KLASA: UP/II-008-07/18-01/694
URBROJ: 401-01/10-18-4
Zagreb, 12. listopada 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Croatia banka d.d., URBROJ: 182/18 od 07. rujna 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Croatia banka d.d., URBROJ: 182/18 od 07. rujna 2018. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o isplatama pojedinim javnim bilježnicima i odvjetnicima/odvjetničkim uredima/odvjetničkim društvima u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine od strane trgovačkog društva Croatia banka d.d.
3. Nalaže se trgovačkom društvu Croatia banka d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informaciji, kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima i odvjetnicima od strane prvostupanjskog tijela u razodoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkama 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da su iste zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija predmetno rješenje zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Dalje navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz članaka 30. te 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), s obzirom da žalitelju nije dana mogućnost sudjelovanja u ispitnom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. kolovoza 2018. godine, koji je zaprimljen kod prvostupanjskog tijela dana 30. kolovoza 2018. godine, tražio informaciju o ukupnim isplatama svim javnim bilježnicima u razdoblju od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po pojedinom javnom bilježniku, te informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima u navedenom razdoblju po pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.
Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se na tražene informacije mogu primijeniti zakonska ograničenja iz članaka 15. stavka 2. točaka 2. i 4. Zakona, odnosno da ne prevladava javni interes za traženim informacijama.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Uvidom u sudski registar za trgovačko društvo Croatia banka d.d., Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 32247795989, utvrđeno je da je jedini dioničar navedenog društva Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.
Također je utvrđeno da iz izvatka iz sudskog registra (str. 3) proizlazi da je Odlukom Glavne Skupštine od 13. rujna 2000. godine Croatia banka d.d. izvršila emisiju (izdavanje) novih zamjenskih dionica u ukupnom iznosu od 204.600.000,00 kn u nominalnom iznosu od po 100,00 kn svake dionice, a koje dionice su upisane i uplaćene obveznicama Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka u ukupnom iznosu od 553.500.000,00 kn od čega iznos od 348.900.000,00 kn u visini potencijalnih gubitaka, a iznos od 204.600.000,00 kn za neophodno potrebnu početnu dokapitalizaciju banke.
Osim toga, sve navedene dionice u visini izvršene dokapitalizacije (2.046.000 dionica nominalne vrijednosti od 100 kuna) predane su u vlasništvo Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (točka VII Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. („Narodne novine“, 98/99, 53/00)).
Iz izvatka iz sudskog registra (str. 4.) također proizlazi da je i iznos od 70.000.000,00 kn, za koji je povećan temeljni kapital osiguran na temelju Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. („Narodne novine“ 98/99) te Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. („Narodne novine“, 53/00) dokapitalizacijom Banke od strane Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka.
Nadalje, uvidom u sudski registar za Državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Jurišićeva 1, OIB: 94819327944 proizlazi da je osnivač iste Republika Hrvatska.
Sukladno članku 2. Zakona o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka („Narodne novine“, 44/94, 79/98, 19/99, 35/00, 64/04, 12/12, 15/13) propisano je da je osnivač Agencije država koja jamči za obveze Agencije.
Prema članku 3. stavku 2. navedenog Zakona, u državnom proračunu osiguravaju se potrebna sredstva za sanaciju banaka i razlika sredstava potrebna za upravljanje lošom aktivom.
Dovodeći u vezu navedene gore citirane odredbe, Povjerenica za informiranje smatra da se u konkretnom slučaju radi o javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je država putem Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka osigurala 553,5 milijuna kuna za sanaciju Croatia banke d.d., a što proizlazi iz gore citirane Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d., a ne bi trebalo biti sporno da proračunska sredstva za sanaciju banaka predstavljaju javna sredstva u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Točno je da je prvostupanjsko tijelo kreditna institucija i da sukladno članku 7. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, 159/13, 19/15, 102/15, 15/18) obavlja bankovne usluge (primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita iz tih sredstava), ali u konkretnom slučaju je odlučna činjenica da je upravo Republika Hrvatska putem Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka prvostupanjskom tijelu omogućila navedeni položaj na tržištu, rezultat čega je činjenica da je jedini dioničar prvostupanjskog tijela Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, a koja također predstavlja tijelo javne vlasti u smislu odredbe članka 5. stavak 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, ne mogu se prihvatiti navodi prvostupanjskog tijela kojima se pokušava izjednačiti položaj prvostupanjskog tijela u odnosu na ostale kreditne institucije, osobito zbog činjenice da je prvostupanjsko tijelo obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.
U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste javna sredstva.
S obzirom da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima automatski dostupne javnosti, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, u konkretnom slučaju nema mjesta pozivanju na zakonska ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na zaštitu poslovne tajne, ističe se kako slijedi.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Po logici stvari, informacije o isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, a niti predstavljaju druge informacije zbog kojeg čijeg bi priopćavanja trećim osobama mogle nastupiti štetne posljedice.
Osim toga, ugovor ne može bit pravni temelj za proglašenje poslovne tajne, već samo zakon ili općim akt, a koji stav je zauzet u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-14/15 od 22. svibnja 2015. godine.
Naime, ukoliko bi se predmetne informacije dostavile žalitelju temeljem odluke Povjerenika za informiranje, tada bi se radilo o postupanju sukladno odluci tijela javne vlasti.
Dakle, ne bi se radilo o protupravnom postupanju, iz kojeg razloga je neodlučno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbe Kaznenog zakona, Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o zaštiti tajnosti podataka te Opće uredbe o zaštiti podataka.
U odnosu na žalbene navode žalitelja o povredi članaka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, isti su neosnovani iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku, ispitni postupak se provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješavanje stvari, i to u situaciji kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, a što ovdje nije slučaj.
Osim toga, sukladno članku 30. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak se može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke, ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke, ili kad je tako propisano zakonom. Po logici stvari, navedena odredba se odnosi na upravne postupke u kojima postoji obveza provođenja ispitnog postupka, a u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je neposredno rješavalo upravnu stvar na temelju članka 50. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, iz kojeg razloga ne mogu biti povrijeđena prava stranke u ispitnom postupku zajamčena člankom 52. Zakona o općem upravnom postupku.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkom 1., 2., i 3. izreke.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.