KLASA: UP/II-008-07/17-01/713
URBROJ: 401-01/10-19-6
Zagreb, 22. siječnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: E-5680/17/ZV od 25. srpnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Oglašava se ništavim rješenje trgovačkog društva HEP d.d., broj: 5680/17/ZV od 25. srpnja 2017. godine u dijelu zahtjeva za pristup pristup informacijama koji se odnosi na trgovačko društvo TE-PLOMIN d.o.o.
2. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d. broj: E-5680/17/ZV od 25. srpnja 2017. godine u preostalom dijelu te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatke o ukupnim isplatama pojedinim odvjetnicima i i javnim bilježnicima za razdoblje od 01. svibnja do 30. lipnja 2017. godine za devet društava HEP grupe, odnosno za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. godine za četiri društva HEP grupe, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebaljava pravo na pristup informacijama, te da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pobijano rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba upravnog postupka iz članka 44. Zakona o općem upravnom postupku, jer je rješavanje više zahtjeva moguće spojiti jedino ako postoji nadležnost jednog tijela za sve zahtjeve. Ističe da nije pristao niti izričito niti prešutno da njegove zahtjeve rješava isključivo trgovačko društvo HEP d.d. Ističe da uvod pobijanog rješenja ne sadrži naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članka 98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Dalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku jer podnositelju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima. Ističe da nikad nije podnio zahtjev za pristup informacijama u odnosu na trgovačko društvo TE PLOMIN d.o.o. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevima za pristup informacijama od 05. sprnja 2017. godine od trgovačkih društava HEP-Elektra d.o.o., HEP Trgovina d.o.o., HEP Opskrba plinom d.o.o. i HEP-Telekomunikacije d.o.o. zatražio informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 1. siječnja 2014. godine do 30. lipnja 2017. godine po pojedinom javnom bilježniku te informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 1. siječnja 2014. godine do 30. lipnja 2017. godine, a svakako podatke o isplatama za deset najvećih odvjetničkih društava/odvjetničkih ureda/odvjetnika u istom razdoblju u kojem iznosu su plaćene usluge zastupanja, dok je zahtjevima za pristup informacijama od 05. srpnja 2017. godine od Hrvatske elektroprivrede d.d., HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o., HEP-Toplinarstvo d.o.o., Hrvatskog centra za čistiju proizvodnju, HEP-Upravljanje imovinom d.o.o., HEP-Proizvodnja d.o.o., HEP-ESCO d.o.o. i PROGRAM SAVA d.o.o zatražio informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 1. svibnja do 30. lipnja 2017. godine po pojedinom javnom bilježniku te informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u razdoblju od 1. svibnja do 30. lipnja 2017. godine, a svakako podatke o isplatama za deset najvećih odvjetničkih društava/odvjetničkih ureda/odvjetnika u istom razdoblju u kojem iznosu su plaćene usluge zastupanja.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su spojeni postupci po gore navedenim zahtjevima radi ekonomičnosti, s obzirom da se traže istovrsni podaci.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U odnosu na dio rješenja kojim je prvostupanjsko tijelo odlučilo o zahtjevu za pristup informacijama u odnosu na trgovačko društvo TE-PLOMIN d.o.o., ističe se kako slijedi.
Člankom 128. stavkom 1. točkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) propisano je da će se rješenje oglasiti ništavim ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala.
Uvidom u pobijano rješenje utvrđeno je da je istim odlučeno i o zahtjevu za pristup informacijama kojim se traže informacije o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima u razdoblju od 01. svibnja do 30. lipnja 2017. godine od strane trgovačkog društva TE PLOMIN d.o.o.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da istom ne prileži zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 05. srpnja 2017. godine kojim bi tražio gore navedene informacije od društva TE PLOMIN d.o.o.
S obzirom da žalitelj u žalbi izričito navodi da nije podnio zahtjev za pristup informacijama kojim traži navedene informacije od trgovačkog društva TE PLOMIN d.o.o., koje navode prvostupanjsko tijelo ničim nije dovelo u pitanje, očito je da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje u dijelu koji se odnosi na trgovačko društvo TE PLOMIN d.o.o. bez prethodnog zahtjeva stranke, pa je Povjerenik za informiranje, po žalbi žalitelja i po službenoj dužnosti, temeljem članka 128. stavka 1. točke 5. Zakona o općem upravnom postupku riješio kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
U odnosu na preostali dio rješenja, ističe se kako slijedi.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi bi bilo razvidno u čemu se sastoji opterećivanje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, posebno uzimajući u obzir činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo bilo kojem od zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, odnosno da isto nije postupalo sukladno načelu suradnje u smislu članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na poslovnu tajnu isto je neosnovano iz sljedećih razloga.
Naime, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate odvjetnicima i javnim bilježnicima), u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama što znači da u konkretnom slučaju tijelo javne vlasti nije niti bilo dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa.
Osim toga, u odluci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-199/17 od 23. veljače 2017. godine zauzet je stav da potrošnja koju vrši prvostupanjsko tijelo kao trgovačko društvo u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-265/17 od 25. listopada 2018. godine zauzet je stav da podaci o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Slijedom navedenog, a zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. i članka 15. stavka 2. točka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Osim toga, posebno se ističe da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nisu dostavljene informacije o isplatama javnim bilježnicima za traženo razdoblje, dok su informacije o isplatama odvjetnicima dostavljene samo na godišnjoj razini, pa iz istih nije moguće izdvojiti isplate samo za period koji je predmet zahtjeva žalitelja, ili uopće nisu dostavljene (za trgovačko društvo HEP-Telekomunikacije d.o.o.), iz kojeg razloga u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku sam riješiti ovu upravnu stvar.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan