KLASA: UP/II-008-07/15-01/345
URBROJ: 401-01/05-17-04
Zagreb, 24. 10. 2018.
Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe Hrvatskog centra za istraživačko novinarstvo i slobodu medija (.........) iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-43-UP/I-4038/15 od 22. 7. 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-43-UP/I-4038/15 od 22. 7. 2015. godine.
2. Odobrava se Hrvatskom centru za istraživačko novinarstvo i slobodu medija pravo na presliku Izvješća o poduzetim mjerama i radnjama u cilju provedbe Zaključaka Vlade Republike Hrvatske u svezi s Izvješćem Državnog ureda za reviziju u Državnom ravnateljstvu za robne zalihe.
3. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: MUP) odbijen je zahtjev za pristup informacijama (u daljnjem tekstu: MUP), temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona, jer: a) sve informacije u dokumentu koje eventualno podliježu Zakonu o zaštiti osobnih podataka MUP može zacrniti ili na drugi način prikriti, te bi se time zaštitili osobni podaci trećih osoba; b) dokument progovara o prvoj žitnoj aferi u Hrvatskoj i bio je predmet prvog saborskog Povjerenstva ikada, te je bio enormno zastupljen u javnosti, stoga žalitelj dovodi u pitanje rezultate testa razmjernosti jer MUP ne navodi kako i na koji način je proveden test razmjernosti, te uzorak i metodologiju, niti je rješenju priložio provedeni test. Žalitelj zaključuje kako je iz svega navedenog vidljivo kako ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva i uskratu tražene informacije, stoga predlaže Povjerenici za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. 6. 2015. godine zatražio od MUP-a dostavu „dokumenta koji je MUP uputio saborskom Istražnom povjerenstvu radi utvrđivanja zakonitosti rada Državnog ravnateljstva za robne zalihe u svezi izvoza pšenice, riječ je o Izvješća MUP-a o poduzetim radnjama u cilju provedbe zaključaka Vlade Republike Hrvatske u svezi Državnog ravnateljstva za robne zalihe (riječ je o dokumentu produciranom i poslanom Saboru krajem 1996., najkasnije travnjem 1997.).“
U žalbenom postupku je također izvršen uvid u dostavljeni zapisnik MUP-a o provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, broj: 511-01-43-UP/I-4038/15 od 23. 7. 2015. godine, u kojem se u bitnom navodi kako je nakon provedenog testa utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoji interes javnosti/podnositelja za uvid u traženu dokumentaciju, te je ujedno utvrđeno, kako u odnosu na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes, odnosno privatni interes podnositelja zahtjeva za dostavom zatražene informacije.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nastavno na navedene zakonske odredbe, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je MUP, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenio odredbe materijalnog prava.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje i prevladavanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje je uvidom u zapisnik o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa utvrdila kako MUP nije proveo predmetni test na način da je razmotrio da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u konkretnom slučaju interes zaštite osobnih podataka fizičkih osoba bio ozbiljno povrijeđen, odnosno prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Drugim riječima, MUP u konkretnom slučaju nije dao jasne i nedvosmislene argumente kako u ovom upravnom sporu prevladava potreba zaštite osobnih podataka fizičkih osoba nad javnim interesom da se omogući pristup informaciji, već je samo citirao odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) ne navodeći koji su razlozi bili presudni za uskratu pristupa informaciji.
Povjerenica za informiranje je ujedno utvrdila kako MUP, rješavajući žaliteljev zahtjev, nije uzeo u obzir odredbu članka 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
U provedenom drugostupanjskom postupku je utvrđeno da prevladava javni interes za uvid u predmetno Izvješće, s obzirom da ga je izradilo središnje tijelo državne uprave, odnosno državni službenici čiji je rad financiran iz državnog proračuna, povodom Zaključka Vlade Republike Hrvatske.
Slijedom navedenog, žalitelj je zahtjevom za pristup informacijama zatražio službeno, Izvješće MUP-a o kriminalističkim obradama nezakonitih postupanja u raspolaganju imovinom Državnog ravnateljstva za robne zalihe, koje nije klasificirano stupnjem tajnosti
Predmetno Izvješće pokazuje kako su tijela javne vlasti postupala povodom postojanja osnova sumnji da su počinjena kaznena djela, a također se Izvješće posredno bavi uvijek aktualnom temom privatizacijskih malverzacija, što je i predmet žaliteljevog istraživanja, odnosno udruge čiji je predsjednik – Hrvatskog centra za istraživačko novinarstvo i slobodu medija.
Kako bi se ukazalo na prevladavajući javni interes za uvid u zatraženo Izvješće MUP-a, potrebno je razmotriti značaj državnih robnih zaliha u tadašnje vrijeme, odnosno ulogu Državnog ravnateljstva za robne zalihe koje je upravljalo robnim zalihama, te je svakako potrebno razmotriti aktivnosti Sabora i Vlade Republike Hrvatske te medijske natpise i javne rasprave koje su se vodila povodom afere s robnim rezervama.
Državne robne zalihe su se formirale Zakonom o državnim robnim zalihama („Narodne novine“, broj 92/1994), u kojem se navodi kako je formiranje, čuvanje, korištenje i obnavljanje robnih zaliha posao od interesa za Republiku Hrvatsku. Robne zalihe čine osnovni poljoprivredno-prehrambeni proizvodi, industrijski proizvodi, reprodukcijski materijal, sirovine, naftni derivati, lijekovi, sanitetski materijal i proizvodi posebne namjene, ali to mogu biti i novčana sredstva u domaćoj i stranoj valuti. Značaj robnih zaliha je velik budući da se koriste za osiguranje potreba u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda, intervencije na tržištu radi osiguravanja stabilnosti tržišta u slučaju većih poremećaja ili pak sprečavanju na stupa većih poremećaja na tržištu.
Poslove u svezi s poslovanjem robnim zalihama obavlja Državno ravnateljstvo za robne zalihe, čije Vijeće je, između ostalih, tada činilo 6 ministara, saborski zastupnici i potpredsjednik Vlade RH.
S obzirom na velike gubitke i malverzacije koje su se događale vezano za državne robne zalihe (primjerice pšenična afera 1995. i 1996.) u vrijeme pretvorbe i privatizacije, utvrđene izvješćima Državnog ureda za reviziju, Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske je 14. 2. 1996, godine donio zaključke, među kojima je bitno spomenuti davanje potpore Državnoj reviziji Republike Hrvatske u njenom radu, te obvezivanje Vlade RH i drugih državnih tijela da izvijesti Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske o poduzetim koracima temeljem nalaza Državne revizije. Poduzeti koraci se odnose na podnesene prijave za prekršaje, privredne prijestupe, kaznena djela, zahtjeve za provedbu sudskih istraga i drugim poduzetim mjerama s naznakom imena, dužnosti i opisa protupravnog ponašanja.
Zaključcima Vlade Republike Hrvatske od 6. 8. 1996. godine razmotreno je i primljeno k znanju Izvješće Državnog ravnateljstva za robne zalihe, te je u spomenutim zaključcima između ostalog navedeno da će MUP i Financijska policija Ministarstva financija, svatko u svom djelokrugu rada, izvijestiti Vladu RH o poduzetim mjerama i radnjama temeljem nalaza u Izvješću Državnog ureda za reviziju o provedenoj reviziji u Državnom ravnateljstvu za robne zalihe.
Posebno valja ukazati kako je Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 18. 10. 1996. godine donio Odluku o osnivanju Istražnog povjerenstva radi utvrđivanja zakonitosti rada Državnog ravnateljstva za robne zalihe i drugih državnih tijela u svezi s izvozom pšenice i kukuruza i opravdanosti uvoza pšeničnog brašna.
Osnivanje navedenog Istražnog povjerenstva je važno za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa u ovom predmetu, budući da Hrvatski sabor, sukladno članku 92. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske, može osnivati istražna povjerenstva za svako pitanje od javnog interesa, a pitanje raspolaganja državnim robnim zalihama u tranzicijskom razdoblju svakako predstavlja pitanje od javnog interesa.
Razmatrajući medijske natpise koji se odnose na pitanje pretvorbe i privatizacije, a posebno na pitanje državnih robnih zaliha, mogu se uočiti naslovi poput „Pljačka robnih zaliha“, „Krađa u robnim zalihama“ „Iz robnih rezervi opljačkano 435 milijuna kuna“, „Podignute optužnice za nestalo žito iz Vladinih rezervi.“
U nekim medijskim natpisima se i poimence spominju fizičke osobe protiv kojih su podignute optužnice u slučaju državnih robnih zaliha, a koje su također sastavni dio zatraženog Izvješća MUP-a. Osim toga u Izvješću MUP-a se osim imena i prezimena fizičkih osoba protiv kojih su podnesene kaznene prijave spominju i njihove funkcije, npr. ravnatelj Državnog ravnateljstva za robne zalihe, direktor društva, skladištar, tako da je u žalbenom postupku zaključeno kako davanje predmetnih osobnih podataka ne bi dovelo do njihove povrede.
Imajući na umu naprijed navedeno, prilikom provođenja testa razmjernosti i stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene dokumentacije, u žalbenom postupku je utvrđeno kako u ovom slučaju prevladava javni interes omogućavanja pristupa informaciji.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.