KLASA: UP/II-008-07/16-01/128

URBROJ: 401-01/05-16-01

Zagreb, 15. 3. 2016.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe Društva za zaštitu i unapređenje Marjana „Marjan“, Split, ………., izjavljene protiv rješenja Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/I-080-02/14-01/02, URBROJ: 525-06/0870-14-2 od 29. 12. 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede, KLASA: UP/I-080-02/14-01/02, URBROJ: 525-06/0870-14-2 od 29. 12. 2014. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem  Ministarstvo poljoprivrede je odbilo  zahtjev za pristup informacijama Društva za zaštitu i unapređenje Marjana „Marjan“ (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 31. 10. 2014. godine temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak  15. stavak 3. točku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako je Ministarstvo poljoprivrede odbilo zahtjev za pristup informacijama povodom zahtjeva za inspekcijskim nadzorom nad gospodarenjem šumom posebne namjene, Park šuma Marjan, kojom upravlja i gospodari Javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, i to punih 8 mjeseci nakon podnošenja zahtjeva. Tijekom tog razdoblja su se u Park šumi Marjan provodile, i još se uvijek provode, aktivnosti, za koje je žalitelj izrazio sumnju da se radi o aktivnostima koje su u suprotnosti sa Zakonom o šumama. S obzirom na navedeno, te izjavu Ministarstva poljoprivrede iz obrazloženja rješenja  da se „inspekcijski postupak vodi radi zaštite javnog interesa“, žalitelj smatra apsurdnim da se javnosti uskraćuje pravo na informiranje o nepravilnostima utvrđenim prilikom inspekcijskog nadzora, jer su nepravilnosti predmet nezadovoljstva i interesa šire javnosti. Budući da žalitelj smatra kako u cijelom slučaju prevladava javni interes, od Povjerenika za informiranje zahtijeva da mu omogući pristup traženim informacijama.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 31. 10. 2014. godine, koji se sastoji od 17 pitanja što je zatražio zahtjevom, zatražio od Ministarstva poljoprivrede podatke koji se odnose na inspekcijski nadzor nad gospodarenjem šumom posebne namjene, Park šumom Marjan, te zahtjeva za provođenjem inspekcijskog nadzora nad gospodarenjem šumom posebne namjene, Park šumom Marjan od 1. 5. i 16. 6. 2014. godine, po prijavama Društva Marjan, koje je Uprava šumarstva, lovstva i drvne industrije zaprimila 5. 5. i 18. 6. 2014. godine. Žalitelj u istom zahtjevu još traži podatke o ovlaštenim licenciranim šumarskim inženjerima, ovlaštenom šumaru te o broju doznačenih stabala u Park šumi Marjan.

U obrazloženju pobijanog rješenja Ministarstvo poljoprivrede navodi kako se inspekcijski postupak vodi radi zaštite javnog interesa  i uvijek se smatra pokrenutim po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke, neovisno o tome je li pokretanju postupka prethodila inicijativa neke fizičke ili pravne osobe. Kod ocjene pokretanja postupka po službenoj dužnosti, javnopravno tijelo uzima u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa, jer je sam cilj inspekcijskog nadzora zaštita javnog interesa, a ne zaštita prava ili pravnog interesa podnositelja predstavke. Tako je Ministarstvo poljoprivrede uzelo u obzir žaliteljeve predstavke/prijave, te su državni šumski inspektori obavili inspekcijski nadzor u Javnoj ustanovi za upravljanje Park šumom Marjan. Tijekom inspekcijskog nadzora utvrđene su nepravilnosti, te su na temelju Zakona o šumama poduzete propisane mjere i obaviještena nadležna tijela. Postupanje u ovom predmetu još je uvijek u tijeku.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 3. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo rad tijela koja obavljaju upravni nadzor, inspekcijski nadzor, odnosno nadzor zakonitosti.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Ministarstvo poljoprivrede, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama od 31. 10. 2014. godine, nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenilo odredbe materijalnog prava.

Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informacije samim citiranjem zakonske definicije, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Budući da su pitanja zaštite okoliša pitanja od javnog interesa, posebno uređena domaćom i međunarodnom pravnom regulativom, tijela javne vlasti bi prilikom rješavanja zahtjeva koji se odnose na okolišna pitanja, trebala imati na umu cilj Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je omogućavanje i osiguravanje ostvarivanja Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, prilikom odlučivanja o zahtjevu za pristup informacijama  Ministarstvo  poljoprivrede nije uzelo u obzir Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13) koji određuje da su priroda i dijelovi prirode od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, a zaštita i očuvanje prirode se pored ostalih načela temelji i na načelu da javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Također, Ministarstvo nije uzelo u obzir da je okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu čineći time informacije o okolišu informacijama od posebnog značaja i interesa za javnost. Iz perspektive zaštite okoliša, suvremeni društveni i gospodarski razvoj predstavlja prekretnicu u naporima za očuvanje zdravog okoliša, očuvanja kakvoće ljudskog života, zdravlja te biljnog i životinjskog svijeta. Ustavna je obveza države da, vođena načelima održivog razvoja, svima osigura uvjete za zdrav okoliš. Međutim, to nije isključivo obveza države, već je obveza svakoga, da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posveti zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Pravo na sudjelovanje javnosti u odlučivanju o određenim djelatnostima vezano za pitanja zaštite okoliša, predstavlja značajan alat koji građanima daje legitimaciju da budu aktivni sudionici u kreiranju odluka i politika koje se odnose na zaštitu okoliša. U tom smislu, dostupnost informacija o okolišu od posebne je važnosti i javnog interesa. Pristup informacijama i sudjelovanje javnosti u pitanjima koja se tiču okoliša uređen je Zakonom o zaštiti okoliša (Narodne novine 80/13, 153/13 i 78/15.), ujedno i Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (Narodne novine 64/08) koja je donesena temeljem Zakona iz 2007. godine. Zakonom iz 2013. godine preuzeta je Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2. 2003.) te je ujedno usklađena s Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Aarhuška konvencija), koja je implementirana u hrvatsko pozitivno pravo Zakonom o potvrđivanju Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 1/07.). Aarhuška konvencija, čija je svrha razvoj okolišne demokracije i koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša za sve stranke Konvencije, je u odnosu na Hrvatsku stupila na snagu 25. lipnja 2007. godine.

U ovom predmetu Ministarstvo poljoprivrede nije razmotrilo sva pitanja iz žaliteljevog zahtjeva i utvrdilo posjeduje li zatražene informacije u obliku dokumenta ili u drugom izrađenom obliku. Ministarstvo nije niti do kraja obrazložilo u kojoj je fazi postupak inspekcijskog nadzora, je li u određenom dijelu završio, a što proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, te na koji način bi dostavljanje određenih informacija utjecalo na sam postupak nadzora ukoliko je isti još u tijeku.

Osim toga, Ministarstvo poljoprivrede uopće nije razmotrilo dijelove zahtjeva koji su nezavisni od inspekcijskog nadzora, a koji se odnose na podatke o ovlaštenim licenciranim šumarskim inženjerima, ovlaštenom šumaru te o broju doznačenih stabala u Park šumi Marjan.

Ujedno, Ministarstvo treba razmotriti i odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Ministarstvo treba uzeti u obzir da je u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno  provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.                  

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.