KLASA: UP/II-008-07/14-01/445

URBROJ: 401-01/05-16-03

Zagreb, 14. siječnja 2016.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-008-02/14-010/006, URBROJ: 559-01/3-14-008 od 19. rujna 2014. godine,  u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-008-02/14-010/006, URBROJ: 559-01/3-14-008 od 19. rujna 2014. godine

2.    Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem  Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: DZIV) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju te nema daljnjih saznanja gdje se ona nalazi.

Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako osporava pobijano rješenje u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica navodi kako u obrazloženju spornog rješenja DZIV navodi kako su zahtjev ustupili Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (u daljnjem tekstu: MVEP), budući da ne posjeduju traženu informaciju, te da ih je MVEP uputio da dokument zatraže od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (u daljnjem tekstu: MRRFEU). Zatraživši od MRRFEU dostavu traženog dokumenta, DZIV je dobio odgovor da ga ni MRRFEU ne posjeduje, uz obrazloženje da bi predmetnu studiju trebao imati DZIV, što proizlazi iz godišnjeg izvješća DZIV-a iz 2007. godine, gdje se pod točkom 8.2.2. Bilateralni projekti pomoći najavljuje početak projekta „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske,“ čiji je korisnik DZIV, a jedna od komponenta projekta je izrada studije izvedivosti pretvorbe Zavoda u samofinancirajuću javnu organizaciju. Ujedno, MRRFEU je u svom odgovoru DZIV-u od 16. rujna 2014. godine navelo da u godišnjem izvješću DZIV-a iz 2008. godine pod točkom 3.3.2.2. Bilateralni projekti pomoći opisano je kako je projekt „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“ koji sadrži predmetnu studiju,proveden. Također, u istom dopisu DZIV-u MRRFEU je navelo da bi predmetnu studiju trebao imati ili DZIV ili sadašnje MVEP kao sljednik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija  - Uprava za bilateralnu pomoć.  Žaliteljica stoga smatra kako bi DZIV trebao imati zatraženu studiju, te od Povjerenika za informiranje traži da DZIV-u naloži dostavljanje zatražene informacije.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica uputila zahtjevom  za pristup informacijama od 21. srpnja 2014. godine zatražila od DZIV-a dostavu preslika „Studije izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju“ koju su izradili neovisni stručnjaci.

DZIV je dopisom, KLASA: 008-02/14-010/006, URBROJ: 559-01/3-14-002 od 29. srpnja 2014. godine, ustupio predmetni zahtjev, MVEP-u, koje je dopisom KLASA: 008-02/14-11/19, URBROJ: 521-S-03-14-2  od 2. rujna 2014. godine obavijestilo DZIV da ne posjeduje traženu Studiju, te je predložilo da se zahtjev ustupi MRRFEU.

DZIV dopisom,  KLASA: 008-02/14-010/006, URBROJ: 559-01/3-14-005 od 4. rujna 2014. godine ustupa žaliteljičin zahtjev MRRFEU, koje dopisom KLASA: 008-01/14-01/38, URBROJ: 538-01/0014-14-2 od 16. rujna 2014. godine obavještava kako ne posjeduju traženu Studiju. Ujedno napominju kako je u godišnjem izvješću DZIV-a iz 2008. godine pod točkom 3.3.2.2. Bilateralni projekti pomoći opisano kako je projekt „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“ koji sadrži predmetnu studiju proveden, stoga bi predmetnu studiju zasigurno trebao imati DZIV ili MVEP kao sljednik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, te iz tog razloga vraćaju DZIV-u predmet na daljnje postupanje. 

Pobijanim rješenjem DZIV odbacuje žaliteljičin zahtjev za pristup informacija iz razloga jer ne posjeduje zatraženu informaciju te nema daljnjih saznanja gdje se ona nalazi.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je DZIV nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te kako nije pružio nikakve dokaze da ne posjeduje traženu Studiju. Iz spisa predmeta jasno proizlazi kako je projekt „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“, čiji je DZIV korisnik i koji sadrži predmetnu studiju, proveden i okončan. MRRFEU je  u dopisu DZIV-u od 16. rujna 2014. godine također naglasio kako bi Studiju zasigurno trebao imati DZIV.

Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informacije samim citiranjem zakonske definicije, bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.                  

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.