KLASA: UP/II-008-07/17-01/947

URBROJ: 401-01/04-18-12

Zagreb, 24. listopada 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 122. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja o prigovoru Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 28. rujna 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja o prigovoru Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 28. rujna 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 28. rujna 2017. godine, odbijen je prigovor ......... (dalje u tekstu: žalitelj) izjavljen protiv obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 2. kolovoza 2017. godine, koju je zaprimio povodom svog zahtjeva za pristup informacijama od 18. srpnja 2017. godine. Žalitelj je zahtjevom za  pristup informacijama zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova da mu se temeljem  Zakona o pravu na pristup informacija dostave podaci o broju kaznenih djela prikazanih po člancima iz Kaznenog zakona, za godine 2011., 2012., 2013., 2014. i 2015. po policijskim postajama na području Republike Hrvatske, kao i stopa razriješenosti tih dijela, ukoliko su te informacije dostupne.

Protiv citiranog rješenja o odbijanju prigovora žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija rješenje Ministarstva unutarnjih poslova kojim je odlučeno o njegovom zahtjevu za pristup informacijama. Navodi kako mu je Ministarstvo unutarnjih poslova dana 4. kolovoza 2017. godine, putem elektroničke pošte, dostavilo dopis kojim se odbija pristup informaciji odnosno kojim je odlučilo da njegov zahtjev od 18. srpnja 2017. godine, nije zahtjev u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj navodi kako je dana 6. kolovoza 2017. godine podnio predstavku čelniku Ministarstva unutarnjih poslova jer je navedeno tijelo javne vlasti izostavilo dostaviti rješenje o odbijanju i obavijest o pravnom lijeku. Nadalje navodi kako Ministarstvo unutarnjih poslova u pobijanom rješenju citira dopis od 4. kolovoza 2017. godine i navode kako su ga obavijestili da putem internetske stranice Ministarstvo unutarnjih poslova može doći do dijela traženih podataka i to na poveznici:  http://www.mup.hr/ministarstvo/dokumenti/statistika. Ističe kako je Ministarstvo unutarnjih poslova navelo da je nesporno utvrđeno da korisnik prava na pristup informacijama traži stvaranje nove informacije, te da je postupak koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja pravilno proveden, kao i postupanje tijela. Nadalje ističe da Ministarstvo unutarnjih poslova nije uspjelo niti u rješenju od 28. rujna 2017. godine dokazati da se njegov zahtjev ne smatra zahtjevom po Zakonu o pravu na pristup informacijama niti je to detaljnije obrazložilo. Također ističe da čak kada tijelo i raspolaže dijelom traženih informacija, dužno ih je dostaviti, a Ministarstvo unutarnjih poslova iako je navelo kako se dio traženih informacija  nalazi na internetskim stranicama tog Ministarstva pod nazivom „statistika“,  nije provjerilo niti dostavilo podatke, a niti je rješenjem odbilo drugi ostatak odnosno navelo o kojim se to informacijama radi a da tijelo njima ne raspolaže. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta razvidno je da je žalitelj dana 18. srpnja 2017. godine, putem elektroničke pošte, uputio zahtjev za pristup informacijama Ministarstvu unutarnjih poslova kojim je zatražio da mu se temeljem Zakona o pravu na pristup informacija dostave podaci o broju kaznenih djela prikazanih po člancima iz Kaznenog zakona, za godine 2011., 2012., 2013., 2014. i 2015. po policijskim postajama na području Republike Hrvatske, kao i stopa razriješenosti tih dijela, ukoliko su te informacije dostupne. Nadalje je razvidno da je Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 2. kolovoza 2017. godine, obavijestilo žalitelja da mu sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, daju sljedeći odgovor. Ministarstvo unutarnjih poslova u citiranom dopisu u bitnome navodi: da je zaprimilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama u kojem traži podatke o broju kaznenih djela prikazanih po člancima Kaznenog zakona za razdoblje od 2011. do 2015. godine, po policijskim postajama Republike Hrvatske te stopu razriješenosti, da je člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano  da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije, da sukladno odredbama navedenog Zakona pristup informaciji u zakonskom smislu predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, daje tumačenja i slično, te da ga uzevši u obzir navedene zakonske odredbe, obavještavaju da putem internetske stranice Ministarstva može doći do dijela traženih podataka, i to na poveznici: https://www.mup.hr/ministarstvo/dokumenti/statistika.

Uvidom u spis predmeta također je razvidno da je žalitelj na dopis Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 2. kolovoza 2017. godine, dana 6. kolovoza 2018. godine izjavio prigovor. Rješavajući o prigovoru žalitelja Ministarstvo unutarnjih poslova je donijelo rješenje KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 28. rujna 2017. godine, kojim je odbilo prigovor žalitelja kao neosnovan.

Člankom 156. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Slijedom navedenog, a budući da je žalitelj podnio prigovor protiv obavijesti Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 2. kolovoza 2017. godine, o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-7 od 28. rujna 2017. godine, kojim je odbijen predmetni prigovor kao neosnovan, Povjerenica za informiranje je analognom primjenom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nadležno drugostupanjsko tijelo.

Člankom 23. stavkom 1. točkom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika  da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na načina ostvarivanja njegova traženja.

Iz navedene odredbe razvidno je da tijelo javne vlasti odlučujući o zahtjevu korisnika ne donosi  uvijek rješenje, već da u slučajevima iz članka 23. stavka 1. točaka 2.-6. Zakona donosi obavijest protiv koje korisnici imaju pravo pravne zaštite podnošenja prigovora čelniku tijela.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku,  te ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjev, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.

Ministarstvo unutarnjih poslova u obavijesti upućenoj žalitelju KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-17-6 od 2. kolovoza 2017. godine, navelo je između ostaloga da sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama pristup informaciji u zakonskom smislu predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, daje tumačenja i slično, a isto je navelo i u obrazloženju pobijanog rješenja, kao i da je nesporno utvrđeno da korisnik prava na pristup informaciji traži stvaranje nove informacije.

Tijekom žalbenog postupka Povjerenica za informiranje zatražila je od Ministarstva unutarnjih poslova da joj se detaljnije pojasni i pokaže kojim podacima, vezano za zahtjev za pristup informacijama žalitelja, raspolaže Ministarstvo unutarnjih poslova, a koje podatke bi trebalo obraditi odnosno izraditi novu informaciju te su slijedom navedenoga državni službenici Ureda povjerenice za informiranje dana 8. lipnja 2018. godine, u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova, na adresi Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, izvršili uvid u podatke kojima raspolaže Ministarstvo unutarnjih poslova, tekstualne tablice i programe u  kojim se izrađuju statističke tablice Službe za strateško planiranje, statistiku i unaprjeđenje rada o čemu je sastavljen Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, Kabineta ministra, Službe za odnose s javnošću KLASA: 008-01/17-01/99, URBROJ: 511-01-11-18-16 od 8. lipnja 2018. godine.

Izvršenim uvidom u podatke kojima raspolaže Ministarstvo unutarnjih poslova, utvrđeno je da Ministarstvo unutarnjih poslova ne posjeduje informacije na način kako ih je zatražio žalitelj odnosno da bi Ministarstvo unutarnjih poslova trebalo uložiti dodatan trud, izraditi aplikativno rješenje da bi iz baze odnosno „sirovih podataka“ izvuklo podatke koje žalitelj traži i na taj način stvorilo novu informaciju kako bi udovoljilo zahtjevu žalitelja. Prema riječima predstavnika Službe za strateško planiranje, statistiku i unaprjeđenje rada Ministarstva unutarnjih poslova za dobivanje podataka  na način kako ih je zatražio žalitelj bio bi potreban angažman Službe za informatiku Ministarstva unutarnjih poslova i to u vidu izrade aplikativnog rješenja koje bi zahtijevalo nerazmjeran utrošak vremena i sredstava.

Dakle, u žalbenom postupku utvrđeno je da Ministarstvo unutarnjih poslova ne posjeduje tražene informacije na način na koji je to zatražio žalitelj, a da izvješća koje objavljuje Ministarstvo unutarnjih poslova na svojoj internetskoj stranici odnosno konkretno na poveznici https://www.mup.hr/ministarstvo/dokumenti/statistika također ne sadrže informacije kako je to zatražio žalitelj, već primjerice isti sadrže informacije o broju kaznenih djela po člancima Kaznenog zakona, ali ne i po policijskim postajama. Stoga je očito kako je žalitelj upućen na navedenu poveznicu kako bi sam na temelju objavljenih podataka mogao izvući pojedine podatke koji ga zanimaju odnosno doći do određenih podataka vezano za kaznena djela, ali ne i do podataka o kaznenim djelima na način kako je to zatražio žalitelj.

Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo unutarnjih poslova dopisom žalitelja obavijestilo da se njegov zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama jer zahtjev kako ga je postavio žalitelj iziskuje dodatan napor za izradu informacije na način kako to žalitelj traži odnosno stvaranje nove informacije, a ujedno ga uputilo na poveznicu koja sadrži statističke podatke i putem koje može doći do dijela traženih informacije, u žalbenom postupku utvrđeno je kako je Ministarstvo unutarnjih poslova pravilno postupilo kada je žalitelju uputilo obavijest sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je stoga prigovor žalitelja neosnovan.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da Ministarstvo unutarnjih poslova pravilno i zakonito postupilo kada je pobijanim rješenjem odbilo prigovor žalitelja kao neosnovan, te se žalbeni navodi žalitelja ne mogu prihvatiti.

Posebno se ukazuje se da se korisniku povodom traženja kao u predmetnom slučaju pristup informacijama može omogućiti na onoj razini na kojoj tijelo javne vlasti informacije posjeduje odnosno na način da se istom dostave sirovi podaci iz kojih bi on sam mogao doći do podataka koji ga zanimaju. Uzimajući u obzir interes građana i svjetske trendove mapiranja i vizualizacije kaznenih djela, kao i interes samog tijela javne vlasti, Ministarstvo unutarnjih poslova bi trebalo razmotriti mogućnost objavljivanja podataka i prema drugim parametrima prema kojima ih trenutno ne vodi, primjerice na način kako je to zatraženo u ovom slučaju. Također, ističe se da se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da takve informacije zatraži u drugom posebnom postupku.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.