KLASA: UP/II-008-07/18-01/635
URBROJ: 401-01/05-18-2
Zagreb, 11. 10. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-16-009 od 15. 11. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-16-009 od 15. 11. 2016. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici Studije izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju.
3. Nalaže se Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo da u roku od 30 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: DZIV) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražena Studija izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi s člankom 15. stavkom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15.), iz razloga što bi omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije.
Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako smatra, suprotno stavu DZIV-a, da nije bilo pravne osnove da se ograniči pristup traženoj Studiji, te da je DZIV trebao poduzeti potrebne daljnje radnje kako bi pribavio traženu Studiju. Žaliteljica nadalje navodi kako, suprotno spornom rješenju DZIV-a, koji je prvotno tvrdio da ne posjeduje traženu Studiju, a sada ograničava pristup traženoj Studiji, sa lakonskim obrazloženjem da bi objava Studije dovela do pogrešnog tumačenja njezinog sadržaja, smatra da postoji prevladavajući javni interes za dostavom Studije. Žaliteljica, slijedom navedenog, predlaže da se njezina žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 18. 6. 2015., odnosno dopunjenim zahtjevom od 19. 6. 2015. godine zatražila od DZIV-a dostavu preslika „Studije izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju“ koju su izradili neovisni švedski stručnjaci. DZIV je povodom predmetnog zahtjeva donio rješenje, KLASA: 008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-15-004 od 3. 7. 2015. godine, kojim je odbacio žaliteljičin zahtjev za pristup informacija iz razloga što ne posjeduje zatraženu informaciju te nema daljnjih saznanja gdje se ona nalazi. U drugostupanjskom postupku, povodom podnesene žalbe, utvrđeno je kako je DZIV nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te kako nije pružio dokaze da ne posjeduje traženu Studiju, budući da iz spisa predmeta jasno proizlazi kako je projekt „Jačanje institucionalnog kapaciteta Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske“, čiji je DZIV korisnik i koji sadrži predmetnu Studiju, proveden i okončan. Osim toga, utvrđeno je kako je žaliteljica u žalbi ukazala gdje se informacija može nalaziti, te kako je, sukladno njezinoj tvrdnji, potrebna suglasnost DZIV-a da se dođe do informacije. Povjerenica za informiranje je, slijedom navedenog, donijela rješenje, KLASA: UP/II-008-07/15-01/290, URBROJ: 401-01/05-16-06 od 14. 10. 2016. godine, kojim je poništila rješenje DZIV-a, KLASA: 008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-15-004 od 3. 7. 2015. godine, i dostavila prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. DZIV je u ponovnom postupku donio rješenje, KLASA: UP/I-008-02/15-010/005, URBROJ: 559-01/3-16-009 od 15. 11. 2016. godine, kojim je odbijen žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama te na koje je žaliteljica uložila žalbu Povjerenici za informiranje.
U obrazloženju pobijanog rješenja DZIV navodi kako je ponovno proveden postupak s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, prilikom čega se DZIV obratio Fakultetu organizacije i menadžmenta s ciljem da se pribavi konačna verzija predmetne Studije.
Obraćanje Fakultetu motivirano je navodima žaliteljice iz žalbe u prijašnjem postupku, u kojem žaliteljica navodi kako je predmetni Fakultet sklopio sa DZIV-om ugovor glede tražene Studije, a podizvršitelji tražene Studije bili su Zavod za informatičku djelatnost Hrvatske i Sub Divo d.o.o. Žaliteljica je tada navela kako joj je u Zavodu za informatičku djelatnost Hrvatske rečeno da sigurno u arhivi imaju navedenu Studiju, no da trebaju dobiti suglasnost od DZIV-a za daljnje prosljeđivanje navedene Studije.
DZIV u obrazloženju pobijanog rješenja nadalje navodi kako je od Fakulteta organizacije i menadžmenta zaprimio elektroničku verziju Studije za koju nije u potpunosti siguran da predstavlja konačnu verziju, stoga je proveo test razmjernosti i javnog interesa, u kojem je ustanovljeno kako su se parametri temeljem kojih je Studija izrađena zbog ekonomske krize u međuvremenu u bitnom promijenili, slijedom čega sadržaj završne Studije ne predstavlja dokument od značaja za DZIV ili javni interes. Nadalje se navodi kako je predmetna Studija izrađena 2008. godine, te da je prvi zahtjev za dostavom preslike Studije uslijedio 6 godina nakon nastanka Studije, te da u tom periodu nije postojao izražen interes javnosti za predmetnom informacijom (medija, većeg broja podnositelja zahtjeva). Navodi se kako sadržaj Studije kao i preporuke i predlagana rješenja koja se odnose na moguću pretvorbu DZIV-a u samostalnu ustanovu – samofinancirajuću javnu organizaciju (moguće agenciju) nisu ostvarena obzirom da nije došlo do preustroja DZIV-a koji je i dalje središnje tijelo državne uprave. DZIV stoga zaključuje kako bi u slučaju omogućavanja pristupa predmetnoj informaciji mediji ili šira javnost mogli pogrešno tumačiti sadržaj predmetne Studije u kontekstu aktualnog preustroja Agencije te time naštetiti interesima DZIV-a koji je predmetni preustroj razmatrao u bitno različitom vremenu i okolnostima u odnosu na aktualni trenutak. U tom smislu, DZIV je mišljenja kako su ispunjeni uvjeti za ograničenje pristupa informaciji sukladno članku 15. stavku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je DZIV prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te je pogrešno primijenio zakonske odredbe.
Prvenstveno treba naglasiti kako je iz osporenog rješenja razvidno da je DZIV u prvostupanjskom postupku odlučivao na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), koji nije bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva žaliteljice. Osim što je DZIV u pobijanom rješenju citirao navedeni broj Narodnih novina, DZIV je u osporenom rješenju kao razlog odbijanja zahtjeva za pristup informacijama naveo odredbu članka 15. stavka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), koja nije bio propisana Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva. Naime, odredba članka 15. stavka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama uvedena je novelom Zakona o pravu na pristup informacijama od 9. 8. 2015. godine, te nikako nije mogla biti razlog za ograničenje informacija prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva.
Člankom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 85/15.) je propisano kako će se postupci započeti do stupanja na snagu ovog Zakona nastaviti i dovršiti prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.).
S obzirom da je žaliteljica podnijela zahtjev za pristup informacijama dana 18. 6. 2015., odnosno dopunjeni zahtjev 19. 6. 2015. godine, u ovom se predmetu primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), dakle odredbe koje ne sadrže odredbu članka 15. stavka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15.).
Člankom 15. stavkom 8. navedenog Zakona propisano je kako se pristup informaciji iz stavka 4. točke 1. ovoga članka može ograničiti i nakon što je informacija dovršena, osobito ako bi ta objava ozbiljno narušila proces odlučivanja i izražavanja mišljenja ili dovela do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, osim ako postoji prevladavajući javni interes za objavu informacije.
Člankom 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako žaliteljica nije tražila predmetnu Studiju za vrijeme dok je ona bila u postupku izrade, već ju je zatražila 6 godina nakon što je Studija izrađena, stoga se uopće ne bi mogla primijeniti odredba članka 15. stavka 4. točke 1., te povezano s navedenim člankom odredba članka 15. stavka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15.), čak i kada bi navedena odredba postojala u odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) koje se primjenjuju na ovaj postupak.
DZIV u pobijanom rješenju pritom uopće nije siguran predstavlja li pribavljena Studija konačnu verziju Studije, stoga bi se trebalo pretpostaviti da jest konačna verzija, budući da ne postoje ostale verzije.
Osim toga, DZIV nije naveo niti jedan konkretan razlog nastanka mogućih štetnih posljedica ako bi se omogućio pristup Studiji, s obzirom da činjenica da se Studija nije realizirala, odnosno strah od mogućeg pogrešnog tumačenja Studije, ne predstavljaju razloge zbog kojih bi se trebao ograničiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, u žalbenom je postupku utvrđeno kako postoji izrađeni cjeloviti dokument Studije izvedivosti preustroja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo u samofinancirajuću organizaciju, kako ne postoji niti jedna druga verzija, kako je DZIV primijenio pogrešne zakonske odredbe te kako ne postoje drugi zakonski razlozi zbog kojih bi se trebao ograničiti pristup predmetnoj Studiji.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.