KLASA: UP/II-008-07/18-01/655
URBROJ: 401-01/04-18-5
Zagreb,11. prosinca 2018.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe .......... iz Zagreba, .........., izjavljene protiv dopisa trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, Ur.broj: 1-552/2018 od 3. rujna 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se dopis trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Ur.broj: 1-552/2018 od 3. rujna 2018. godine.
2. Odobrava se .......... pravo na pristup informaciji od kada do kada je .......... bio rukovoditelj Unutarnje kontrole u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
4. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u pogledu odlučivanja o pristupu informaciji koliko je sastavljeno godišnjih izvješća (po godinama) o unutarnjoj kontroli dok je .......... bio rukovoditelj Unutarnje kontrole.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim dopisom, koji ima značenje rješenja, trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Ur.broj: 1-552/2018 od 3. rujna 2018. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama .......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 18. kolovoza 2018. godine, kojim je tražio dostavu sljedećih informacija: „1. Od kada do kada je .......... bio RUKOVODITELJ UNUTARNJE KONTROLE u VIO? 2. Koliko je sastavljeno godišnjih izvješća (po godinama) o unutarnjoj kontroli dok je Mirko Ljubičić bio rukovoditelj Unutarnje kontrole?“, jer sukladno Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) nisu u mogućnosti udovoljiti predmetnom zahtjevu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev jer da sukladno Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) nisu u mogućnosti udovoljiti njegovom zahtjevu. Nadalje navodi kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, te da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene zakona. Također navodi kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje jer se radi o javnoj gradskoj tvrtki i da podaci o pozicijama djelatnika unutar javne tvrtke, kao i broj godišnjih izvješća moraju biti transparentni te se ne mogu podvesti pod Uredbu o zaštiti podataka. Ističe kako je na tako utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama jer javne tvrtke moraju biti transparentne u informacijama o podijeli poslova unutar javne tvrtke, kao i godišnjim izvješćima. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od18. kolovoza 2018. godine zatražio od trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. sljedeće informacije: „1. Od kada do kada je .......... bio RUKOVODITELJ UNUTARNJE KONTROLE u VIO? 2. Koliko je sastavljeno godišnjih izvješća (po godinama) o unutarnjoj kontroli dok je .......... bio rukovoditelj Unutarnje kontrole?“. Nadalje je utvrđeno da je trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. odlučujući o žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama donijelo dopis koji ima značenje rješenja Ur.broj: 1-552/2018 od 3. rujna 2018. godine jer sukladno Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) nisu u mogućnosti udovoljiti predmetnom zahtjevu. Iz navedenog proizlazi kako je zahtjev žalitelja odbijen jer su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Iz spisa predmeta proizlazi kako je trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. prije donošenja rješenja o žaliteljevom zahtjevu provelo test razmjernosti i javnog interesa i odbilo zahtjev zbog zaštite osobnih podataka.
Vezano za točku 1. žaliteljevog zahtjeva, trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. kao traženu informaciju dostavilo je datume od kada do kada je Mirko Ljubičić bio rukovoditelj Unutarnje kontrole, dok je za točku 2. žaliteljevog zahtjeva navedeno kako u organizacijskoj jedinici Unutarnje kontrole nema evidentiranih godišnjih izvješća za traženi period.
U odnosu na pristup informaciji o vremenskom periodu u kojem je .......... bio rukovoditelj Unutarnje kontrole u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. u žalbenom postupku je utvrđeno da se radi o osobnom podatku koji se ne štiti odnosno ne postoji zakonska zapreka da se ista omogući žalitelju. Naime, vezano za zaštitu osobnih podataka potrebno je naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen. Tako se primjerice ime i prezime osobe zaposlene u tijelu javne vlasti, njezina stručna kvalifikacija, radno mjesto na kojem je osoba zaposlena i slično, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu smatrati apsolutno zaštićenima i nedostupnima temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, budući se radi o podacima od javnog interesa. Onemogućavanjem pristupa takvim informacijama narušavaju se neka od temeljnih načela Zakona o pravu na pristup informacijama kao što su načela javnosti i otvorenosti rada tijela javne vlasti. Dakle,tražena informacija je vezana uz radno mjesto u tijelu javne vlasti i ista radi ostvarenja načela transparentnosti djelovanja tijela javne vlasti, treba biti dostupna.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji, odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je dužno to učiniti.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenika za informiranje u pogledu točke 2. žaliteljevog zahtjeva činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Budući da iz dopisa trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. URBROJ: 1-712/2018 od 26. listopada 2018. godine, dostavljenog Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dana 30. listopada 2018. godine, u kojem se navodi vezano za točku 2. žaliteljevog zahtjeva kako u organizacijskoj jedinici Unutarnje kontrole nema evidentiranih godišnjih izvješća za traženi period, nije jasno da li u organizacijskoj jedinici Unutarnje kontrole nema godišnjih izvješća jer ista nisu uopće sastavljena pa zato nisu evidentirana ili postoji mogućnost da su izvješća sastavljena ali da se nisu evidentirala, ne može se uzeti da je u pogledu tog dijela žaliteljevog zahtjeva činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, te pravilno primijenjene odredbe zakona. Naime, trgovačko društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. odbilo je žaliteljev zahtjev zbog zaštite osobnih podataka, dok iz odgovora trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja d.o.o.URBROJ: 1-712/2018 od 26. listopada 2018. godine proizlazi ili da tražena izvješća uopće nisu sastavljena (broj izvješća 0) ili da su sastavljena, ali nisu evidentirana pa tijelo ne posjeduje informaciju koliko je izvješća sastavljeno.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 4. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan