KLASA: UP/II-008-07/14-01/283

URBROJ: 401-01/05-16-02

Zagreb, 22. 4. 2016.

Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ………, Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije, Zagreb, ………, izjavljene protiv dopisa Fonda za naknadu oduzete imovine, KLASA: 032-03/14-003/0004, URBROJ: 5630-04/2014-3 od 25. 3. 3014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se dopis Fonda za naknadu oduzete imovine, KLASA: 032-03/14-003/0004, URBROJ: 5630-04/2014-3 od 25. 3. 3014. godine.

2. Djelomično se odobrava ………, Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije, dobivanje informacije zatražene zahtjevom za pristup informacijama od 17. 3. 2014. godine, na način da se u izreci, obrazloženju odluke i obavijesti o dostavi prekriju imena, prezimena i adrese stanara, odnosno vlasnika stanova, i to sljedećih odluka:

- Djelomično rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Klasa: UP-I-943-01/97-01/235, Urbroj: 2117-09/2-99-6  od 20. siječnja 1999. godine i zaključak Dubrovačko-neretvanske županije o ispravljanju pogreške u rješenju, Klasa: UP/I-943-01/97-01/235, Urbroj: 2117-04/4-06-22 od 1. kolovoza 2006. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Klasa: UP-I-943-01/97-01/1495, Urbroj: 2117-04/4-02-15 od 13. kolovoza 2002. godine i zaključak Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, o ispravljanju pogreške: Klasa: UP/I-943-01/97-01/1495, Urbroj: 2117-04/4-06-22 od 22. kolovoza 2006. godine

- Djelomično rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Klasa: UP/I-943-01/97-01/235, Urbroj: 2117-04/4-02-15 od 25. listopada 2002. godine i Zaključak Ureda državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije, Klasa: UP/I-943-01/97-01/235, Urbroj: 2117-04/4-06-21 od 1. kolovoza 2006. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/873, Urbroj: 2181-05-03-03-09-/SP od 28. veljače 2003. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/872, Urbroj: 2181-05-03-03-16/LJŠ/MB od 6. ožujka 2003. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/781, Urbroj: 2181-05-03-03-21-/SP od 26. ožujka 2003. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/978, Urbroj: 2181-05-03-03-19 od 1. travnja 2003. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/774, Urbroj: 2181-05-03-03-13 od 1. travnja 2003. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/873, Urbroj: 2181-05-03-03-12/SP od 9. travnja 2003. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/882, Urbroj: 2181-05-03-03-17/LJŠ/MB od 15. travnja 2003. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/779, Urbroj: 2181-05-03-03-21 od 4. travnja 2003. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa:UP-I-942-04/97-01/2992, Urbroj: 2181-05-03-03-19/SP/MB od 23. travnja 2003. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/636, Urbroj: 2181-05-03-03-22/LJŠ/MB od 8. svibnja 2003. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/03-01/23 R.H., Urbroj: 2186-05-05-03-2 od 30. 5.2003. godine i Zaključak Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/03-01/23 R. H., Urbroj: 2186-05-05-06-4 od 7. srpnja 2006. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/03-01/25 R.H., Urbroj: 2186-05-05-03-2 od 9. lipnja 2003. godine i zaključak Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/03-01/25 R.H., Urbroj: 2186-05-05-06-4 od 7. srpnja 2006. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/363, Urbroj: 2181-05-03-03-22/LJŠ/MB od 5. lipnja 2003. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko – neretvanskoj županiji, Klasa: UP-I-943-01/97-01/1985, Urbroj: 2117-04/4-03-10 od 18. studenoga 2003. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/980, Urbroj: 2181-05-03-04-22/LJŠ/MB od 20. kolovoza 2004. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u dubrovačko-neretvanskoj županiji, Klasa:UP-I-943-01/97-01/1248, Urbroj: 2117-04/4-04-7 od 2. studenog 2004. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/978, Urbroj: 2181-05-03-04-21 od 14. prosinca 2004. godine

- Dopunsko rješenje Ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-944-07/97-01/68, Urbroj: 2181-05/09-04-24 od 18. svibnja 2004. godine i rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-944-07/97-01/68, Urbroj: 2181-05/09-05-27 od 18. siječnja 2005. godine, i zaključak Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-944-07/97-01/68, Urbroj: 2181-05/09-05-28 od 25. siječnja 2005. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/780, Urbroj: 2181-05-03-05-18/LJG/SB od 8. kolovoza 2005. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1571, Urbroj: 251-18-02/102-04-30 od 27. kolovoza 2004. godine i Zaključak, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1571, Urbroj: 251-14-02/102-07-37 od 12. rujna 2007. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/98-06/08, Urbroj: 251-18-02/301-04-24 od 30. siječnja 2004. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1568, Urbroj: 251-18-02/103-04-29 od 16. ožujka 2004. godine

- Rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1572, Urbroj:251-18-02/102-04-24 od 27. travnja 2004. godine

- Djelomično rješenje Gradskog Ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1578, Urbroj: 251-18-02/102-04-26 od 3. lipnja 2004. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/04-01/02, Urbroj: 2170-86-02-07-20 od 17. siječnja 2007. godine i Zaključak, Klasa: UP/I-942-05/04-01/02. Urbroj: 2170-86-02-05-13 od 23. lipnja 2005. godine i djelomično rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/04-01/02, Urbroj: 2170-86-02-05-11 od 30. 5. 2005. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/872, Urbroj: 2181-05-03-07-21/AK od 22. siječnja 2007. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/2998, Urbroj: 2181-05-03-07-11/AK/SB od 26. veljače 2007. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1577, Urbroj: 251-18-02/108-04-28 od 20. travnja 2004. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1579, Urbroj: 251-18-02/108-04-27 od 20. travnja 2004. godine

- Rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1580, Urbroj: 251-18-02/102-04-29 od 29. rujna 2004. godine

- Djelomično Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji; Klasa: UP-I-942-04/97-01/777, Urbroj: 2181-05-03-07-23/AK od 23. travnja 2007. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/670, Urbroj: 2181-05-03-07-15/SP/MB od 23. svibnja 2007. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/773, Urbroj: 2181-05-03-07-15/SP/MB od 4. lipnja 2007. godine

- Rješenje Ministarstva pravosuđa, Klasa: UP/II-942-01/04-01/562, Urbroj: 514-03-07/1-07-3 od 2. svibnja 2007. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/97-01/237, Urbroj: 2109-01-04-03-07-37 od 30. kolovoza 2007. godine

- Djelomično rješenje Gradskoga ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1354, Urbroj: 251-14-02/102-07-64 od 5. rujna 2007. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Klasa:UP/I-942-05/97-01/905,GČ/SM, Urbroj:2170-77-03-07-29 od 27. prosinca 2007. godine

- Rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, Klasa: UP/I-942-01/97-06/288, Urbroj: 251-18-02/305-04-46 od 27. listopada 2004. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Klasa:UP/I-942-05/97-01/245, Urbroj: 2109-01-04-03-08-24 od 12. ožujka 2008. godine i Zaključak, Klasa:UP/I-942-05/97-01/245, Urbroj: 2109-01-04-03-08-26 od 20. ožujka 2008. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/2301, Urbroj: 2181-05-03-04-3/MP/SB od 20. listopada 2004. godine

- Djelomično rješenje, Klasa: UP/I-944-18/97-01/56, Urbroj: 2181-05/01-08-17 od 22. srpnja 2008. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP/I-944-18/97-01/157, Urbroj: 2181-05/01-08-53 od 23. srpnja 2008. godine

- Rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Grad Zagreb, Klasa:UP/I-942-01/97-01/1877, Urbroj: 251-14-02/104-09-34 od 21. siječnja 2009. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa:UP-I-942-04/97-01/2689, Urbroj: 2181-05-03-05-33/AK/SB od 29. kolovoza 2006. godine

- Rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Klasa: UP/I-943-01/97-01/134-MS, Urbroj:2170-10-01-09-34 od 13. srpnja 2009. godine

- Djelomično Rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa:UP/I-944-18/97-01/33, Urbroj: 2181-05/01-10-21 od 1. travnja 2010. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Grad Zagreb, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1900, Urbroj: 251-14-02/104-10-87 od 7. rujna 2010. godine i Zaključak Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Grad Zagreb, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1900, Urbroj: 251-14-02/104-10-88 od 23. prosinca 2010. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Klasa: UP/I-943-01/97-01/184, Urbroj: 2117-04/4-02-22 od 18. prosinca 2002. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Klasa:UP/I-943-01/97-01/1593, Urbroj: 2117-04/4-04-7 od 10. studenoga 2004. godine

- Dopunsko rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Klasa: UP/I-942-05/00-01/09, Urbroj: 2170-13-02-11-48 od 8. lipnja 2011. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Grad Zagreb, Klasa:UP/I-942-01/97-01/1930, Urbroj: 251-14-02/104-11-63 od 22. kolovoza 2011. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/3719, Urbroj: 2181-05-03-08-17/SP/MB od 7. svibnja 2008. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa:UP-I-942-04/97-01/479, Urbroj: 2181-05-03-10-14/SP/MB od 3. veljače 2010. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Klasa: UP-I-942-04/97-01/479, Urbroj: 2181-05-03-10-13/SP/MB od 2. veljače 2010. godine

- Djelomično rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Klasa: UP/I-943-01/97-01/1261, Urbroj: 2117-04/4-06-11 od 20. studenoga 2006. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Grad Zagreb, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1930, Urbroj: 251-14-02/104-06-38 od 2. studenoga 2006. godine

- Djelomično rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove, Grad Zagreb, Klasa: UP/I-942-01/97-01/1570, Urbroj: 251-18-02/102-04-28 od 30. travnja 2004. godine

3. Nalaže se Fondu za naknadu oduzete imovine da u roku od 8 dana omogući Ani Benačić, Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije, pristup zatraženim informacijama.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim dopisom Fonda za naknadu oduzete imovine (u daljnjem tekstu: Fond), koji ima značenje negativnog rješenja, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ………, Udruga za promicanje medijske kulture, umjetnosti i tolerancije (u daljnjem tekstu: žaliteljica), temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da se zatražena informacija smatra poslovnom tajnom.

Povjerenik za informiranje je dana 17. 4. 2014. godine zaprimio žalbu protiv pobijanog dopisa, u kojoj žaliteljica navodi kako je Fond pogrešno primijenio odredbu članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, navodeći da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno članku 3. Pravilnika o poslovnoj tajni. Zakonom o zaštiti tajnosti podataka (NN 108/96) u članku 19. jasno je definirana poslovna tajna, stoga je nejasno na koji način rješenja o utvrđivanju prava na naknadu i visinu naknade imovine mogu predstavljati poslovnu tajnu i čijim priopćavanjem bi mogle nastati štetne posljedice za pravne osobe Katoličke Crkve. Žaliteljica potom navodi kako je člankom 10. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana obveza tijela javne vlasti da objavljuje na svojim internetskim stranicama odluke koje donose, a kojima se utječe na interese korisnika s razlozima njihova donošenja. S obzirom na navedeno, žaliteljica smatra kako bi informacije o predmetnim rješenjima svakako spadale pod navedene odluke, i ako ta rješenja sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02) donose nadležni uredi državne uprave u županijama, te sukladno članku 10. stavku 1. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama bi oni trebali te odluke objavljivati, žaliteljica smatra kako bi tu obvezu, osim državnih ureda u županijama, mogao vršiti i Fond, obzirom da je isti sukladno Zakonu o Fondu za naknadu imovine  (NN 699/97, 105/99, 64/00, 141/13) obvezan vršiti isplate utvrđenih naknada. Žaliteljica također napominje da je već od nekoliko državnih ureda dobila informacije o pravomoćnim rješenjima povrata crkvene imovine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.  S obzirom da treba uzeti u obzir da se radi o  imovini koja je do donesenih rješenja bila u vlasništvu države, žaliteljica smatra kako bi informacije o načinu na koji država donosi navedena rješenja i načinu na koji država raspolaže navedenom imovinom, moraju biti dostupne javnosti jer se time ostvaruje pretpostavka otvorenosti i transparentnosti rada tijela javne vlasti. Također treba uzeti u obzir da je država u slučajevima povrata imovine pravnim osobama Katoličke crkve bila stranka u postupku, a ona je ujedno  i tijelo javne vlasti, što znači da je građanima sa svoje strane dužna davati informacije o svojem poslovanju. Žaliteljica navodi kako Fond u pobijanom dopisu napominje kako se za sada pravnim osobama Katoličke crkve isplaćuje novčana naknada za oduzete stanove. Također, treba napomenuti  kako je Fond proračunski korisnik državnog proračuna, pa sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama sve informacije o raspolaganju javnim sredstvima trebaju biti dostupne javnosti. Žaliteljica još napominje kako Fond pogrešno primijenio zakonske odredbe jer nije proveo test razmjernosti i javnog interesa, te smatra kako u konkretnom slučaju postoji opravdani javni interes za pružanjem zatraženih informacija, koji preteže nad zaštitom interesa ovlaštenika naknade za oduzetu imovinu, s obzirom na trenutačnu gospodarsku snagu države, kao i s obzirom na činjenicu da se radi o naknadi imovine određenoj vjerskoj zajednici koja bi u skladu sa demokratskim standardima dobrog financijskog upravljanja, kojima podliježe ne samo kao vrsta neprofitne organizacije, već kao i značajan dionik hrvatske društvene zajednice, trebala pružiti informacije javnosti o vlastitim financijskim sredstvima. Žaliteljica na temelju navedenog predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži žalbu, provede test razmjernosti i javnog interesa, poništi rješenje fonda i omogući pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 14. 3. 2014. godine, a koji je Fond urudžbirao 17. 3. 2014. godine, zatražila sljedeće: „prema podacima o povratu crkvene imovine koje nam je ustupio DUUDI, molila bih Vas da nam u svrhu novinarskog istraživanja ustupite rješenja koja su izdana od strane Vašeg Fonda.“

Fond je u pobijanom dopisu odgovorio žaliteljici kako rješenja o utvrđivanju prava na naknadu i visini naknade za imovinu oduzetu Katoličkoj crkvi donose uredi državne uprave u županijama odnosno Grad Zagreb, a ne Fond, koji je određen kao mjerodavno tijelo za isplatu naknade kada je ona utvrđena u novčanom obliku. Za sada se novčana naknada za oduzetu imovinu isplaćuje samo za oduzete stanove. Fond potom citira članak 3. Pravilnika o poslovnoj tajni Fonda, KLASA: 024-04/06-02/01, URBROJ: 5630-03/2006-1 od 7. 3. 2006. godine, koji propisuje da se poslovnom tajnom Fonda smatraju informacije i dokumenti koji se odnose među ostalim i na podatke o ovlaštenicima naknade i iznosima naknade u novcu i obveznicama. Uzevši u obzir odredbu članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je regulirana mogućnost uskrate informacije koja predstavlja poslovnu tajnu, Fond navodi kako nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu za ustupanje 59 pravomoćnih rješenja kojima je utvrđeno pravo na naknadu i visina naknade pravnim osobama Katoličke crkve, a koja su izvršena od strane Fonda.  Fond je, slijedom navedenog, žaliteljici dostavio tabelu iz koje je vidljivo kada je, u kojem iznosu i temeljem kojeg rješenja Fond isplatio naknadu za oduzete stanove.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Fond pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenio materijalno pravo.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je cilj ovog Zakona omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, dok je člankom 6. navedenog Zakona propisano da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

S obzirom na ustavnopravnu zajamčenost pristupa informacijama u posjedu tijela javne vlasti, potrebno je razmotriti razlog uskrate zatražene informacije, te citirati članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka koji propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog  članka Zakona propisuje da se općim aktom  ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Uvidom u Pravilnik o poslovnoj tajni Fonda, koji je donesen temeljem članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, te uvidom u pobijani dopis Fonda, mogu se zaključiti dvije stvari. Prvenstveno se može zaključiti da je Pravilnik o poslovnoj tajni neusklađen sa člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, budući da proširuje definiciju poslovne tajne i na informacije koje ne predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Potom se može izvesti zaključak kako je Fond uskratio žaliteljici pristup informaciji isključivo temeljem predmetnog Pravilnika, s obzirom da se pod zakonsku definiciju poslovne tajne sadržajno ne može podvesti zatražena rješenja o utvrđivanju prava na naknadu.

Uz činjenicu da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno kako se zatražena informacija ne može smatrati poslovnom tajnom sukladno članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, ujedno je utvrđeno kako nije zadovoljena procesna pretpostavka uskrate informacije, jer Fond nije proveo test razmjernosti i javnog interesa prilikom ograničavanja pristupa informaciji, odnosno nije argumentirao razloge zbog kojih bi poslovna tajna kao razlog uskrate prevladala nad interesom javnosti da dođe do zatražene informacije.

Naime, odredbom članka  16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

S obzirom da se  rješenja o utvrđivanju prava na naknadu sadržajno ne može uopće podvesti pod informaciju zaštićenu poslovnom tajnom, kako je to definirano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, u drugostupanjskom postupku je zaključeno kako prevladava javni interes da dođe do zatražene informacije, budući da ne postoji niti razlog ograničenja,  niti subjekt zaštite.

Pored navedenog,  svakako treba imati na umu i odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Uvidom u predmetna  rješenja o utvrđivanju prava na naknadu, razvidno je kako u izrekama rješenja stoji kako je Republika Hrvatska obveznik naknade, drugim riječima, naknada se isplaćuje iz državnog proračuna, a s obzirom da rješenja nisu klasificirana stupnjem tajnosti, ista bi trebala automatski biti dostupna javnosti, budući da određuju način i visinu isplate javnih sredstava.

Pravo na naknadu pravnim osobama Katoličke crkve temelji se na Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te na Zakonu o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima („Narodne novine“, broj 18/98).  U predmetnom slučaju bi trebali biti jasni i transparentni kriteriji dodjele proračunskih sredstava, odnosno kako bi provođenje prethodno citiranih Zakona trebalo biti dano na uvid javnosti u svakom pojedinom slučaju. Uskraćivanjem predmetnih rješenja se otvara mjesto za dvojbu i sumnju u ispravan način trošenja proračunskih sredstava, a same korisnike prava na pristup informacijama nezakonito se lišava njihovog temeljnog, ustavom  zajamčenog prava na pristup informacijama.

Slijedom svega navedenog Povjerenik za informiranje ne nalazi razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom, već javno dostupnim informacijama koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je žalba djelomično osnovana, budući da zatražena informacija iz točke 2. izreke ovog rješenja sadrži zakonom zaštićene osobne podatke stanara, odnosno vlasnika stanova, kao što su imena, prezimena i adrese fizičkih osoba. U odnosu na navedene osobne podatke je utvrđeno kako preteže interes njihove zaštite, odnosno ograničenja od javnog pristupa, u odnosu na javni interes dobivanja tih podataka.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj, a svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka, između kojih je, u podstavku 2., navedeno da se osobni podaci smiju prikupljati i obrađivati u slučajevima određenim zakonom.

Budući da u odnosu na osobne podatke kao što su ime, prezimena i adresa fizičke osobe u konkretnom slučaju ne postoji pravni temelj za njihovom daljnjom obradom i dostavu žalitelju, te podatke je potrebno na traženoj dokumentaciji zaštititi njihovim prikrivanjem (zacrnjivanjem osobnih podataka na traženoj dokumentaciji).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku  od 30 dana od dana dostave rješenja.              

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.