelju, ponovno bi trebalo vršiti analizu i utvrđivati jesu li osobe koje navode u popisu iz 2016. godine (koji žalitelj navod u svom zahtjevu) i dalje zaposlenici Ministarstva.

Ukazuje se i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-418/18 od 07. veljače 2019. godine, u kojoj je također zauzeto stajalište da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan