KLASA: UP/II-008-07/17-01/988

URBROJ: 401-01/05-18-3

Zagreb, 24. 10. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ........., Zagreb, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 008-02/17-09/5, URBROJ: 381-09-90-17-14 od 24. 7. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, KLASA: 008-02/17-09/5, URBROJ: 381-09-90-17-14 od 24. 7. 2017. godine.

2. Odbija se zahtjev ......... od 25. 10. 2015. godine za ponovnu uporabu informacija dijelu Registra koji se odnosi na djelatnike u zdravstvu.

3. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na zahtjev ......... od 25. 10. 2015. godine za ponovnu uporabu dijela Registra koji se odnosi na zdravstvene ustanove.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem  Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (u daljnjem tekstu: HZJZ) je odbijena  je zahtjev za ponovnu uporabu informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od   25. 10. 2015. godine kojim je žalitelj zatražio Registar lječilišta i zdravstvenih ustanova koje vodi i ažurira HZJZ. Predmetni zahtjev je odbijen  temeljem članka 30. stavka 1. točke 1. točaka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama,  jer se zahtjev odnosi na informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka te na povjerljive statističke informacije.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj navodi kronologiju ove upravne stvari te u kojoj zaključuje kako tijelo javne vlasti niti u posljednjem rješenju nije uspjelo dokazati da su podaci o zdravstvenim ustanovama i lječilištima povjerljivi statistički podaci, te kako smatra da tijelo javne vlasti miješa dva odvojena zahtjeva: ovaj, kojim se traže podaci o zdravstvenim ustanovama i lječilištima, te drugi, kojim se traže podaci o djelatnicima u zdravstvu. Žalitelj predlaže da drugostupanjsko tijelo podnese prekršajni nalog zbog proteka vremena za rješavanje njegovog zahtjeva te da ujedno uvaži njegovu žalbu.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za ponovnu uporabu

informacijama (otvoreni oblik npr. csv, xls) Registar lječilišta i zdravstvenih ustanova koje vodi i ažurira HZJZ. Žalitelj je također podsjetio tijelo javne vlasti da je sukladno članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama  dužno objaviti ovakve baze podataka u obliku koji omogućuje ponovnu uporabu te Akcijski plan Partnerstva za otvorenu vlast (https://goo.gl/ZEsGuo) za otvaranje ovakvih skupova podataka putem Portala otvorenih podataka data.gov.hr, mjera 3.3. akcijskog plana, te sukladno tome je zamolio tijelo javne vlasti da mu pošalje  link na traženi skup podataka na Portalu otvorenih podataka. Žalitelj navodi kako je svrha u koju želi ponovno upotrijebiti informacije nekomercijalna.

Žalitelj je istog dana, na identičan način zatražio i Registar djelatnika u zdravstvu koje vodi i ažurira HZJZ.

Budući da je HZJZ oba žaliteljeva zahtjeva odbio rješenjima, ur.broj: 80-1385/1-16 i ur.broj: 80-1386/1-16 od 18. 7. 2016. godine, jer se zahtjevi odnose na povjerljive statističke informacije, Povjerenica za informiranje je povodom žaliteljevih žalbi donijela rješenja, KLASA: UP/II-008-07/16-01/409, URBROJ: 401-01/05-17-7 i KLASA: UP/II-008-07/16-01/410, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 4. 7. 2017. godine, kojima je poništila navedena rješenja HZJZ-a i predmete vratila na ponovni postupak.

HZJZ  je u ponovljenom postupku donio pobijano rješenje, KLASA: 008-02/17-09/5, URBROJ: 381-09-90-17-14 od 24. 7. 2017. godine kojim je ponovno uskratio žalitelju ponovnu uporabu traženih informacija, međutim, iako se u navedenom rješenju referira samo na rješenje Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/409, URBROJ: 401-01/05-17-7 od 4. 7. 2017. godine,  razvidno je kako je predmet pobijanog rješenja HZJZ-a i žaliteljev zahtjev za ponovnom uporabom Registra lječilišta i zdravstvenih ustanova i zahtjev za ponovnom uporabom Registra djelatnika u zdravstvu, budući da navodi razloge za uskratu obadvije sastavnice jedinstvenoga Registra.

Naime, službenici Ureda povjerenice za informiranje su dana 30. 5. 2017. godine, prilikom izvršenog uvida u zatraženu informaciju u prostorijama HZJZ-a utvrdili da HZJZ vodi jedan registar zdravstvenih ustanova i djelatnika u zdravstvu koji se naziva Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite. Navedeni Registar predstavlja jedinstvenu informatičku aplikaciju sa jednom bazom podataka koja se sastoji od dva podskupa: djelatnici i ustanove.

Slijedom navedenog, iako se HZJZ  u pobijanom rješenju referira samo na rješenje Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/409, URBROJ: 401-01/05-17-7 od 4. 7. 2017. godine, kojim je obuhvaćen zahtjev za ponovnu uporabu registra lječilišta i zdravstvenih ustanova, razvidno je kako se ponovljeni postupak odnosi i na rješenje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/410, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 4. 7. 2017. godine, kojim je obuhvaćen zahtjev za ponovnu uporabu registra djelatnika u zdravstvu. Naime, činjenica da postoji samo jedan Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite koji obuhvaća djelatnike i ustanove, te činjenica da HZJZ u pobijanom rješenju posebno uskraćuje ponovnu uporabu i za djelatnike u zdravstvu, ukazuje na to da je HZJZ-ov lapsus nespominjanje rješenja Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/410, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 4. 7. 2017. godine, budući da se pobijano rješenje HZJZ-a faktički odnosi na dva žaliteljeva zahtjeva za ponovnom uporabom informacija od 25. 10. 2015. godine, koja se spajaju u jednom Registru.

Iz navedenog stoga proizlazi kako su uvod i izreka pobijanog rješenja HZJZ-a, KLASA: 008-02/17-09/5, URBROJ: 381-09-90-17-14 od 24. 7. 2017. godine, u suprotnosti s njegovim obrazloženjem.

HZJZ u pobijanom rješenju u bitnom navodi kako se traženi podaci, koji su statistički podaci, smatraju povjerljivima i službena su tajna u smislu Uredbe (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. 3. 2009. o europskoj statistici, prilikom čega citira odredbe navedene Uredbe, Zakona o službenoj statistici te Zakona o zaštiti osobnih podataka, budući da predmetni Registar sadrži imena i prezimena djelatnika u zdravstvu, datum rođenja svakog pojedinog djelatnika, OIB, registarski broj, spol, datum početka rada, kojih u Registru ima oko 70 000, uz 16 000 zapisa o zdravstvenim ustanovama i podacima o adresi, djelatnostima istih, OIB-u, što se smatra jednim od izravnih identifikatora na temelju kojeg se može prepoznati izvještajna jedinica čiji podaci predstavljaju službenu tajnu.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je HZJZ prilikom rješavanja žaliteljevih zahtjeva za ponovnu uporabu informacija u ponovnom postupku donio rješenje čiji su uvod i izreka u suprotnosti s obrazloženjem. HZJZ je u dijelu rješenja  ujedno pogrešno utvrdio činjenično stanje što je dovelo do pogrešne primijene zakonskih  odredbi.

Pobijano rješenje je slijedom navedenog nezakonito, stoga je Povjerenica za informiranje u drugostupanjskom postupku sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravom postupku samostalno riješila žaliteljev zahtjev za ponovnom uporabom informacija koji se odnosi na djelatnike u zdravstvu.

Samostalno rješavanje  je ujedno potrebno jer žalitelj na dio rješenja koji se odnosi na djelatnike u zdravstvu nije uložio žalbu, jer je slijedom pogrešnog uvoda i izreke pobijanog rješenja HZJZ-a mislio da se rješenje odnosi samo na njegov zahtjev kojim je tražio podatke o zdravstvenim ustanovama.

Budući da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, a nepodnošenje žalbe u odnosu na zahtjev kojim se traže podaci o djelatnicima u zdravstvu proizlazi iz pogreške tijela javne vlasti, Povjerenica za informiranje je samostalno riješila taj zahtjev kako bi pobijano rješenje bilo ispitano i u tom dijelu.

Sukladno odredbi članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija ako se zahtjev odnosi na informacije iz članka 15. stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme rješavanja zahtjeva, propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Odredbom članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija ako se zahtjev odnosi na povjerljive statističke informacije.

U žalbenom postupku je utvrđeno da bi otkrivanjem osobnih podataka djelatnika u zdravstvu došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka.

Podaci o djelatnicima u zdravstvu ujedno u ovom kontekstu predstavljaju povjerljive statističke podatke koji ne bi trebali biti dostupni za ponovnu uporabu.

Osim toga, za zahtjeve kojima se traži ponovna uporaba informacija Zakon o pravu na pristup informacijama ne predviđa provedbu test razmjernosti i javnog interesa, stoga se u slučaju postojanja zakonskog ograničenja donosi rješenje o odbijanju predmetnog zahtjeva.

Slijedom navedenog, dio Nacionalnog registar pružatelja zdravstvene zaštite koji se odnosi na djelatnike u zdravstvu bi trebao, sukladno članku 30. stavku 1. točki 1., a vezano uz odredbu članka 15. stavka 2. točke 4., te sukladno odredbi članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, biti izuzet od mogućnosti ponovne uporabe, budući da sadrži zakonom zaštićene osobne podatke i povjerljive statističke podatke.

Povjerenica za informiranje je stoga na temelju članka 117. stavka 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučila kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

Nastavno na zahtjev za ponovnu uporabu Registra zdravstvenih ustanova, odnosno u ovom kontekstu dijela Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite koji se odnosi na ustanove, u žalbenom je postupku utvrđeno kako HZJZ u ponovljenom postupku nije postupio sukladno uputi iz rješenja Povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/409, URBROJ: 401-01/05-17-7 od 4. 7. 2017. godine.

Naime,  odredbom članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija ako se zahtjev odnosi na povjerljive statističke informacije.

Povjerenica za informiranje je slijedom navedene odredbe u ranije citiranom rješenju u bitnom zaključila kako se statistički podatak ne može automatski izjednačavati sa povjerljivim podatkom, pogotovo ako imamo na umu javno djelovanje HZJZ-a te potrebu transparentnosti i općekorisnosti prikupljenih statističkih podataka koji imaju neizmjeran gospodarski potencijal za njihovo daljnje javno korištenje i ponovnu uporabu.

Naglašeno je kako iz članka 59. stavka 1. Zakona o službenoj statistici proizlazi kako se tek pod određenim okolnostima statističke podatke proglasiti povjerljivima i smatrati ih službenom tajnom, što u ponovljenom postupku može biti održivo jedino za djelatnike u zdravstvu.

Ponovno se napominje kako se podaci o lječilištima i drugim zdravstvenim ustanovama objavljuju na internetskim stranicama, primjerice Adresar zdravstvenih ustanova/privatnih praksi objavljen na internetskoj stranici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na poveznici http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/zdravstvena-zastita-pokrivena-obveznim-zdravstvenim-osiguranjem/adresar-zdravstvenih-ustanovaprivatnih-praksi/.

Slijedom navedenog, podaci o imenima zdravstvenih ustanova, njihovim adresama, OIB-u i sl., nikako ne mogu biti povjerljivi statistički podaci, budući da su javno dostupni, međutim, u ovom slučaju su takvi podaci objedinjeni u jednom Registru koji nije dostupan javnosti, a koji žalitelj želi ponovno upotrijebiti.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Glavno pitanje u ponovnom postupku je mogućnost odvajanja dijela Registra koji se odnosi na zdravstvene ustanove od dijela koji se odnosi na djelatnike, te razmjernost utrošenog vremena i sredstava prilikom tog odvajanja ili ekstrahiranja podataka.

Budući da je Nacionalni registar pružatelja zdravstvene zaštite jedinstven registar koji se sastoji od dva podskupa: djelatnici i ustanove, HZJZ u ponovnom postupku treba razmotriti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

HZJZ je u tom smislu dužan razmotriti odredbu članka 27. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da u svrhu ponovne uporabe tijela javne vlasti nemaju obvezu informaciju izraditi, prilagođavati ili izdvajati dijelove informacija ako to zahtijeva nerazmjeran utrošak vremena ili sredstava, niti se od tijela javne vlasti može zahtijevati da nastavi ažurirati, nadograđivati i pohranjivati informacije u svrhu ponovne uporabe.

Posebnu pozornost treba posvetiti dijelu navedene odredbe koji postavlja pitanje razmjernosti utroška vremena i sredstava, te provjeriti sa trgovačkim društvom APIS IT d.o.o. koji je izradilo aplikativno rješenje za vođenje predmetnog Registra o mogućnostima odvajanja jednog njegovog dijela te troškovima koji bi u tom slučaju proizašli.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.